Bog Opravdava
|
Ključni redak: „Pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.“ Izabrani tekst: |
OD VREMENA kada je Adam sagriješio u Edenu, on je izgubio prednost komunikacije s Bogom koju je uživao u svom savršenom stanju, i on je na koncu umro. Zbog Abrahamove vjere i poslušnosti kad se spremao prinijeti svog sina Izaka u žrtvu, taj mu je postupak bio uračunat u pravednost, i bio je nazvan „Prijateljem Božjim.“ (Jakov 2:23) Ipak, Abraham je iskusio posljedice nasljeđenog grijeha od Adama, i on je također umro.
Tijekom Židovskog doba Bog je uveo sistem žrtvovanja koji je zahtijevao prolijevanje životinjske krvi kako bi se izvršilo pomirenje te nacije s njim. Međutim ti obredi koji su se ponavljali nikada nisu mogli izvršiti stvarno pomirenje za grijehe Židova. (Rim. 3:20; Hebr. 10:1-4)
Međutim, naš Ključni Redak pokazuje da je pravednost ili opravdanje od Boga dostupno vjernicima koji imaju vjeru u djelotvornost Kristove otkupne žrtve. Taj otkupiteljski prinos je očitovanje Božje izobilne milosti, bez obzira na nečiju prošlost bio on Židov ili iz drugih naroda.
Filozofija tog mehanizma za stjecanje pomirenja sa Bogom je nadalje razložena kako slijedi. „Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.“ (Rim. 3:25-27)
Gore navedeno jasno objašnjava da zakon djela ne opravdava. Umjesto toga, čovjek je opravdan vjerom, što omogućuje svima koji vjeruju u Krista da postanu sinovi Božji. Ova tvrdnja poništava bilo koji razlog za hvastanje od Židova koji su bili čuvani pod Savezom Zakona, kojeg nisu mogli držati i koji više nije bio na snazi. „Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.“ (Gal. 3:24-26)
Zbližavanje sa Bogom postalo je dostupno i Židovima i Neznabošcima koji su bili vjernici kroz opravdanje vjerom. No ipak, Mojsijev je Zakon bio pravedni standard za moral. Zaista, on je služio tome da osudi Židove zbog njihove nesposobnosti kao grešnika da žive po njegovim strogim zahtijevima. Zbog njegove sposobnosti da drži sva njegova obilježja savršeno tijekom njegovog zemaljskog proputovanja, Krist je uzveličao i utvrdio Božji Zakon. (Rim. 3:28-31)
Kao rezultat vezivanja Sotone i toga što će zlo biti ograničeno, ljudskoj će obitelji biti dana prilika da se pomire s Bogom i postignu savršenstvo. Na koncu će koristi Novog Saveza „Zakona“ pritjecati cijelom čovječanstvu, koje će tada biti u stanju držati njegove odredbe, i u slovu isto tako kao i u duhu.