Malaksajuća Vjera
|
Ključni redak: „I reče mu Isus: Zaista, kažem ti: Danas, upravo ove noći, prije nego li se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zanijekati.“ Izabrani tekst: |
RIJEČ VJERA, KAKO je korištena u Novom Zavjetu, prevedena je sa Grčke riječi pistis, koja znači „osvjedočenje“ ili „uvjerenje.“ Ta Grčka riječ također ima dodatnu misao oslanjanja na Krista za spasenje, i postojanosti u tome. Ta postojanost, ili lojalnost u našem oslanjanju na Krista, u fokusu je današnje pouke.
Apostol Petar, prije nego što je bio začet Svetim Duhom, bio je čovjek snažnog karaktera i hrabrosti, ali i vrlo nagao. Ne shvaćajući nikakav strah, Petrovo samopouzdanje vodilo ga je do toga da je manje bdio i molio se nego što je trebao. Isus je vidio tu slabost u Petru i upozorio ga na njene posljedice: „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ (Luka 22:31, 32) U samouvjerenosti, Petar je odgovorio Isusu, rekavši, „Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.“ (redak 33)
U našem Ključnom Retku i Izabranom Tekstu, mi vidimo kako je snažno bilo ispitano Petrovo oslanjanje na svoju vlastitu snagu. Isus je izrekao te riječi Petru kratko nakon što je jeo svoj posljednji obrok sa učenicima. Otišli su u Getsemani, smješten na Maslinskoj Gori, gdje je Isus uzeo Petra, Jakova i Ivana na mjesto gdje je mogao moliti, ostavljajući ih same nakratko. „I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Marko 14:37, 38)
Isus se tri puta otišao moliti, i svaki puta njegovi najbliži učenici nisu mogli ostati budni. Vrativši se treći puta, Isus je objavio, „došao je trenutak,“ i odmah je došao Juda sa „silnom svjetinom…, od svećeničkih glavara i pismoznanaca i starješina.“ Hrabar, nagli Petar ponovno je požurio u akciju, izvlačeći svoj mač i odsjekavši uho jednome od slugu prvosvećenika. (reci 39-47) Međutim, Isus se je predao, znajući da je bilo vrijeme za dovršenje njegovog zemaljskog zadatka. Petar i drugi učenici bili su vrlo zbunjeni. Vidjeti njihovog Gospodara naizgled bez moći s neba, predanog svojim neprijateljima, i vođenog s jednog suda na drugi, imalo je paralizirajući učinak na njih, posebno na Petra. Kako je on išao za Isusom, bio je prepoznat kao Nazarećaninov učenik. Tri puta su ga otkrili, i svaki puta on je zanijekao da pozna Isusa—treći puta se kleo, nakon čega se čulo kukurikanje pijetla po drugi puta, kao što je Isus bio upozorio. (reci 66-72)
U svom najmračnijem času bez Učitelja pored sebe, Petrova se vjera uvelike borila. On je učio istinitost Isusovih riječi: „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Marko 14:38) Takva je opasnost ne dopuštanja da naša vjera počiva isključivo na snazi našeg Gospodina. Ako se oslanjamo na tijelo, mi ćemo imati vjeru koja će se boriti za svoj opstanak. Petru je bilo rečeno da će biti prorešetan od Sotone. Kasnije, u svojoj prvoj poslanici, on je obećao da će mo i mi također imati „ognjene“ kušnje da dokažemo našu vjeru. (1 Pet. 4:12, 13) Imajmo na umu Petrov primjer, koji je pobjedio svoju slabost, tako da naša vjera može postati snažnijom u kušnjama, s radovanjem.