Vremena Okrepe

„Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši da bi od lica Jehovina došla vremena okrepe.“
—Djela 3:19 NS

APOSTOL PETAR je održao vrlo prosvjetljujuću propovijed na Dan Pedesetnice, i nedugo nakon toga dao je jednu drugu poruku, zapisanu u Djelima apostolskim poglavlje tri. Pozadina za tu kasniju poruku bilo je čudo koje su učinili Petar i Ivan, kada su izlječili čvojeka koji je bio nepokretan od rođenja. (Djela 3:1-8) Ljudi koji su se okupili tamo bili su i uzbuđeni i znatiželjni u vezi tog čuda, pa je stoga Petar iskoristio priliku objasniti im izvjesne stvari.

Petar je podsjetio svoju publiku, učito uglavnom Židove, da su oni bili izravno odgovorni za Isusovu smrt, ali da ga je Bog podignuo iz mrtvih. On im je tada rekao da je taj čovjek koji je bio hrom bio izlječen kroz vjeru u Isusa. (reci 12-18) Petar je zatim izgovorio riječi našeg uvodnog teskta, nadajući se da će neki možda naparavit promjenu srca, želeći se pokajati i promjeniti svoj pravac ponašanja.

U verziji Kralja Jakova našeg teksta, posljednji dio glasi, „od prisutnosti Gospodinove.“ Grčka riječ prevedena sa „prisutnost“ znači „lice“ kako prijevod Novi svijet točno prevodi. Iz tog smo razloga koristili taj prijevod kojeg su izdali Jehovini svjedoci, budući da on prenosi mnogo točnije značenje Grčkog. Misao je ta okretanje nečijeg lica prema nekome označava naklonost, ili prijateljstvo, dok okrenuti lice od nekoga jeste simbol uskraćivanje sklonosti. Mojsije je, na primjer uživao Božu naklonost, i Sveto Pismo kaže da je „A Jehova bi razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek razgovara s bližnjim svojim.“ (2. Moj. 33:11)

Ljudi kojima se Petar obratio kada je govorio o „vremenima okrepe“ bili su, neko vrijeme veoma mnogo izvan nasmiješenog Božjeg lica. Međutim, on im je zasigurao, da ako se pokaju i vrate se u svojim srcima Bogu, da im grijesi mogu biti izbrisanin i da će biti okrepljeni sa povratkom njegove naklonosti njima. Petar se nije zaustavio sa dobrom vijesti o „okrepi „ od Boga, za one koji su se pokajali i vratili mu se.

On je nastavio, govoreći, „I da bi on poslao Krista koji vam je određen, Isusa, kojeg nebo mora zadržati do vremena obnove svega.“ (Djela 3:20,21) O prorečenim „vremenima obnove,“ objasnio je Petar, govorili su svi Božji sveti proroci. On je zatim dodao, „A i svi proroci koji su govorili od Samuela pa nadalje navjećivali su te dane. Vi ste sinovi proroka i saveza koji je Bog sklopio s praocima vašim kad je rekao Abrahamu: Preko potomstva tvojega bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Podigavši Slugu svojega, Bog ga je najprije poslao k vama da blagoslovi svakoga od vas odvraćajući ga od zlih djela njegovih.“ (reci 24-26)

Kako je smisleno bilo Petrovo objašnjenje Božjih obećanja! On je želio da njegovi slušatelji znaju da kroz pokajanje oni mogu uživati osmjeh Božjeg odobravanja, premda su oni razapeli „Zastupnika života.“ (redak 15) Ipak, kako redak 26 navodi, oni su bili „prvi“ koji su imali primiti taj blagoslov. Kada Bog bude ponovno „poslao Isusa Krista,“ tada će biti „vremena obnove svega.“ Zatim, Petar kaže, Bog bude „podignuo“ proroka sličnog Mojsiju. Čuti i poslušati njega bude bilo uvjet za sve koji budu htjeli živjeti, ako bilo tko to ne bude napravio biti će „odstranjen iz naroda.“ (reci 22,23)

OKREPA OD BOGA

Riječ „okrepa“ u našem tekstu prevedena je sa Grčke riječi koja označava „oporavak daha,“ ili oživljavanje života. Zaista, pokajnički i posvećeni vjernici sadašnjeg Evanđeoskog doba opravdani su za život na temelju vjere u prolivenu Kristovu krv. Oni dobivaju taj opravdani život u svrhu polaganja istoga u Božjoj službi, i začeti su kao nova stvorenja. (Gal. 2:20; Rim. 12:1; Hebr. 9:14,15; 2. Kor. 5:17) Tijekom idućeg doba, kada će čovječanstvo biti podignuto iz groba, svi oni koji „poslušaju tog Proroka“ i budu bili vjerni zakonima kraljevstva biti će vraćeni u stvarno savršenstvo ljudskog života.

