Svadba u Kani
|
Ključni redak: „Kada je ravnatelj stola okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle je, znale su sluge koje su vodu zagrabile, dozva on mladoženju i reče mu: Svaki čovjek najprije posluži dobro vino, a kada se dosta napiju, ono lošije; no ti si dobro vino čuvao sve do sada.“ Izabrani tekst: |
LOKACIJA gdje se odvijaju događaji naše pouke je područje Galileje. Isus je putovao tim područjem, odabirući svoje učenike, kad je bio pozvan da prisustvuje svadbenoj svečanosti u Kani, malom selu udajenom nešto manje od 16 km od njegovog rodnog grada Nazareta. Putujući sa sjevernog dijela pokrajine, Isus je stigao u „Kanu Galilejsku“ „trećega dana“ svog puta. Oni koji su pozvali njega, njegovu majku, i njegove učenike na svadbu očigledno su bili ili rođaci ili bliski prijatelji, sudeći po blizini Kane Nazaretu (Ivan 2:1,2) Osim toga, Kana je bila Natanaelov rodni grad – on je bio jedan od nedavno dodanih broju njegovih učenika. On je također mogao imati udjela u pozivanju tih posebnih gostiju na svadbu.
Natanael je isprva imao sumnje kada mu je Filip rekao da je Isus onaj „o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci.“ On je upitao Filipa, „Može li išta dobro doći iz Nazareta?“ našto je Filip odgovorio, „Dođi i vidi.“ (Ivan 1:45,46) Po susretu sa Isusom, Gospodin je rekao o Natanaelu, „Evo pravoga Izraelca u kome nema lukavstva!“ Natanael je upitao kako je Isus znao za njega. Isus je objasnio da ga je vidio pod drvetom smokve prije nego mu je Filip pristupio. Znajući da je to istina, Natanael je izjavio, „Rabbi, ti si Sin Božji; ti si Kralj Izraela.“ Zbog Natanaelove vjere, Isus mu je obećao, vidjet ćeš i veće od toga…Zaista, zaista, kažem vam: Odsada ćete gledati nebo otvoreno i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega. (reci 47-51)
Vratimo se izvještaju o svadbi u Kani; po svom dolasku Isus je bio obavješten od Marije svoje majke, „Nemaju vina.“ (Ivan 2:3) Židovski svadbeni običaji uključivali su opskrbljivanje njihovih gostiju s vinom, i budući da ga nije bilo na raspolaganju, Isus je to vidio kao priliku da napravi ono što će biti „početak čudesa“ tijekom njegove zemaljske službe. Iako je neposredan rezultat Isusovog čuda bio opskrbiti svadbenu svečanost s vinom, još važnija lekcija bila je da poveća vjeru svojih učenika. To je „očitovalo njegovu slavu; i povjerovaše njegovi učenici u njega.“ (redak 11)
U pripremi za čudo, Isus je uputio sluge da uzmu šest posuda za vodu i napune ih s vodom, što su oni učinili. Promjena vode u vino očito je bila trenutna, zato što je Isus rekao slugama da uzmu posude s vodom i „zagrabe, i odnesu ravnatelju stola.“ (reci 6-8) Kad je ravnatelj okusio vodu, koja je sada postala vino, on je pitao kako se to dogodilo. (redak 9) Iako nije bio dat odgovor, ravnatelj je govorio mladoženji riječi našeg Ključnog Retka, radosno objavljujući da je vino bilo od najbolje kvalitete. On je hvalio onoga ko se pobrinuo za to, zapažajući da je bilo posluženo najbolje vino, umjesto ono od slabije kvalitete, što je često bilo slučaj.
U ovom iskustvu postoji simbolična pouka. Voda je u Svetom Pismu korištena kao simbol Vode istine, i također je nazvana „voda života.“ (Efež. 5:26; Otkr. 22:17) Kao što je Isus uputio sluge da napune posude s vodom, mi bi smo trebali biti prožeti s Istinom, i „ispunjeni s Duhom.“ (Efež. 5:18) Tako, voda Istine postaje „vino“ zdrave nauke, s kojom smo promjenjeni – „preobraženi s obnavljanjem svoga uma.“ (Rim. 12:2)