Biti Vršitelji Zakona
|
Ključni redak: „Jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego će opravdani biti vršitelji Zakona.“ Izabrani tekst: |
NEBESKI JE OTAC ustanovio pravedne propise i načela kojih bi se trebala pridržavati sva inteligentna bića. U svojoj savršenoj sposobnosti, Adam je to mogao, što bi mu omogućilo da živi u sreći i iskusi trajni život, ispunjenje i mir. (Ps. 119:165)
Počev sa Adamovom neposlušnošću u Edenu, cijela ljudska obitelj postala je onečišćena s grijehom i stoga, nesposobna da drži Božanski zakon. Izuzev Božjeg Sina, koji je napustio svoj nebeski dom i došao na zemlju da bude otkupnom žrtvom za Adama i za cijelo čovječanstvo koje je naslijedilo grijeh, nije bilo „pravednoga, ni jednoga.“ (Rim. 3:10) Tako vidimo da je čovječanstvo pod smrtnom osudom i nastavlja propadati. Neznajući, ipak, oni očekuju jedno drugo obilježje Božjeg plana koje će omogućiti njihovo buđenje iz smrtnog sna.
„Jer tko god sav Zakon održi, a ipak posrne u jednom stavku, kriv je za sve.“ (Jakov 2:10) S obzirom na ovu izjavu, osuda je na svakome tko griješi. Svi su krivi, čak i oni koji se zavaravaju s razmišljanjem da nemaju mane kao drugi koji možda pokazuju naizgled više prjekora vrijedno ponašanje od njih samih. Trenutno postoje dvije klase pojedinaca krivih za grijeh. Jedna grupa, svijet u cjelini, nastavit će i nadalje prezirati Božju dobrotu, i tvrdoglavo se odbijati pokajati za pogrešne postupke. U ovom trenutku takvi ostaju otuđeni od Nebeskog Oca. Takvi će, stoga, čekati pouku „u pravednosti“ i priliku da promjene svoje sadašnje putove tijekom Božjeg Kraljevstva. (Djela 17:31)
Drugi pojedinci tijekom ovog Evanđeoskog Doba su naučili da kroz pokajanje i prihvaćanje Isusa Krista, kao načina da se ima odnos sa Bogom, oni mogu predaati svoje živote njemu u posvećenju. Takvi primaju opravdanje i gaje nadu u postizanje slave, časti, isto tako kao i vječnog života, u svrhu pomaganja da se čovječanstvo vrati u ljudsku savršenost tijekom Božjeg kraljevstva. (Rim. 2:7; Otkr. 20:6)
Prije gotovo dvije tisuće godina, kada je Isus došao na zemlju, on se predstavio Izraelu kao njihov davno obećani Mesija kojem su se nadali. Da je dovoljan broj Židovskog naroda bio prihvatio ponudu da postanu nacija svećenika i kraljeva, ljudi iz naroda ne bi imali priliku postati sunasljednicima s Kristom u njegovom nebeskom kraljevstvu da blagoslove sve narode na zemlji. Izuzev jednog ostatka, međutim, Židovi nisu primili našeg Gospodina kao njihovog Kralja i Otkupitelja. Na koncu se taj uzvišeni poziv proširio na druge. Tako će Kristovo tijelo uključivati predstavnike iz svih naroda, zato što Bog nije pristran. (Gal. 3:16, 27-29; Rim. 2:10-12)
Ključni nas Redak podsjeća da Židovi nisu mogli postići opravdanje zbog njihove nesposobnosti da savršeno drže Mojsijev Zakon. Mi koji smo došli u Krista možemo biti prihvatljivima Bogu jedino ako su naši postupci u životu i način življenja vođeni načelima koja su ocrtana u Svetom Pismu. Budimo odlučni da nam jedina i uvijek prisutna stvarnost u našim životima bude ta da budemo „vršitelji“ Božje riječi umjesto samo „slušatelji.“