Zaodjeveni s Poniznošću
|
Ključni redak: „Tko god se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.“ Izabrani tekst: |
U DANAŠNJEM Ključnom retku mi nalazimo karakteristiku poniznosti u suprotnosti sa svojstvom ponosa. Naš Izabrani Tekst ukazuje na ponos i ambiciju pismoznanaca i Farizeja, koji su voljeli istaknute sobe i glavna sjedala. Isus je rekao o takvima, „Sve što vam oni nalože da držite, to držite i činite, ali nemojte činiti po njihovim djelima: jer oni govore, a ne čine.“ (Mat. 23:3)
Za razliku od taštine i umišljenosti tih vjerskih vođa, mi stalno čitamo o poniznom karakteru našeg Gospodara. „Jer znate milost našega Gospodina Isusa Krista, da je on, premda bijaše bogat, zbog vas postao siromašan da se njegovim siromaštvom vi obogatite.“ „Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu, koji…se sam toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku. Našavši se u obličju kao čovjek, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.“ (2 Kor. 8:9; Filip. 2:5-8)
Ovdje imamo primjer odnosa između poniznosti, ponosa, i uzvišenja. Dok su pismoznanci i Farizeji uzvisili sami sebe zbog ponosa na svoj položaj, Isus je bio uzvišen od Boga zbog svoje poniznosti i poslušnosti njemu. Pavao nastavlja govoreći da je Bog visoko uzvisio Isusa, i dao mu „ime koje je iznad svakoga imena: da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića; i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.“ (Filip. 2:9-11)
Bilo tko, tko se od ponosa nastoji uzvisiti, čini to u želji za sadašnjom čašću. Mi bi smo trebali izbjegavati tu slabost tijela, kao što je Isus poučio svoje učenike: „Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri…da bi ih ljudi slavili. Zaista kažem vam: Primili su oni svoju plaću.“ (Mat. 6:2) Naše se uzvišenje ne treba očekivati u sadašnjem životu, nego budućem—nakon što naša žrtva bude bila u potpunosti zgotovljena. „I kada se pojavi Nadpastir, primit ćete vijenac slave koji ne vene…i budite odjenuti poniznošću: jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Ponizite se, stoga, pod moćnom rukom Božjom, da vas on uzvisi u pravo vrijeme.“ (1 Pet. 5:4-6)
Isus je dao važnu pouku, kroz primjer malog djeteta, o tome kako bi smo mogli primiti nebesko uzvišenje. „U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: „Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom? On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.“ (Mat. 18:1-4)
Daljnji primjer pojedinca koji je bio zaodjenut poniznošću nalazimo u našem Izabranom Tekstu Marka 12:38-44. U tom odlomku nalazimo „dvije lepte“ siromašne udovice kao daleko velikodušniji dar od onoga bogatih, koji su dali „od svoga viška.“ Potrudimo se biti istog poniznog karaktera kakav je prikazan u siromašnoj udovici i malom djetetu.