Nova Godina – 2016

„I dogodit će se u posljednjim danima da će gora GOSPODINOVA Doma biti utvrđena povrh gora i uzvišena iznad brda; i stjecat će se k njoj svi narodi. I mnogo će naroda ići i govoriti: Dođite, uzađimo na goru GOSPODINOVU, do Doma Boga Jakovljeva; on će nas naučiti svojim putovima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama; jer će iz Siona Zakon izići, i riječ GOSPODINOVA iz Jeruzalema.“ —Iza. 2:2,3

ČVRSTO SE DRŽIMO NAŠEG POUZDANJA I NADE

Unatoč molbama i naporima mnogih svjetskih vođa, i iskrene želje većine stanovnika zemlje, cilj svijetom raširenog mira za kojeg su toliki mnogi tvrdili da teže za njim nije bio dostignut 2015. Prije dvije tisuće godina Isus je došao na zemlju da bude „Knez Mira,“ ali je očito da još uvijek nije došlo određeno vrijeme u Božjem planu da uspostavi mir na zemlji. Kroz različita kriva shvaćanja Božjeg plana, mnogi koji izjavljuju da su Isusovi sljedbenici su pretpostavljali da su oni imali zadatak da uspostave mir u njegovo ime. Međutim, svi takvi napori su propali, i s početkom 2016, glavni problemi koji postoje u svijetu – financijski, politički, društveni, problemi oko okoliša, vjerski – nastavljaju se bez rješenja u vidokrugu.

Bez obzira na sadašnje uvjete u svijetu, mi ulazimo u novu godinu držeći se čvrsto našeg pouzdanja i radujući se u očekivanju da Božji plan za mir na zemlji i dobru volju prema ljudima neće propasti. Ako želimo biti sigurni u takvu slavnu budućnost za čovječanstvo važno je uzeti u obzir svjedočanstvo Svetog Pisma što se tiče tog plana. Puna istina što se tiče bilo kojeg obilježja Božjeg nauma nikada nije navedena u samo jednom odlomku Svetog Pisma, međutim u Izaijinom svjedočanstvu što se tiče „gore“ Gospodinove mi imamo prilično kompletan nacrt načina na koji će Bog uspostaviti mir, i ostvariti „žudnju svih naroda.“ (Hag. 2:7)

Izaija identificira vrijeme kad se njegovo proročanstvo ima ispuniti kao „posljednji dani.“ To ne znači posljednje dane zemlje, niti posljednje dane čovjekovog postojanja na zemlji. Biblija nam govori da „zemlja ostaje zauvijek,“ i da je oblikovana tako da bude nastanjena s ljudima. (Prop. 1:4; 1 Moj. 1:26-28; Iza. 45:18) Proročanski govoreći, „posljednji dani“ su dani završavanja razdoblja vladavine grijeha i smrti, nakon koji će odmah, božanskom intervencijom, biti uspostavljeno Božje davno obećano kraljevstvo. Mi vjerujemo da mi sada živimo u prorečenim „posljednjim danima,“ i da će mir biti uspostavljen na zemlji, ne ljudskim naporima, nego autoritetom i moći s kojima je Nebeski Otac ovlastio Krista.

Zapazi što je Izaija rekao da se treba dogoditi u „posljednjim danima.“ „Gora GOSPODINOVA Doma biti će utvrđena,“ ili pripremljena. Riječ „gora“ u ovom retku je simbolična i Gospodin ju je koristio da ilustrira svoje kraljevstvo. U Danijelu 2:35,44 za Božju simboličnu „goru“ je rečeno da ima biti uspostavljena u „doba tih kraljeva,“ onih koji su bili opisani u kipu nalik čovjeku kojeg je Nebukadnezar vidio u svom snu. Iz tog proročanstva mi znamo da kad Bog govori o svojoj „gori“ ukazivanje je na njegovo kraljevstvo.

GORA SION

Simbolična upotreba gore da označi kraljevstvo, ili vladavinu, nije bila nepoznata narodu drevne nacije Izrael. Bog je vladao nad njima preko svojih izabranih predstavnika, čije je sjedište vlasti bilo na gori Sion u Jeruzalemu. Slično tome, u Izaijinom proročanstvu on identificira „goru GOSPODINOVU,“ ukazujući na nju kao „Sion.“ Ukazujući na Isusa kao na uzvišenog novog Kralja zemlje, Bog objavljuje, „Ja svog kralja postavih [pomazah] na Sionu, svetoj gori svojoj.“ (Ps. 2:6)

Izaija ukazuje na Božju goru kao „goru GOSPODINOVA Doma.“ „Dom“ je Božji vladajući dom, ili obitelj. Ovaj je izraz poznat, jer su tijekom stoljeća Rimskim svijetom upravljale vladajuće obitelji nazvane „domovi.“ U tim je obiteljima pravo vladanja prelazilo s naraštaja na naraštaj. Tako je također bilo i u slučaju predodžbenog vladajućeg doma Davidovog sve dok nije bio svrgnut od Babilonskog kralja Nebukadnezara.