Primjenjujući smislene simbole koje je koristio Petar, mi vidimo da je Bog okrenuo svoje lice od čovjeka zbog njegovog prijestupa božanskog zakona. Psalmista je napisao, „u njegovoj naklonosti je život.“ (Ps. 30:5 KJV) Ako osvježenje života rezultira od Božje naklonosti, vrijedi i obrnuto. Smrt je rezultat njegove nemilosti. Tako je i bilo, kada sjaj Božjeg lica više nije bio sjajio na njegova ljudska stvorenja zbog njihove neposlušnosti, rezultat je bila smrt.

S nedostatkom Božje naklonosti došla je bolest, patnja i tuga. Blagoslovi koje su doživjeli oni na koje je Božje lice zasjalo bili su nepoznati izuzev relativne nekolicine tijekom vijekova. Samo je relativno mali broj, vjerom, tražio Gospodina i on im ukazao svoje povjerenje pokazavši im svoje planove i namjere. Za većinu je, međutim, ova sadašnja noć grijeha i smrti bila karakterizirana s noćnim morama straha, osim ako nelagodni udes današnjice ne bude bio bačen u ponor još većih nevolja sutra. Kako je Job to dobro izrazio kada je rekao, „Čovjek, kojega je žena rodila, kratka je vijeka i pun nemira.“ (Job 14:1)

Gorčina koja je uslijedila neposredno nakon prijestupa, kada je Bog okrenuo svoja leđa svojim ljudskim stvorenjima, nije trebala trajati zauvijek. U istom retku kojeg smo citirali ranije iz Psalama, mi također čitamo, „plakanje može trajati svu noć, ali jutrom radost dolazi.“ Uskraćivanje božanske naklonosti bilo je to što je prouzročilo da tama dođe nad rasu, uzimajući sreću i mir od ljudi. Isusov dolazak, međutim, kao dara Božje ljubavi i „svjetla života,“ podrazumijeva povratak naklonosti onima koji ga prihvaćaju i slušaju njegove zakone. (Ivan 3:16; 8:12)

To je ono što je Petar mislio kada je rekao da „vremena okrepe“ budu došla od „lica Jehovina.“ Ta je okrepa došla kroz vjeru onima koji su se pokajali tijekom sadašnjeg doba i u potpunosti se posvetili Bogu. Slično tome, u idućem dobu, Bog će prouzročiti da njegovo lice zasja, i okrepi, cijelo čovječanstvo koje će tada čuti „tog proroka,“ i poslušati od srca zakone Kristovog kraljevstva koji će tada biti na snazi po čitavoj zemlji. Zaista, „vremena okrepe“ podrazumijevaju život i svjetlo. Pustinja grijeha i smrti bila je utoliko suha koliko je noć bila mračna. David ju je nazvao „dolinom smrtne sjene.“ (Ps. 23:4 KJV)

SVIJET TRENUTNO NE POZNAJE BOGA

Biblija govori o gladi u zemlji za „slušanjem riječi Jehovinih.“ (Amos 8:11) Kako je to samo bilo istinito. Čovjek je uvelike patio zato što nije slušao niti razumio Boga i njegov pravi karakter. Kao rezultat, on je tapkao kroz tamu u nastojanju da pronađe nešto utjehe, nade, ili jamstva da će iz svih sadašnjih neizvjesnoti i nevolja, doći sretna sutrašnjica. Čineći to, međutim, čovjek je zahvatio otrovane vode zablude i praznovjerja, pijući iz kojih, umjesto da se je okrijepio, on je ispunio svoje misli sa obmanama i maštanjima koje su mu nanijele još veću nevolju. Sotona, veliki varalica, uvijek je bio spreman ponuditi jedan ili drugi od svojih lažnih napitaka, smješanih sa izričitim ciljem obmanjivanja ljudskog uma što se tiče Božjeg karaktera i namjera.

U zbrci prouzročenoj sa različitim Sotoninim lažnim učenjima, oni koji su bili pogođeni nisu bili u stanju pravilno razmišljati, i postali su slijepi i gluhi na svjetlo i zvukove Biblije koji su odzvanjali jamstvom da je „Bog ljubav.“ (1. Ivan. 4:8,16) Biblija jasno navodi da „plaća za grijeh je smrt.“ (Rim. 6:23) Ipak, mnogi čiji su umovi bili zavedeni Sotoninim lažima inzistiraju na tome da je vječno mučenje, a ne smrt, kazna za grijeh. Kada gledamo i na Kršćanska i ne-Kršćanska vjerovanja podjednako, mi utvrđujemo, uz nekoliko iznimaka, da su nastojanja da se pristupi Bogu i razumije njegove namjere iskrivljeni različitim prijevarnim pojmovima i teorijama. Ti, pak, ulijevaju strah u srca ljudi i zamračuju njihovu viziju jedinog pravog Boga, Stvoritelja neba i zemlje.

