Nasilje S Vatrenim Oružjem - Božji Plan da ga se Zaustavi

„I prekovat će oni svoje mačeve u raonike i svoja koplja u srpove:…Nego će svatko sjediti pod svojom smokvom; i nitko ih neće plašiti; jer to rekoše usta GOSPODINA nad vojskama.“
—Mihej 4:3,4

KAKO SVIJET pokušava zacrtati stazu svog djelovanja u godini koja je nedavno počela, čini to sa strahom i bojazni. Paket neriješenih problema koji je stara godina ostavila na pragu 2016 čini nepoželjan dar. Premda su namjere mnnogih jednako tako divljenja vrijedne, čini se da poteškoće današnjice nadilaze sposobnost svjetskih autoriteta da ih riješe. Osim toga, ne postoji način za znati koje će nam dodatne i vjerovatno neočekivane probleme donijeti mjeseci koji su pred nama.

U SAD, jedan od mnogih neriješenih problema iz prošlih godina je taj nasilja s vatrenim oružjem. Iako će se većina složiti da je nasilje vatrenim oružjem glavni problem, vladini čelnici i većina Američkog stanovništva podjeljeni su oko toga kako s tim dalje. To je rezultiralo u obnovljenoj, i žestoko vođenoj, debati oko kontrole vatrenog oružja. Ironično, ta se rasprava čini gotovo jednako strastvena kao i bilo koji od motiva koji stoje iza zločina koji su počinjeni s vatrenim i drugim oružjem.

NEDAVNO U VIJESTIMA

Dodajući ulje na vatru tekućih argumenata oko kontrole vatrenog oružja, tijekom prvog tjedna nove godine, Predsjednik Barak Obama najavio je nekoliko izvršnih naloga osmišljenih za proširenje rutinskih provjera i stavljanja više ograničenja na prodaju vatrenog oružja pod izvjesnim okolnostima. Glavni cilj Predsjednikovog plana je primjeniti stroža pravila na prodaju od strane ilegalnih trgovaca, poput onih koji prodaju preko interneta i na izložbama oružja. Ta bi nova pravila trebala zahtijevati od prodavača da nabave federalnu dozvolu za prodaju i također da provjere pozadinu svih njihovih kupaca.

Kao što se i očekivalo, protivnici Predsjednikove najave tvrde da takvo djelovanje potkopava Drugi Amandman „pravo za nositi oružje,“ otežavajući čestitim građanima da nabave vatreno oružje. Mnogi također tvrde da je to samo još jedna metoda s kojom vlada može povećati svoju kontrolu privatnog života Amerikanaca, i time nadalje ograničiti njihovu slobodu.

Drugi pak tvrde da bi vlada učinila bolje da se usredotoči više na ranije i bolje razotkrivanje, i da poboljša liječenje onih s mentalnim bolestima koje prouzročuju da oni budu opasni. Ta tvrdnja, koja zasigurno ima svoju valjanost, samo naglašava temeljno pitanje: Da li je problem nasilja s vatrenim oružjem ukorijenjen u karakteru osobe koja čini zločin, ili u oružju koje je korišteno da ga se izvrši?

S jedne strane, pištolj, mač, nož, ili bilo koje drugo oružje objekt je koji je nesposoban ubiti ili osakatiti bilo koga, osim ako nije korišten u tu svrhu od ruke osobe koja s njime rukuje. Jednako tako, jasno je da je jedina svrha proizvodnje bilo koje vrste oružja, pored njegovog mogućeg korištenja u lovu, ubiti ili ozlijediti drugu osobu. Zato, mi ponovno postavljamo pitanje, u čemu leži problem - u oružju, ili kod onoga koji ga koristi?

