Nevjerna Nevjesta
|
Ključni redak: „Početak GOSPODINOVE riječi po Hošei. I reče GOSPODIN Hošei: Idi, uzmi si ženu bludništava i djecu bludništava: jer je zemlja počinila veliki blud odstupivši od GOSPODINA.“ Izabrani tekst: |
PROROČANSTVO Hošee je posebno bilo upućeno desetplemenskom Izraelu. Bilo je dano tijekom vremena velikog propadanja u njihovom kraljevstvu, nakon čega je ubrzo uslijedilo njihovo zarobljeništvo u Asirskom carstvu. Bilo je to također vrijeme Izraelske najdublje izopačenosti, iako je Bog još uvijek održavao svoj savez s njima. Hošeino ime označava „spasenje,“ koje se dobro uklapa s proročanstvom. Od manjih proroka, samo Zaharija govori češće od Hošee što se tiče nade Izraela u buduće „spasenje“ kroz Božju snažnu moć. Hošein osobni život bio je jedan od domaćih tragedija, i njegova su iskustva u određenoj mjeri ogledala ona u Izraelu, koji je doživio mnogo poteškoća zbog načina na koji su vodili svoje živote.
Uvodno poglavlje knjige Hošee čini se da je bilo zapisano u povezanosti sa posljednjim dijelom vladavine „Jeroboama, sina Joaševa.“ (Hošea 1:1) Izraelsko se kraljevstvo nastavilo samo oko šezdeset godina više nakon njegove smrti. Premda je Jeroboam „činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima,“ on je bio bolji od onih koji su slijedili poslije njega. U svome milosrđu Bog je rekao da ne bude „izbrisao ime Izraelovo ispod neba,“ tijekom njegove vladavine, nego da će ih spasiti „rukom Jeroboama.“ (2 Kralj. 14:24-27)
Kao što je zapisano u našem Ključnom Retku, Bog je rekao Hošei, govoreći mu da uzme ženu koja je bila preljubnica, i da ima djecu s njom. Djecu rođenu od žene koja je živjela u nemoralu u to se vrijeme vrlo nisko poštovalo, i smatralo se da imaju stav i duh svoje majke. Božje riječi, premda izgovorene Hošei, bile su simbolične u ukazivanju na njegovo nezadovoljstvo s nacijom Izrael. Izrael, koji je bio ujedinjen s Bogom po Savezu Zakona, opetovano je trčao za drugim bogovima, sjedinjujući se s njima na preljubnički način. S rađanjem svake nove generacije Izraelaca, ta bi „djeca“ nastavila u neposlušnim putevima njihovih prethodnika. To je dodatno ukazalo na opću nevjernost nacije njihovom pravom „mužu“ – Nebeskom Ocu. Tako je, u svojim riječima Hošei, Bog u stvarnosti govorio Izraelu, kao da je držao ogledalo pred njima da probudi njihovu savjest.
Grijesi Izraela su se nastavili čak do vremena dolaska njihovog Mesije, koga su odbacili. Tugujući nad njihovim stanjem, Isus im je izgovorio ove riječi: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste! Evo, ostavljena vam je kuća opustošena.“ (Mat. 23:37,38) Naklonost koja je prethodno bila isključivo njihova sada im je bila uskraćena. Isus je nastavio, govoreći, „Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete: Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.“ (redak 39) To je dalo zraku nade, da će Izrael na koncu prepoznati svog Mesiju, Krista Isusa, i još jednom primiti Božji blagoslov. Stoljećima ranije, David je prorokovao o tim stvarima, slično navodeći da će Izrael opet biti blagoslovljen. (Ps. 118:18-26)
Božje riječi Hošei, simbolički primjenjene na Izrael, izgledaju oštrima. Ipak, u stvarnosti one pokazuju njegovu duboku ljubav, koja je bila ozbiljno ranjena njihovom nevjernošću. Međutim, mi smo zahvalni, da će Bog blagosloviti Izrael, i cijelo čovječanstvo, u Mesijanskom kraljevstvu, kako je i obećao Abrahamu: „I bit će u tvome sjemenu blagoslovljeni svi narodi zemlje.“ (1 Moj. 22:18)