BOG PODIŽE SVOJE LICE

Jednom kada čovjek nauči potrebno iz svog iskustva u ovom stanju „gladi,“ stanju odvojenosti od božanske naklonosti, Bog će podići svoje lice na čovječanstvo, i svi koji se pokaju i poslušaju biti će okrepljeni u srcu i duši. Nakon više od šest tisuća godina u pustoši dok mu je Bog bio okrenuo leđa, kakvo će obilje okrepe i naklonosti rezultirati kada se Božje lice okrene prema čovjeku.

Petar je rekao svojim slušateljima, od kojih su neki bili za Isusovo raspeće, da oni mogu, kroz pokajanje i vjerom, biti okrepljeni kao posljedica otkupljenja koje je pružio Isus Krist. Na temelju tog istog otkupiteljskog djela, i prilike za život koju ono pruža, čovječanstvo će slično tome biti okrepljeno. Bez te „otkupnine za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme,“ ljudska bi rasa ostala u tami, i glad koja je rezultirala zbog gubitka Božje naklonosti nastavila bi širiti svoj zlokoban utjecaj smrti. (1. Tim. 2:5,6) Mi smo zahvalni Bogu za jamstvo da će on uskoro okremuti svoje lice na ljude i da će oni biti okrepljeni.

Čovjekova okrepa biti će u mnogo pogleda. Oni će biti okrepljeni sa pravom spoznajom o Bogu i njegovom planu za njihov vječni život i sreću. Oni će biti okrepljeni sa jamstvom mira, sigurnosti, i napretka srca, uma, i tijela. Oni će biti okrepljeni sa zdravljem, mentalnim i fizičkim, toliko bujnim da će bolesti svih vrsta, čak i bolest starosti, postati samo mutnim sjećanjem iz prošlosti, jer „smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti.“ (Otkr. 21:4)

Nema riječi koja je adekvatna da u potpunosti pokaže suprotnost između iskustava čovjeka tijekom vremena tokom kojeg mu je bila uskraćena Božja naklonost, i vremena, koje je sada tako blizu kada će Stvoritelj okrenuti svoje lice prema paloj rasi da okrijepi ljude. Nije preniska procjena reći da će to biti toliko različito koliko se podnevni sjaj razlikuje od tame ponoći. Čak i sa usporedbom kao što je takva, naši ograničeni umovi ne uspijevaju shvatiti puni značaj onoga što će „vremena okrepe od lica Jehovina“ značiti za ovo jadno, uzdišuće stvorenje.

Premda mi ne možemo u potpunosti cijeniti bogatstvo Božjih punih ljubavi priprema za čovjekov oporavak i blagoslov, to je istina koja je skladno naučavana kroz cijelu Riječ Božju. Kao takva, ona nije tajanstvena, nejasna, ili van sposobnosti da ju se shvati. Ona ima, kao svoje korijene, često ponavljana obećanja Biblije da je Božji plan da blagoslovi „sve narode na zemlji“ sa životom, mirom, sigurnošću, zdravljem, i srećom. (1. Moj. 12:3; 22:18; Djela 3:25; Gal. 3:8)

OBNOVA TAKOĐER OBEĆANA

Vrijeme okrepe kroz opravdanje u život vjerom došlo je na one koji su se pokajali kao rezultat Petrovog propovijedanja. Dio te okrepe, koja je došla na sve pozvane i izabrane sadašnjeg doba, bio je izgled da će imati udjela, s Kristom u njegovom kraljevstvu, u djelu oporavka ljudske rase od grijeha i smrti. Petar je nazvao to djelo obnovom - „vremena obnove svega.“ (Djela 3:21) Prema Thayer’s Greek Lexiconu, Grčka riječ ovdje prevedena sa „obnova“ znači „rekonstruiranje.“ Dok je bio na zemlji Isus je rekao da je došao „potražiti i spasiti[obnoviti] ono što je izgubljeno.“ (Luka 19:10) Njegov prvi dolazak pripremio je put za čovjekov povratak Bogu kroz pripremu otkupnine. Tijekom njegovog drugog dolaska, Krist će, zajedno sa svojim vjernim sljedbenicima sadašnjeg doba, nadgledati djelo čovjekove obnove i rekonstruiranja svega što je on izgubio kao rezultat grijeha, patnje, i smrti.