JEDINO BOŽJOM MUDROŠĆU

Naša namjera nije zauzimati strane u raspravi oko kontrole vatrenog oružja, čak niti da uđemo u taj prostor. Kada gledamo u Sveto Pismo i vidimo Božje vječne namjere, mi shvaćamo da uzaludni pokušaji palog čovjeka da riješi probleme nasilja, ubojstva, rata, i da kontrolira oružje korišteno u tim aktivnostima, neće uspjeti, bez obzira koju stranu u debati netko zauzimao. Jedino Božja mudrost i moć mogu riješiti taj i mnoge druge ozbiljne probleme s kojima se suočava današnji od grijeha bolesni i iznemogli svijet.

Gledajući dosadašnje iskustvo čovječanstva na zemlji, jedna činjenica je jasna. Sve i jedan od milijardi koji su ikada živjeli na ovom planetu umrli su. Također je bez sumnje istina da je velika većina umrla iz drugih razloga a ne zbog napada vatrenim ili drugim oružjem. Mnogi bi naime bili skloni reći da većina ljudi umire „zbog prirodnih razloga.“ Premda to vjerovatno zvuči logično s ljudskog stajališta, to nije ono što Sveto Pismo kaže.

UBOJICA

Božja Riječ nas obavještava da je smrt, u svim oblicima, postojala među čovječanstvom zato što su oni bili žrtvama „ubojstva,“ kojeg je počinio nitko drugi nego Sotona. Isus je naveo da je đavao bio „ubojica ljudi od početka,“ i da „nema istine u njemu…jer je lažljivac, i otac laži.“ (Ivan 8:44) Sveto Pismo nadalje potvrđuje da je „Đavao, i Sotona,“ jedno te isto što i „ta stara zmija,“ koja je planirala ubojstvo naših praroditelja. (Otkr. 20:2)

„Ubojstvo“ Adama i Eve nije bilo počinjeno s pištoljem, mačem, ili nekim drugim tjelesnim oružjem. Umjesto toga, kao što je sugerirano u gornjim Isusovim riječima, Sotonino oružje su bili laž i prijevara. Njihovim podmuklim korištenjem protiv naših praroditelja, on ih je uvjerio da nekako budu imali koristi, i da neće umrijeti, prekrše li tu jasnu i jednostavnu Božju zapovijed, i oni su tako uzeli zabranjeni plod. Budući je proces umiranja odmah počeo, Adam i Eva su na koncu podlegli Sotoninom ubilačkom napadu, umrvši i vrativši se „u prah.“ (1 Moj. 2:17; 3:19)

Cijela ljudska rasa, svi koji su izišli iz Adamovih bokova, na koncu su umrli. Apostol Pavao navodi stvar jednostavno, „u Adamu svi umiru.“ (1 Kor. 15:22) Svi su otišli u grob, bilo zbog ratnog oružja, nasilja vatrenim oružjem, pogibijom od mačeva, ili zbog „prirodnih uzroka“ bolesti i pošasti. Svi su iskusili tu veliku ljudsku tragediju zbog jednoga koji je bio „ubojica ljudi od početka.“

ŽRTVAMA OBEĆAN OPORAVAK

Srećom, naš Nebeski Otac pun ljubavi ima neusporedivo veću moć od Sotone. U svoje vrijeme, Bog će uništiti tog ubojicu ljudske rase - „đavla koji je zavodio“ čovječanstvo. (Otkr. 20:10) Što je još važnije, God također ima beskrajnu ljubav za svoje ljudsko stvorenje, i napravio je pripremu za čovjekov oporavak od smrti posredstvom otkupne žrtve svog „jedinorođenog Sina.“ (Ivan 3:16) Kao rezultat te pripreme otkupnine, Isusovo će se obećanje zasigurno ispuniti, da „dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas, i izići će.“ (Ivan 5:28,29)

Pod pravednim uređenjem Kristovog zemaljskog kraljevstva, preostali dio Pavlovih riječi koje smo ranije citirali će se ispuniti za one koji „izlaze“ iz grobova. Baš kao što su „u Adamu“ svi umrli , svi će „u Kristu biti oživljeni,“ kroz iskrenu poslušnost Božanskim zakonima koji će tada biti na snazi po cijeloj zemlji. (1 Kor. 15:22)