Glavni u Božjem vladajućem Domu u protuslici je njegov ljubljeni Sin, Krist Isus. Njemu je određeno da vlada „od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemlje.“ (Ps. 72:8) On koji je nazvan, „KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA,“ umro je kako bi otkupio svoje podanike - čovječanstvo - od smrti. (Otkr. 19:16) Stoga, kad njegovo kraljevstvo bude bilo operativno on će vladati nad živim podanicima, ne umirućima. Slično tome, mrtvi kralj ne može vladati, pa je Bog podigao Isusa iz mrtvih, i dao mu „svu vlast na nebu i na zemlji.“ (Mat. 28:18)

S JANJETOM

Biblija također otkriva da će Isus imati suvladare u svom kraljevstvu. To su njegovi vjerni sljedbenici sadašnjeg Evanđeoskog doba. Što se tiče njih Apostol Pavao je napisao, „Vjerodostojna je ova riječ: Jer ako smo zajedno s njime umrli, zajedno s njime ćemo i živjeti; ako trpimo, s njime ćemo vladati.“ (2 Tim. 2:11,12) Također u Rim. 8:16,17 mi čitamo, „Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji i subaštinici Kristovi; ako doista zajedno s njim trpimo, da zajedno budemo i proslavljeni.“ Isus je rekao o toj istoj grupi njegovih vjernih sljedbenika, „Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo.“ (Luka 12:32)

U knjizi Otkrivenje, Apostol Ivan nam govori da je vidio „Jaganjca“ da stoji na „gori Sion,“ i da su tamo bili „s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju njegova Oca napisano na svojim čelima.“ Objašnjeno je da oni slijede Jaganjca, i da su bili „prvine Bogu i Jaganjcu.“ (Otkr. 14:1,4) „Jaganjac“ na kojeg se ovdje ukazuje je proslavljeni Isus, i oni koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima su identificirani kao oni koji su također bili u Božjoj obitelji. Oni su također dio Božjeg vladajućeg doma koji je, u posljednjim danima, utvrđen, ili pripremljen, „povrh gora,“ da sačinjava novu svjetsku vladavinu.

Na istu se grupu ponovno ukazuje u Otkrivenju 20:4,6, gdje nam je rečeno da su oni „bili odrubljene glave zbog Isusova svjedočanstva i zbog Riječi Božje,“ i da su „oživjeli i kraljevali s Kristom tisuću godina.“ Oni izlaze u „prvom uskrsnuću,“ i kao „svećenici Božji i Kristovi kraljevat će s njim tisuću godina.“ Tako je jasno pokazano da je vladajući „Dom“ Gospodinov koji ima biti utvrđen „u posljednjim danima“ Krist i njegovi vjerni sljedbenici. Isus ih je opisao kao „djecu kraljevstva,“ koji „svjetle poput sunca u kraljevstvu Oca svoga.“ (Mat. 13:38,43)

SVI ĆE NARODI BITI BLAGOSLOVLJENI

Izaija nas obavještava da će se kada ta „gora GOSPODINOVA Doma“ bude bila utvrđena povrh gora, što ukazuje na njenu upravu nad svim kraljevstvima ovog svijeta, „k njoj stjecati svi narodi.“ Dok proročansko svjedočanstvo Svetog Pisma pokazuje da su događaji ovih „posljednjih dana“ u pripremi za uspostavljanje „gore GOSPODINOVA Doma,“ djelo njegovog uspostavljanja još nije ispunjeno. Zasigurno da se „svi narodi“ sada ne stječu k tom kraljevstvu.

Kristovo je kraljevstvo danas daleko od misli nacija na zemlji - i onih koji se izjašnjavaju kao Kršćana i Nekršćana podjednako. Oni i dalje zamišljaju da mogu riješiti svoje vlastite probleme, i u najboljem slučaju, oni vjerovatno čine najbolje što mogu u tom pravcu. Međutim, nikakvi sadašnji napori, neće biti u stanju zaustaviti plimu iskrivljenog razmišljanja i opće ljudske sebičnosti koji sada drže ovaj strahom ispunjen svijet u svom stisku.

