Povećana Vjera
|
Ključni redak: „I rekoše apostoli Gospodinu: Uvećaj nam vjeru.“ Izabrani tekst: |
U UVODNOM retku današnje pouke, Isus je rekao svojim učenicima, „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome one dolaze.“ (Luka 17:1) „Sablazni“ ili uzroci za spoticanje, postoje u sadašnje vrijeme zato što je Sotona vladar sadašnjeg svijeta. Većina čovječanstva je manje ili više pod njegovim utjecajem – zaslijepljeni zabludom, praznovjerjem, i skloni grijehu. (Efež. 2:2; 2. Kor. 4:4)
Isus je upozorio da bi neki, pod Sotoninim utjecajem, mogli pokušati namjerno navesti na spoticanje njegove sljedbenike. On je rekao što se tiče takvih da bi bilo bolje takvome da si „mlinski kamen objesi o vrat i da bude bačen u more.“ (Luka 17:2) Utopiti se u moru značilo bi gubitak sadašnjeg života, ali ne i buduće prilike za život u Kristovom kraljevstvu. Međutim, oni koji sada namjerno progone Gospodinove sljedbenike i traže načina kako da ih okrenu da ne slijede pravednost, izopaćujući njihovu vlastitu savjest i iskvaruju sami sebe, da će im biti puno teže zadovoljiti uvjete kraljevstva, kada budu bili podignuti iz groba.
U 3 retku naše pouke, Isus pokazuje važnost pokajanja i milosrđa. „Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori [opomeni] ga; i ako se pokaje[misli drugačije, obnovi], oprosti mu.“ Mi svi trebamo Božje milosrđe, zato što smo svi nesavršeni. Međutim, mi moramo „obnoviti“ naše misli, riječi, i postupke, i dovesti ih u poslušnost Božjim načelima i normama u najvećoj mogućoj mjeri.
Učenici su shvatili koliko je teško primjeniti te pouke u njihovom osobnom životu. Kao što je navedeno u našem Ključnom Retku, oni su molili Isusa, „Uvećaj nam vjeru.“ Mnogi su krivo razumjeli njegov odgovor na tu molbu. On je rekao, „Da imate vjeru kao zrno gorušice, rekli bi ste ovome dudu: Iščupaj se s korijenom i posadi se u more! I poslušao bi vas.“ (redak 6) Zacijelo Isus nije želio da njegovi sljedbenici doslovno zapovijede drveću da se čudesno iščupa i da se baci u more. Umjesto toga, pouka je u tome da bi smo trebali imati apsolutno pouzdanje u upute i obećanja koja su nam dana u Riječi Božjoj. Stoga, mi bi smo trebali ići naprijed sa vjerom koja „pomiče drveće,“ prihvaćajući sva obećanja koja nam je Bog zasigurao u svojoj Riječi.
Rad Božje milosti u našem životu je naklonost prema nama, i naša poslušnost njegovim zapovijedima je prvenstveno za naš rast i razvoj. Bilo koja služba koju bi smo mogli prinositi Gospodinu je prednost. Kada učinimo sve što nam je zapovijedio, mi se ne možemo hvaliti. U najboljem slučaju, Isus kaže, „sluge smo beskorisne,“ zato što smo bili učinili ono što smo bili moralno obavezni učiniti. (redak 10) Bog je možda mogao daleko lakše izvršiti svoje djelo nekom drugom metodom. On može koristiti nekog drugog, ili anđele, ili druge providnosti svojeg ogromnog carstva. Nitko od nas nije neophodan za Božje djelo.
Prema tome, prilika ulaska u Gospodinov vinograd i rad u njemu je uglavnom za našu vlastitu dobrobit. Takva služba pruža radosti i blagoslove koje drugačije ne bi smo imali. Osim toga, to nam donosi izvjesna iskustva koja su neophodna za naš duhovni razvoj. Neka bi Gospodin pomogao svakome od nas dok nastojimo uvećati našu vjeru u njega i u sva njegova obećanja.