Dan Pomirenja
|
Ključni redak: „I neka obavi pomirenje za Svetište, zbog nečistoće djece Izraelove i zbog njihovih prijestupa u svim njihovim grijesima; i neka učini tako za Šator sastanka, koji ostaje među njima usred njihove nečistoće.“ Izabrani tekst: |
NAKON SMRTI Nadaba i Abihua zbog prinašanja „pred GOSPODINOM“ kršeći ono što je Bog zapovijedio, Mojsiju su bile dane posebne upute što se tiče toga kako bi pažljivo i sa strahopoštovanjem Aron trebao pristupati Svetinji nad svetinjama Tabernakula. Inačei bi i on, također, poginuo ako ne bi poslušao Božje zapovijedi. (3 Moj. 16:1,2)
Nakon toga, Bog je dao upute kako bi Aron treba izvršiti obred Izraelskog Dana Pomirenja. To je uključivalo dovođenje junca kao prinosa za grijeh isto tako kao i dva jarca i jednog ovna da se dovrši prinos pomirenja. (reci 3-5) Niz detaljnih procedura opisuje stvarni redoslijed koraka koje je Aron imao slijediti u primjenjivanju krvi na pomirilište da izvrši obred pomirenja za grijeh. (reci 6-15)
Naš Ključni Redak potvrđuje da je nakon primjene krvi jarca, s kojom se postupalo na isti način kao i s krvlju junca, prinos za grijeh bio dovršen. Nacija Izrael bila je predodžbeno očišćena od njihovih prošlih grijeha i njihov odnos sa Bogom bio je obnovljen za sljedeću godinu.
Iako postoje mnogi detalji povezani sa povijesnim izvještajem o Danu Pomirenja, očito je da iako je Mojsijev Zakon zahtijevao da se to trebalo držati na godišnjoj razini da se to više ne vrši. „Jer, zaista, kažem vam: Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo, ni jedna crtica, neće nestati iz Zakona dok se sve ne ispuni.“ (Mat. 5:18) Danas ne postoji nijedan Židovski prvosvećenik da izvrši obrede opisane ranije u ovoj pouci zato što su ti obredi bili predodžba nečem mnogo većeg. Da nije tako, oni ne bi prestali.
Nakon što je naš Gospodin napustio nebesko područje, on je postao ljudsko biće. Kao savršeni čovjek, on je postao juncem u protuslici u starosti od trideset godina. On je položio svoj život u žrtvu u svrhu otkupljenja čovječanstva, prinoseći sebe da iskorijeni grijeh. Kao što je Pavao zapisao, naš je Gospodin objasnio, citirajući iz Psalma 40, da Bogu nisu bili užitak različiti životinjski prinosi za grijeh, i da su te predodžbene žrtve bile ostavljene da bi Krist mogao biti ustanovljen kao stvarna žrtva za grijehe. (Hebr. 10:4-9)
Na temelju toga, Krist je dao svoj život kao „otkupninu za sve.“ (1.Tim. 2:6) Grijesi njegovih posvećenih sljedbenika—članova tijela—bili pokriveni kroz vrijednost njegove dragocjene krvi. Oni su tako prihvaćeni od Boga i smatra ih se klasom Gospodinovog jarca u protuslici. Oni sada imaju priliku sudjelovati u prinosu koji će na koncu iskorijeniti grijeh.
Kakva će velika prednost uslijediti za one koji vjerno slijede Gospodarev primjer. Svi takvi će primiti nebesku nagradu i biti će blisko povezani s Kristom u blagoslivljanju čovječanstva. „Nego će oni biti svećenici Božji i Kristovi i kraljevati s njim tisuću godina.“ (Otkr. 20:6)