Vjera u Uskrsnuće
|
Ključni redak: „I reče im on: Ne bojte se. Isusa tražite? Raspetoga Nazarećanina? Uskrsnuo je; nije ovdje; evo mjesta gdje su ga položili.“ Izabrani tekst: |
ISTINA O ISUSOVOM uskrsnuću „trećeg dana“ bila je na tri načina potvrđena njegovim sljedbenicima. Prvo, „anđeo Gospodinov sišao je s neba, pristupio, otkotrljao kamen s ulaza“ grobnice. (Mat. 28:2) Kamen je bio uklonjen zato što je bio preprekom vjernim ženama koje su došle sa mirodijama pomazati tijelo svog Gospodina, i vojnici su bili paralizirani od straha tako da nisu mogli spriječiti te žene na njihovoj dražesnoj misiji. ( redak 4) Drugo, anđeo je usmjerio njihovu pažnju na prazan grob i složenu pogrebnu odjeću, zajedno sa izjavom, „on je uskrsnuo.“ (reci 5, 6) Treće, uskrsli Gospodin sam se pojavio i razgovarao najprije sa Marijom Magdalenom izvan groba, zatim svojim učenicima, i drugima, kao što je opisao Apostol Pavao. (Ivan 20:11-20; 1 Kor. 15:1-8)
Mi ističemo ove činjenice u odnosu na Isusovo uskrsnuće zato što je to temeljno učenje Kršćanske vjere. To je učenje toliko važno da je Apostol Pavao rekao, „Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.“ (1 Kor. 15:16-18) Drugi Biblijski tekstovi ističu da je vjera u uskrsnuće povezana izravno sa vjerom u otkupninu, i u Abrahamska obećanja. (reci 21,22; 1 Tim. 2:3-6; 1 Moj. 22:17, 18)
Isusovo uskrsnuće daje sigurnost da će Bog ispuniti svoje obećanje da blagoslovi sve zemaljske narode. S tim u vezi je Isus bio objavio da je njegov Otac Bog „živih,“ ne „mrtvih.“ (Luka 20:37,38) Uskrsnuće također definira Adamovu smrt – ne kao vječno izumiranje, nego kao nesvjestan san. „Nema djela, ni umovanja, ni znanja, ni mudrosti, u grobu kamo ideš.“ (Prop. 9:10) Stoga je Isus govorio o budućem uskrsnuću mrtvih, rekavši, „jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izići će.“ (Ivan 5:28, 29)
U povezanosti s tim učenjem, mnogi će u Kršćanskom svijetu slaviti „Uskrsnu Nedjelju“ u sjećanje na Isusovo uskrsnuće. Riječ „Aštartinog“ pojavljuje se samo jednom u Bibliji Verzije Kralja Jakova, na kojem bi mjestu trebala biti ispravnije prevedena sa „Pasha.“ (Djela 12:4) Vjeruje se da su Rimo i Grko Katoličke crkve uvele naziv „Aštartinog“ [na Hrv. Uskrs] kao ukazivanje na godišnje sjećanje na Isusovo uskrsnuće da bi nadomjestili poganski praznik koji je nosio isto ime. Premda ne postoji Biblijski autoritet za proslavu „Uskrsa,“ ili mnogih običaja koji su se naknadno priljepili za njega, posve je ispravno za Kršćane da se pobožno i s radošću sjete Gospodinovog uskrsnuća, posebno u ovo doba godine.
Pavao objašnjava da je bilo neophodno da dvanaest Apostola svjedoči o njegovom uskrsnuću. Ne bi bilo Evanđeoske poruke nade u Božansku naklonost čovječanstvu kroz mrtvog Spasitelja. Uskrsnuće Isusa je dokaz da je on vjerno izvršio djelo radi kojega je došao na svijet. Njegovo uzvišenje s desna Bogu dopušta nam da kažemo s pouzdanjem, „ali sada, Krist je uskrsnuo,“ i čini sigurnim da naša vjera nije „uzalud,“ nego da je sigurna i postojana. (1 Kor. 15:3-22)