Smrt Prijatelja
|
Ključni redak: „I, rekavši to, viknu on jakim glasom: Lazare, iziđi!“ Izabrani tekst: |
MI SMO SVI bili blagoslovljeni u životu imajući posebne prijatelje. Isus je također imao nekoliko bliskih drugova, koje je jako volio. U nekim slučajevima, posebno onda kad bi putovao u Jeruzalem, on bi odsjeo u domu svojih ljubljenih prijatelja. Naša današnja pouka izvještava o slučaju koji je uključivao obitelj Isusovih posebnih prijatelja, i snažnoj Božjoj moći koja je bila pokazana u njihovu korist. To je jedan od najdirljivijih događaja zabilježenih tijekom razdoblja zemaljske službe našeg Gospodina.
Otvaranjem Evanđelja po Ivanu, poglavlje 11, mi odmah prepoznajemo da to iskustvo ima veze sa smrti Lazara, koji je, zajedno sa svojim sestrama Marijom i Martom, bio Isusov blizak prijatelj. Marija i Marta su ga prije već posluživale u svom domu u Betaniji, i Marija je ta koja kasnije bude pomazala Isusa sa skupocjenom pomašću. (Luka 10:38-42; Ivan 12:3) Međutim, sada je njihov brat Lazar bio bolestan. One su poslale po Isusa, nadajući se da on bude brzo došao i izliječio ga, kako je bio učinio u tolikim mnogim slučajevima tijekom svoje službe. Čuvši novosti o bolesti svog prijatelja, Isus je, stavljajući na ispit Marijinu i Martinu vjeru, oklijevao dva dana prije nego je došao u Betaniju. Na koncu, znajući da je Lazar sada bio mrtav, on je rekao da bude otišao i „probudio ga iz [smrtnog] sna.“ (Ivan 11:11-14)
Kad je Isus stigao i vidio Mariju kako plače, upitao je, „Gdje ste ga položili? Rekoše mu: Gospodine, dođi i pogledaj.“ Tada, u dirljivom prikazu njegovog suosjećanja i ljubavi, izvještaj kaže „Isus zaplaka.“ (Ivan 11:33-35) On je zaplakao, ne samo zbog tuga koja je okruživala smrt bliskog prijatelja, nego i također jer je osobno svjedočio učincima prokletstva grijeha i smrti koji su bili na čovječanstvu. (1 Moj. 2:17; 3:16-19; 1 Kor. 15:21,22) Isus je zatim zajamčio Mariji i Marti, govoreći, „Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?“ Kamen je bio odmaknut s mjesta gdje je Lazar bio položen. Podižući svoje oči, Isus je rekao, „Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao,“ u priznavanju Božje moći, dajući svu hvalu i slavu njemu. (Ivan 11:40,41)
Riječi koje je Isus izgovorio u našem Ključnom Retku odjekuju još i danas – „Lazare, iziđi!“ „I iziđe mrtvac,“ oživljen Božjom moći. (redak 44) To nije bilo „uskrsnuće“ u punom smislu svog značenja. Lazar je kasnije opet zaspao u smrti, ovaj puta očekujući uskrsnuće koje će doći kad će svi „mrtvi čuti glas Sina Božjega.“ Zaista, Isus je rekao, „dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izići.“ (Ivan 5:25,28,29)
Apostol Pavao ukazuje na moćnu silu Božju koja je bila pokazana u podizanju Isusa iz mrtvih, i da ga uzvisi njemu z desna. On je rekao braći u Efezu da se on moli za njih, da oči njihovog razumijevanja budu prosvjetljene da znaju nadu njihovog poziva i „prekomjernu veličinu“ božanske moći koja je bila pokazana u uskrsnuću Isusa. Ta je ista moć, kaže on, dostupna „nama koji vjerujemo.“ (Efež. 1:17-22) Zbog toga što su naše oči razumijevanja prosvjetljene mi smo u stanju gledati u stvari „nevidljive,“ one koje su „vječne,“ na nebesima. (2 Kor. 4:17,18)