Jednostavna Vjera
|
Ključni redak: „Tada ga Isus, pogledavši, zavolje te mu reče: Jedno ti nedostaje: idi prodaj što god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi križ i slijedi me.“ Izabrani tekst: |
FOKUS današnje pouke je mladi čovjek iz bogate Židovske obitelji koji je pitao Isusa, „Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?“ (Marko 10:17) Isus nije odmah odgovorio na pitanje, nego je prvo pripremio mladića za ispravno razumijevanje. On ga je pitao zašto ga je nazvao „dobrim,“ zato što je Bog jedini koji je uistinu dobar. (redak 18) Taj odgovor ukazuje da postoji samo jedan standard dobrote – onaj koji je predstavljen od Boga Oca. Iako nije bilo pogrešno nazvati Isusa „dobrim,“ čovjek najprije mora priznati božanski standard. Tada on može ispravno cijeniti Isusa kao priznatog Božjeg učitelja.
Isus je zatim usmjerio pažnju mladog čovjeka na Zakon, pitajući ga da li je držao njegove različite zapovjedi. (redak 19) Neki bi mogli pitati zašto Isus nije odgovorio kao što bi mi mogli danas—„priznaj svoju nesposobnost da držiš Zakon savršeno, vjeruj u Krista Isusa kao onoga koji te je otkupio, i potpuno posveti svoj život Gospodinu.“ Mi odgovaramo da još nije bilo došlo pravo vrijeme da takva izjava bude u potpunosti objavljena, budući je Savez Zakona još uvijek bio na snazi. Isus ga još nije bio ispunio, „pribivši ga na križ.“ (Kol. 2:14) Stoga, je on s pravom usmjerio pažnju mladog čovjeka na Zakon, pokazujući da je put u vječni život bio kroz držanje njegovih zapovjedi.
Kasnije Novi Zavjet uči što Židovi, kao narod, nisu uspjeli razabrati. „Stoga se djelima Zakona neće pred njim opravdati ni jedno tijelo: jer po Zakonu je spoznaja grijeha.“ (Rim. 3:20) Svrha Zakona bila je, prije svega, ispitati Isusa i pokazati njegovu savršenost kroz činjenicu da je on bio u stanju držati ga. Kao drugo, on je dokazao Židovima, i svim ljudima, nemogućnost bilo koga izuzev savršenog čovjeka da ispuni uvjete tog saveza.
Kad je mladić odgovorio, „Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti,“ Isus ga je s puno ljubavi pogledao. (Marko 10:20) On je vidio da je taj čovjek bio daleko iznad mnogih po plemenitosti karaktera. Ipak, Gospodin je shvatio da je on bio osljepljen tradicijama tog vremena, i da je propustio pokazati ljubav i brigu za mnoge siromašne posvud oko njega. Stoga ga je on nježno podsjetio na tu činjenicu odgovarajući kako je navedeno u riječima našeg Ključnog Retka.
Ovdje je bio odgovor kojeg je mladi čovjek trebao, i koji mu može pomoći u razvijanju jednostavne vjere neophodne da bi se naslijedilo vječni život. Svaki Židov tako spreman i voljan žrtvovati svoja zemaljska „blaga“ i koji postane Isusovim sljedbenikom bio bi smatran dostojnim prijenosa iz kuće „slugu“ pod Mojsijem u kuću „sinova“ pod Kristom. (Hebr. 3:5, 6) Međutim, mladić, toliko pun pouzdanja nekoliko trenutaka ranije, utvrđuje da je Učitelj dirnuo njegovo srce na najranjivije mjesto. On nije imao dovoljno ljubavi za Boga i za svoje bližnje. „I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.“ (Marko 10:22)
Isus se zatim okrenuo prema svojim učenicima, govoreći im kako je teško „onima koji se uzdaju u bogatstvo“ ući u kraljevstvo Božje. (reci 23-27) Upamtimo te riječi o jednostavnoj vjeri, i sakupljajmo si „blago na nebu…jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.“ (Mat. 6:20, 21)