Čovječanstvo neće prepoznati i priznati svoju nesposobnost da uspostave mir sve dok ne prođu konačni grčevi sadašnje „velike nevolje.“ Oni će tek tada shvatiti da su „ti dani“ bili „skraćeni“ božanskom moći. (Mat. 24:21,22) U to vrijeme oni će reći, „Dođite, uzađimo na goru GOSPODINOVU, do Doma Boga Jakovljeva; on će nas naučiti svojim putovima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama: jer će iz Siona Zakon izići, i riječ GOSPODINOVA iz Jeruzalema.“

Premda Sveto Pismo ukazuje da će Izrael biti geografski centar Gospodinovog zemaljskog kraljevstva, ukazivanje u ovom proročanstvu na „Sion“ i „Jeruzalem“ je simbolično. Sion je, kao što smo to vidjeli, simbol Krista i vjernih članova njegove prave Crkve - onih koji će živjeti i vladati s njim. Oni primaju prvo uskrsnuće, i uzvišeni su do božanske prirode, i mi vjerujemo, da će oni biti nevidljivi ljudima (Otkr. 20:4,6) Međutim, oni će djelovati kroz savršene ljudske predstavnike.

Isus nam govori tko će biti ti savršeni ljudski zastupnici - „Abraham, i Izak, i Jakov, i svi proroci.“ On je rekao da će ljudi u tom kraljevstvu na zemlji „doći s istoka i sa zapada, i sa sjevera i juga i sjesti“ s njima, što ukazuje na odnos učitelja i učenika. (Luka 13:28,29) U 11 poglavlju Hebrejima spomenuta su imena mnogih od tih „dostojnih,“ i mi smo obavješteni da su oni dokazali svoju vjernost, i da će „postići bolje uskrsnuće.“ Pavao nas također obavještava da će oni biti „učinjeni savršenima.“ To jest, budući da su vjerom prošli svoj ispit, oni će biti probuđeni iz mrtvih kao savršeni. (Hebr. 11:35,39,40)

U Psalmu 45:16 na njih je ukazano kao na bivše „očeve“ Izraela, i dano je objašnjenje da će oni umjesto da zadrže taj konkretan položaj, postati „djecom“ Krista, i da će biti učinjeni „knezovima po svoj zemlji.“ Ljudi će te posrednike, iako ne vladare kraljevstva u pravom smislu riječi, koji će tako potpuno predstavljati Krista, prepoznati kao kraljevske zemaljske vođe čovječanstva. Mi stoga možemo govoriti o njima i o njihovoj ulozi kao o zemaljskom vladajućem dijelu kraljevstva, na koje je simbolički ukazano kao na „Jeruzalem“ od Izaije.

Očito je da će ti zemaljski vođe kraljevstva imati bliski kontakt, zajedništvo, i suradnju sa svojim duhovnim vladarima, Kristom, baš kao što je Adam, u savršenosti prije svog prijestupa, mogao kontaktirati sa nebeskim silama. Duhovni i zemaljski vođe kraljevstva biti će povezani jedni s drugima kao otac i djeca, i kao suradničke grane iste nebeske vladavine. Nebeski dio će biti zakonodavno tijelo, a zemaljski će biti učiteljska i izvršna grana. Tako imamo obećanje da će „iz Siona Zakon izići, i riječ GOSPODINOVA iz Jeruzalema.“

Tada će biti vrijeme kada će Gospodinovi sudovi biti posvuda na zemlji kako je opisano u Ps. 98:7-9, koji glasi, „Neka huči more i punina njegova, svijet i oni koji na njemu prebivaju. Nek plješću rijeke svojim rukama, neka se brda zajedno raduju pred GOSPODINOM; jer on dolazi suditi zemlji: on će svijetu suditi po pravednosti i narodima u nepristranosti.“ Kakvo li će osvježavajuće iskustvo to biti za od grijeha bolesni, tjeskobni, i strahom ispunjeni svijet čovječanstva!