Job je bio jedan od Božjih „svetih proroka“ o kojima je Petar govorio. Njegovo cijelo životno iskustvo bilo je portret Božjeg ophođenja sa ljudskom rasom. Job je bio vjerni sluga Božji, ali božanska je mudrost dopustila da ga zadesi nevolja, baš kao što je Bog dopustio da zlo pogodi cijelu ljudsku rasu. Međutim, Bog je na koncu intervenirao u korist Joba, njegovo zdravlje bilo mu je vraćeno, i bili su mu obnovljeni blagoslovi života, slični onima koje je bio izgubio. Naučivši pouke iz svojih iskustava, Job je uzviknuo, „Po čuvenju sam te poznavao dosad, ali sada te oko moje vidi.“ (Job 42:5)

Simbolički „vidjeti“ Boga vjerovatno će biti najokrepljujuće iskustvo koje je čovjek doživio kao posljedica svoje obnove, kada mu se vrati božanska naklonost. Bilo je mnogo među milijardama onih koji su živjeli i umrli a koji su čuli za Boga „po čuvenju.“ Njegovo su ime izgovarala mnoštva sa svojim usnama, ali je uistinu bio u srcu samo nekolicine. Samo kada mu bude bila data točna spoznaja o Bogu u Mesijanskom kraljevstvu čovjek će biti u stanju „vidjeti“ - razabrati, razmotriti ga - sa očima razumijevanja. Čak će i Job tada „vidjeti“ Boga mnogo jasnije nego je to bilo moguće tijekom vremena kada je smrt vladala na zemlji.

Dok je još uvijek bio u teškoj nevolji, Job je zatražio od Boga da zaspe smrtnim snom sve do vremena dok ne prođe božanski gnjev. (Job 14:13) Job je bio spreman umrijeti zato što je imao vjeru da će doći vrijeme kada će Bog okrenuti svoje lice prema čovječanstvu, da će mrtvi biti vraćeni u život, i biti okrepljeni sa blagoslovima njegove naklonosti. „Čekat ću,“ rekao je Job - čekati u smrtnom snu - sve dok „zazvat ćeš i ja ću ti se odazvati. Djelo ruku svojih poželjet ćeš.“ (reci 14,15) Zaista, čovjek je Božje stvarstvo, djelo njegovih ruku. Čovjek je otpao od svoje prvobitne savršenosti, ali to što ga je Bog stvorio nije bilo uzalud. On će čuti Božji poziv iz smrti, i ponovno će živjeti!

ZA SVE TREBA VREMENA

Zbog granica naših ograničenih umova ponekada nam je teško predočiti si djelo obnove u svim njegovim aspektima. Tu dolazi u obzir vrijeme kao važan element. Mi smo toliko navikli razmišljati u terminima našeg kratkog životnog vijeka da bi smo mogli biti skloni pretpostaviti da ono što je Bog obećao da će učiniti mora biti ostvareno brzo, možda u razdoblju sličnom današnjem prosječnom životnom vijeku od sedamdeset ili osamdeset godina. Međutim, Sveto Pismo nam govori, da je Bog u svom planu odvojio tisuću godina za ostvarenje svoje namjere. (2. Pet. 3:8,9; Otkr. 20:4,6)

Prorok Malahija govori o vremenu kada će „zasjati sunce pravednosti, što nosi ozdravljenje na krilima svojim.“ (Mal. 4:2) Kada se ozdravljujuće zrake „Sunca pravednosti“ počnu očitovati, oni koji se budu odazvali i budu bili blagoslovljeni vjerovatno će shvatiti da oni više ne trebaju umrijeti. Tada će oni koji spavaju smrtnim snom biti probuđeni. Sve milijarde koje su ikada živjele biti će poučene o spoznaji o Bogu i o njegovim pravednim putevima i djelima, i bit će im dato dovoljno vremena da usklade svoje misli, riječi, postupke - da, svoja srca - sa božanskom voljom. Sve do kraja tog doba ozdravljujući sunčevi zraci neće raspršiti maglu tame, i svi pustinjski uvjeti prošlosti biti će učinjeni plodonosnima i obilnima.

Zahtjevat će se cijeli mandat Mesijanske vladavine Krista i njegove crkve da privedu kraju blagoslove, okrepu, i obnovu čovječanstva. Čak i tada, jedini koji će biti vječno blagoslovljeni životodajnim zrakama tog „Sunca pravednosti“ biti će oni koji su se odazvali sa poslušnošću od srca. Oni koji zatvore svoje umove i svoja srca svjetlu, odbijajući da se usklade sa božanskom voljom koja će tada biti obznanjena, „biti će pogubljeni i tako odstranjeni iz naroda.“ (Djela 3:23) Za sve druge tada će biti vječna „vremena okrepe od lica Jehovinog.“