SMRT TAKOĐER PLAĆA ZA GRIJEH

U ovom je trenutku, važno zapaziti da premda je Sotona bio kriv za korištenje „ubojitog oružja“ laži i prijevare u Edenskom Vrtu, naši su praroditelji također snosili odgovornost. Oni su sagriješili protiv zapovjedi koju im je Bog dao, koja uključuje njegovu izjavu o tome koja će biti kazna za neposlušnost - smrt. Sveto Pismo je na mnogim mjestima jasno po tom pitanju, navodeći, „duša koja griješi, ona će umrijeti,“ i „jer plaća za grijeh je smrt.“ (Ezek. 18:4; Rim. 6:23)

Iako je svo Adamovo potomstvo palo kao žrtva smrti zbog posljedice Sotoninih djelovanja od prije davnog vremena, oni su također naslijedili grešnu prirodu u koju su naši praroditelji upali kao rezultat neposlušnosti. I tu je opet Božja Riječ jasno navela, kao što je Pavao rekao u knjizi Rimljanima: „Nema pravednoga, ni jednoga.“ „Jer svi su sagriješili i lišeni su slave Božje.“ „Po jednome je čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer svi su sagriješili.“ (Rim. 3:10, 23; 5:12)

Dubine u koje je pali čovjek ušao u grijeh uvelike su varirale među pojedincima i grupama tokom vijekova. Mnogi su naime, živjeli, pravednim životima, onoliko koliko su im to mogućnosti dozvoljavale, međutim ni oni nisu bili savršeni. Sjećamo se dvojice Božjih vjernih Starozavjetnih slugu, Mojsija i Davida, koji su obojica bili uvelike korišteni za ostvarenje Gospodinovih namjera. Ipak, izvještaj Svetog Pisma, jasno navodi da su oni napravili pogreške i da su bili krivi za grijeh. U Novom Zavjetu, Petar i Pavao bili su Kristovi apostoli i ključni instrumenti korišteni za uspostavu Rane Crkve. Međutim, ni oni nisu bili savršeni. Pavao je posvjedočio o svojoj vlastitoj grešnoj prirodi i o posljedičnoj borbi koju je morao svakodnevno voditi, rekavši, „Tako, dakle, ja sam umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.“ (Rim. 7:25) Zaista, svi od Božjeg naroda, koji su se kroz sve vjekove borili da žive pravedno nema sumnje djele Pavlove osjećaje.

Međutim drugi od čovječanstva, pali su dublje u grijeh, i u nekim slučajevima, su poprimili karakteristike koje sam Sotona posjeduje - laganje, obmana, i čak ubojito srce. Takva dubina grijeha koja bi rezultirala da čovjek ubije svog bližnjeg nije došla samo zato što je on otkrio oruđe koje bi moglo biti korišteno kao oružje, i zatim ga odlučio koristiti da počini ubojstvo. Bez obzira na fizička oruđa korištena u takvim odvratnim djelima - bili ti noževi, mačevi, pištolji, bombe, ili čak gole ruke - navjeća su oružja bila te grešne karakteristike srca i uma, koje su nekako uhvatile korijena i prouzročila takve zle postupke.

KAIN - PRVI ZABILJEŽENI SLUČAJ UBOJSTVA

Primjer takve okolnosti može se naći u u iskustva Kaina i Abela, koje je zabilježeno u 1 Moj. 4:1-15. To je prvi zabilježeni slučaj ubojstva kojeg je jedan čovjek počinio prema svom bližnjem. Nakon samo površnog čitanja izvještaja iz 1.Mojsijeve, može izgledati da je Kain ubio svog brata Abela u iznenadnom napadu bijesa jednostavno zbog toga što je Bog prihvatio Abelov prinos umjesto njegov. U tom bijesu, on je moguće pronašao nekakvo oruđe koje mu je bilo pri ruci, i gotovo bez razmišljanja počinio nezamisliv čin ubojstva.