Što se tiče svojstava velikog suca - Krista - tijekom tisućugodišnjeg sudnjeg dana kraljevstva, Izaija je napisao, „Na njemu će počivati duh Gospodnji: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega. Strah Gospodnji dopada se njemu. Neće suditi po očevidu, niti će odlučivati po čuvenju. Ne, u pravednosti sudi on malenima, po pravici prosuđuje siromahe u zemlji. Udara silnike štapom usta svojih. Dahom usana svojih umori bezbožnika. Pravednost je pojas bedara njegovih i vjernost je pojas bokova njegovih.“ (Iza. 11:2-5)

NEKOLICINA NEĆE POSLUŠATI

Očito je iz gore navedenih Biblijskih redaka da neće svi ljudi poslušati zakone koji će izaći iz Mesijanskog kraljevstva. Veliki sudac, i njegovi suradnici, biti će u stanju to razlučiti, i biti će sposobni uzvratiti pravednu odmazdu i kaznu. Tu će nedvojbeno biti nekih namjernih grešnika, i na njih se ovdje ukazuje kao na „bezbožnike“ koji su umoreni „dahom usana njegovih,“ što znači objave koje će tada izaći iz „Siona“ i „Jeruzalema.“

Apostol Petar ukazuje na te iste u Djelima, poglavlje 3. U kontekstu Petar govori o „vremenu obnove svega, što je od postanka svijeta govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka.“ To razdoblje, on objašnjava, događa se tijekom drugog dolaska ili „prisutnosti“ Krista Isusa, o kojemu on govori u toj propovijedi kao o „tom proroku.“ On navodi da „svaka duša koja ne posluša tog proroka, će se iskorijeniti iz naroda.“ (reci 20-23)

Međutim, kakvi li će se bogati blagoslovi, prikupljati onima koji poslušaju zakone novog kraljevstva! Oni su ti koji će tada reći, „on će nas naučiti svojim putovima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama.“ Kad se budu učili Božjim putevima, i hodili stazama mira koje je on odredio za njih, „oni će prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač protiv naroda, niti će se više učiti ratovanju.“ (Iza. 2:3,4)

U sličnom Mihejevom proročanstvu, on dodaje da će tada „svaki sjediti pod svojim trsom i pod svojom smokvom; i nitko ih neće plašiti: jer to rekoše usta GOSPODINA nad vojskama.“ (Mih. 4:4) Napokon, svijet će tada imati slobodu od straha, tjeskobe i nestašice. Svi će imati ekonomsku sigurnost, i zajedno će prebivati u sigurnosti i miru zauvijek.

OD BOLESTI I SMRTI

U Izaiji 25:6-9 imamo još jedno proročanstvo o Kristovom kraljevstvu u kojem je na njega ukazano kao na „goru.“ U tim prekrasnim retcima nam je zasigurano da će Gospodin prirediti svim narodima „gozbu od pretiline,“ i da će on uništiti [progutati]…zastor koji je rasprostrt nad svim narodima.“ To je ukazivanje na opći nedostatak spoznaje o Bogu kod ljudi zbog činjenice da je Sotona zastro njihovo mentalno prosuđivanje i držao ih u tami. Međutim, tada će biti drugačije. „Jer će zemlja biti puna znanja GOSPODINOVA kao što vode prekrivaju more.“ (Iza. 11:9)

Prorok nam također jamči da će Bog „pobjedonosno smrt progutati,“ i „obrisati suze sa svih lica.“ (Iza. 25:8) Ove riječi predstavljaju uistinu slavan izgled! One nas uvjeravaju da će Krist vladati sve dok „svi neprijatelji“ ne budu bili podloženi, i „posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt.“ (1 Kor. 15:25,26) Tada „neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo.“ (Otkr. 21:4)

Kako ulazimo u 2016, osjećaj opasnosti, tjeskobe, zbunjenosti, i straha drži svijet u svojim kandžama. Svrha događaja ovih „posljednjih dana,“ koji će uskoro dostići vrhunac, jeste preobraziti srca cijelog svijeta čovječantva, i učiniti ih spremnima za prekrasne blagoslove kraljevstva. Stoga, gledajmo na te stvari sa Božjeg vječnog gledišta, i vidjet ćemo da u sadašnjim oblacima nevolje ima nešto dobra. Apostol Petar nam je rekao gdje da usredotočimo našu mentalnu viziju, govoreći, „No mi po njegovu obećanju iščekujemo nova nebesa i novu zemlju, u kojima prebiva pravednost. Stoga, ljubljeni, budući da takvo što iščekujete, revno nastojte da vas on nađe u miru, bez ljage i besprijekorne.“ (2 Pet. 3:13,14) S takvim mislima, mi možemo „smjelost i ponos nade održati čvrsto do svršetka.“ (Hebr. 3:6)