Radosna Vjera
|
Ključni redak: „Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno.“ Izabrani tekst: |
PUTUJUĆI PREMA Jeruzalemu, gdje je uskoro trebao biti pogubljen, Isus je prolazio kroz grad Jerihon. Okolno zemljište bilo je plodno i produktivno, i kao posljedica toga značajni porezi bili su sakupljani s tog područja. Kad je Isus ušao u Jerihon, „bijaše ondje čovjek imenom Zakej,…nadcarinik[glavni poreznik] i bijaše bogat.“ (Luka 19:2)
Zakej je bio Židov, i poreznik za Rimsku vladu. U tim danima, poreznici su također bili i procjenitelji, odlučujući koliko će se svakoga teretiti za platiti. Većina poreznika iskoristila je svoj položaj i utjecaj, i ili su preopteretili ljude ili su primali mita, povećavajući tako svoja osobna bogatstva. Kao posljedica toga, oni su bili prezreni i na njih se gledalo kao na zloglasnu grupu ljudi. Zakej je bio „glavni poreznik,“ što je vjerovatno značilo da je nekoliko poreznika bilo zaposleno pod njim da mu pomažu u tom poslu.
Zakej je „htio vidjeti tko je to Isus,“ i upoznati ga ali nije to mogao zbog velikog mnoštva ljudi koje je tamo bilo prisutno, „jer je bio niska rasta.“ On je potrčao naprijed i „popeo se na smokvu“ da vidi Isusa koji je tuda prolazio. „Kada je došao do toga mjesta, pogleda Isus uvis, ugleda ga i reče mu: Zakeju, žurno siđi jer se danas trebam zadržati u tvojoj kući.“ To je bila čast koju Zakej uopće nije bio očekivao. „I siđe on žurno i s radošću ga primi.“ (reci 3-6) Zakej je nema sumnje bio iznenađen kada ga je Isus nazvao imenom. Možda je Isus čuo kako se mnoštvo podruguje i smije tom malog rasta, bogatom cariniku, zbog toga što se popeo na to drvo.
Kada je mnoštvo vidjelo što se dogodilo, „svi mrmljahu,“ otpužujući Isusa jer ide biti gost „čovjeku grešniku.“ Zakej je tada rekao Isusu, „polovicu svog imetka dajem siromasima; i ako sam ikome uzeo nešto na prijevaru, vraćam mu četverostruko.“ (reci 7,8) Isus je znao da je Zakej bio mnogo bliže ispravnom stavu srca od onih samopravednih koji su ga osuđivali.
Isus je tada rekao, „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov.“ Zakejevo se srce počelo obraćati od grijeha i sebičnosti, i sada je bilo usmjereno prema Bogu i pravednosti. Slično tome, spasenje je došlo tokom ovog Evanđeoskog Doba svima onima od duhovnog sjemena Abrahamovog – onima koji su se pokajali za svoje grijehe i došli u sklad s Gospodinom, i nastojali hoditi u skladu s njegovim putevima. „Budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha ostvarujući svetost u strahu Božjem.“ (2. Kor. 7:1 GB)
Naš Ključni Redak ističe važnu istinu. Kao posljedica Adamove neposlušnosti, ljudska savršenost i vječni život bili su „izgubljeni“ za Adama i sve njegovo potomstvo. Isus je došao da „potražiti i spasiti“ ono što je bilo izgubljeno dajući svoj život kao „otkupninu za sve.“ „U svoje vrijeme“ svaki će pripadnik Adamske rase, nakon što budu bili podignuti iz mrtvih, biti dovedeni do „spoznanja istine“ i data im potpuna prilika vraćanja k Bogu. (1. Tim. 2:3-6) Izraz „Sin čovječji“ u našem Ključnom Retku je titula koja skreće našu pažnju na veliko pokazivanje poniznosti od strane Božjeg jedinorođenog Sina, koji je došao na zemlju biti Otkupiteljem čovjeka. Koliko bi naša vjera trebala biti radosna!