Međutim, mi vjerujemo da se mnogo toga više događalo u Kainovom umu i srcu a što je na koncu dovelo da toga da pogubi Abela. U Novom Zavjetu, Apostol Ivan govori o životnoj važnosti bratske ljubavi među Kristovim sljedbenicima. On navodi da se „djeca Božja“ i „djeca Đavlova“ očituju sa svojim nastojanjem da postupaju pravedno i da ljube svoju braću, ili propustom da to čine. (1 Ivan. 3:10) U tom kontekstu, Ivan potom govori o Kainu, govoreći da djeca Božja ne bi trebala biti „kao Kajin, koji bijaše od onoga zloga i zakla brata svojega. A zbog čega ga zakla? Zato što njegova vlastita djela bijahu zla, a njegova brata pravedna.“ (redak 12)

Mi zapažamo redoslijed Ivanovih izjava što se tiče Kaina i Abela. On najprije kaže da je Kajin bio „od onoga zloga.“ Očito, zbog povećane mjere mentalne izopačenosti i one u srcu, kroz jedno razdoblje on je preuzeo neke od zlih karakteristika koje su u samom Protivniku. Zatim, Ivan kaže, gajeći već te osobine i razmišljajući sve više i više o njima, Kajin je „zaklao brata svojega.“

Apostol sažima navodeći da su Kajinova „djela bila zla“ dok su Abelova bila „pravedna.“ Abelova „djela“ koja je Bog smatrao pravednima nisu se sastojala samo u prinosu kojeg je prinio „od prvina svoga stada,“ niti su ona počela s tim činom. (1 Moj. 4:4) Apostol Pavao pokazuje da je „vjerom,“ koja je već bila ustanovljena u Abelovom srcu, on „prinio Bogu bolju žrtvu negoli Kajin,“ i sa tim pokazivanjem vjere koja je u njemu bila prethodno razvijena „primio je svjedočanstvo da je pravedan.“ (Hebr. 11:4) Zaista, Abelov prihvaćeni prinos nagovještavao je Isusovu žrtvu, o kojoj je Pavao govorio da „govori bolje nego Abelova.“ (pogl. 12:24) Da, nije samo taj jedan čin učinio Abela pravednim u Božjim očima, nego umjesto toga srce vjere koje je on razvio kroz jedno određeno vrijeme, i koju je on izvanjski pokazao svojim prinosom.

Kajinova „djela bijahu zla“ na sličan način. Zle karakteristike koje su postupno uzele korijena u njegovom srcu, i njegov očigledni nedostatak vjere u Boga, očito su prouzročili da on s vremenom izgubi ljubav prema svom bratu. Vrlo vjerovatno, on je vidio suprotna svojstva vjere i ljubavi očitima u Abelovom karakteru, i rezultirajuće blagoslove koji su izgledali da dolaze na njega. Naskoro je Kajinov nedostatak ljubavi narastao u mržnju i zavist, vjerovatno do točke gdje je bio iskušan od Sotone da naudi svom bratu. Na koncu je, Božje odbacivanje njegovog prinosa i prihvaćanje Abelovog pružilo odlučujuću motivaciju za Kajina da djeluje. Bog ga je upozorio da „grijeh leži pred vratima.“ (1 Moj. 4:7) Ipak, Kajinovo otrovano srce nije moglo ustuknuti, i on je napravio najviši čin mržnje prema svom bratu - ubojstvo.

