Djetetu Slična Vjera
|
Ključni redak: „Zaista, kažem vam: Tko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.“ Izabrani tekst: |
APOSTOLI SU čuli Isusovo naučavanje o kraljevstvu, i prirodno je da su počeli razmišljati o velikim nadama koje su ležale pred njima. Isus bi uskoro trebao biti Izraelski kralj, a njima bi bili ukazani časni položaji kao njegovih suradnika. Oni su se čak prepirali oko toga koje će položaje zauzimati, i tko bi od njih trebao biti najveći. (Luka 9:46) Isus je želi o poučiti svoje učenike da nije njihova vlastita veličina bila to što je trebalo uzeti u obzir, nego Božja naklonost prema njima. Oni su trebali imati duh cijenjenja Božjeg djela milosti jedni u drugima, smatrajući jedni druge kao predstavnike Isusa i njegovog Oca na nebu.
Kada su doveli djecu k Isusu da prime njegov blagoslov, učenici, smatrajući da je Gospodinovo vrijeme bilo previše vrijedno da bi ga se tako koristilo, prekorili su roditelje. (Luka 18:15) Isus je međutim naredio da bi trebalo dopustiti djeci da dođu k njemu. „Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.“ (Luka 18:16)
Isus je zatim izgovorio riječi našeg Ključnog Retka. Sa tom izjavom, on je iskoristio priliku poučiti svoje učenike još jednoj važnoj pouci. Neki od njih počeli su se osjećati previše sigurnima da će biti članovima vladajuće kraljevske klase. Oni još nisu shvaćali da će oni koji žele biti smatrani dostojnima da sjede sa Otkupiteljem na njegovom Mesijanskom prijestolju slave, i da imaju udjela s njim u blagoslivljanju svih naroda na zemlji, biti stavljeni na ključne ispite.
Sveto Pismo svjedoči: „Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.“ „Da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.“ (Otkr. 3:21; 1. Pet. 1:7)
Pouka koju je Isus želio usaditi u svoje učenike je da oni ne budu ušli u kraljevstvo osim ako ne budu bili slični djeci, poučljivi, i povjerljivi. Djeca koja su bila dobro poučena su poslušna i u potpunosti se pouzdaju u mudrost njihovih roditelja i njihovu brigu za njih. Slično tome, svi koji postanu djecom Božjom moraju dosegnuti to isto stanje srca. Jednom drugom prilikom, učenici su pitali Isusa, „Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Učitelj je pozvao malo dijete među njih, i rekao, „Tko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.“ (Mat. 18:1-4)
Kao Isusovi sljedbenici mi ne bi smo trebali biti djeca u smislu razumijevanja ili razvoja karaktera. Apostol Pavao je napisao, „ne budite djeca razumom…razumom budite odrasli.“ (1. Kor. 14:20) To jest, mi moramo primiti poruku kraljevstva sa poniznošću i jednostavnošću, kao djeca, ali zatim rasti u poslušnosti u zrelost u Kristu.
Oni koji su sada pozvani da sjede s Kristom na njegovom prijestolju u svoje vrijeme moraju se „pokoravati jedni drugima odjenuti poniznošću: jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ (1. Pet. 5:5) „Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.“ (Izreke 3:5,6)