Ništa nije rečeno što se tiče oružja koje je Kajin upotrijebio za ubiti Abela. To je zbog toga što pouka od ključne važnosti ne leži u oruđu koje je upotijebljeno, nego u razvijenom unutarnjem karakteru. To je bilo istina svo vrijeme sve do naših dana. Vanjska vidljiva oruđa za ubojstvo ili druge vrste nasilja bila su mnogih vrsta. Međutim, najvažniji uzrok takvih postupaka vuče porijeklo u zloj prirodi koju je Sotona najprije pokazao, i zatim kroz čovjekovu neposlušnost, u manje ili više grešnim karakternim svojstvima koja su prelazila s jednog naraštaja na drugi.

NEMA OVLAŠTENJA ZA LJUDSKU OSVETU

Nakon što je Kajin ubio Abela, Bog mu je rekao, „Glas krvi brata tvojega sa zemlje mi viče. A sada proklet da si od zemlje…bjegunac ćeš biti i skitalac na zemlji.“ (1 Moj. 4:10-12) Kajin je odgovorio, rekavši da je ta kazna bila više nego što on može nositi , i „ubit će me svatko tko me nađe.“ (reci 13,14) Tada je Bog dao zanimljivu, ali važnu izjavu. „I reče mu GOSPODIN: Zbog toga će na onome tko ubije Kajina biti izvršena sedmerostruka osveta. I stavi GOSPODIN znak na Kajina da ga netko, našavši ga, ne ubije.“ (redak 15)

Bog je naveo veliku istinu s tim riječima. Kajin je počinio ubojstvo, i trebao je primiti kaznu u skladu sa pravednom voljom Božjom. Međutim, nije bilo ni do koga od čovječanstva da osveti ubijanje Abela tako da ubije Kajina. Kako bi nadalje naglasio tu važnu pouku, Bog je rekao da bilo tko tko bi tako mogao pogubiti Kajina bude primio sedam puta više od kazne koju je on primio. On je čak „stavio znak“ na Kajina koji je bio pokazatelj svakome koji bi ga vidio da bi bilo grozno kršenje Božjeg zakona tražiti osvetu protiv njega.

To je načelo navedeno kroz cijelo Sveto Pismo. Ukazujući na Stari Zavjet, Pavao je rekao, „Jer znamo onoga koji je rekao: Osveta je moja, ja ću naplatiti, govori Gospodin.“ (Hebr. 10:30; 5 Moj. 32:35) Apostol je također naglasio tu istu stvar Kristovim sljedbenicima, rekavši, „Ljubljeni, ne osvećujte se sami,…jer je pisano: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin.“ (Rim. 12:19)

BOŽJA OSVETA VODI KA OPORAVKU

Iz prethodnog razmatranja, jasno je da Božji plan za oporavak čovječanstva, prethodno spomenut u našoj pouci, mora uključivati i druge pripreme pored koristi koje će čovjek imati od otkupnine, podizanja mrtvih, i oslobađanja od Sotoninog zlog utjecaja. To su sve važni elementi čovjekove obnove, ali daljnji ključ je nužnost da se čovjekovo srce I karakter promjene iz svoje sadašnje grešne prirode i proizlazećih sklonosti u pravednost - takvu kakvu je Adam imao prije nego se pobunio, gurnuvši i sebe i cijelo svoje potomstvo u grijeh i smrt.

To obilježje čovjekovog oporavka također će se desiti tijekom razdoblja Kristovog kraljevstva. Po primanju koristi od otkupnine, i po podizanju iz smrtnog sna, počet će veliki obrazovni proces. Taj program će imati dvostruku primjenu - prvo, ukloniti zauvijek grešne, čak ubojite, karakterne crte koje su nanosile nevolju palom čovjeku tijekom svog njegovog postojanja; i drugo, staviti na njihovo mjesto pravedne karakterne elemente koje se nalaze u Bogolikom svojstvu ljubavi.

Budući je to Božja namjera, njegova „osveta“ neće biti za uništenje čovječanstva ili vječno mučenje, nego da ih pouči i da ih vodi prema skladu punom ljubavi jednog s drugim, i sa njihovim Stvoriteljem, na čiju su „sliku“ prvobitno bili stvoreni. (1.Moj. 1:26,27) Kao dio uređenja Kraljevstva, Bog će uspostaviti „Novi Savez“ na zemlji sa čovječanstvom. Pod tim uređenjem on navodi, „stavit ću svoj zakon u njihovu nutrinu i upisati ga u srca njihova; i bit ću Bog njihov, a oni će biti moj narod. I neće više svaki učiti…govoreći: Spoznajte GOSPODINA, jer će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega od njih , govori GOSPODIN.“ Bog će tada „oprostiti njihovu krivicu…i grijeha se njihova neće više spominjati.“ (Jer. 31:31-34)

IZAIJINO SVJEDOČANSTVO

U Izaiji 59 poglavlje, prorok pruža prekrasan uvid u Božji plan za čovjeka, u odnosu na potrebu za mjerom osvete čija je namjenjena svrha vratiti čovjeka natrag u svoju naklonost. Parafrazirajući dijelom, Izaija najprije kaže, da Bog „vidje da nema čovjeka“ koji bi mogao pružiti čovjekovo otkupljenje. Međutim, njegov jedinorođeni Sin, - „njegova mišica“ došla je na zemlju kao čovjekov Otkupitelj, i „pribavila spasenje.“ Nastavljajući proročanstvo, Izaija navodi da Bog „odjeva opravu osvete,…prema njihovim djelima, prema njima će im naplatiti,…odmazdom će uzvratiti.“ (reci 16-18)

Prorok zatim skreće svoj fokus na Božji konačni naum, rekavši odmah u sljedećem retku da će se isti oni koji su primili potrebnu mjeru odmazde „bojati[strahopoštovanje] imena GOSPODINOVA od zapada, i njegove slave od sunčeva izlaska.“ Što se tiče Sotone - „neprijatelja…Duh GOSPODINOV će podići stijeg protiv njega[Strong, „učiniti da pobjegne“]. I doći će Otkupitelj Sionu i onima koji se odvrate od prijestupa u Jakovu, govori GOSPODIN.“ I sljedbenici Krista sadašnjeg Evanđeoskog doba - nebeski Sion - i preostali dio čovječanstva - simboliziran ovdje kao Jakov - „koji se odvrate od prijestupa“ u dolazećem zemaljskom kraljevstvu, će primiti pune koristi koje je omogućio „Otkupitelj.“ (reci 19,20)

Izaijino proročanstvo zaključuje sa Božjim riječima jamstva da će se te stvari uistinu desiti. „A što se mene tiče, ovo je moj savez s njima, govori GOSPODIN: Duh moj što je na tebi, i riječi moje koje sam stavio u usta tvoja, neće otići iz tvojih usta, ni iz usta tvoga sjemena, ni iz usta sjemena tvoga sjemena, govori GOSPODINA, od sada i dovijeka. „ (redak 21) Kao što je Bog naveo preko proroka na drugom mjestu, „Moja riječ…koja izlazi iz mojih usta…neće mi se vratiti prazna, nego će ostvariti ono što želim i uspijevati u onome za što sam je poslao.“ (Iza. 55:11)

Neka bi smo se stoga radovali gledajući prema vremenu kada će mačevi, koplja, pištolji i bombe, svi biti uklonjeni - prekovani u „plugove…i srpove“ (Mih. 4:3). Neka bi smo također uživali u izgledu da će karakterno „oružje“ laži, obmana, mržnje, zlobe, koji se nalaze u palom čovjeku, biti zamjenjeni sa svetim svojstvima dobrote, nježnosti, mira i ljubavi. (Gal. 5:22) Zaista, Bog će ispuniti svoje obećanje čovječanstvu, da bilo od vatrenog oružja bilo od mržnje, „nasilje se više neće čuti u tvojoj zemlji.“ (Iza. 60:18)