Predanje Prvorođenog
|
Ključni redak: „Kada su se po Mojsijevu Zakonu navršili dani njezina čišćenja, doniješe ga u Jeruzalem prikazati Gospodinu.“ Izabrani tekst: |
DANAŠNJA POUKA uči nas o razlici između Isusa i Crkve u njihovom položaju kao prvorođenih. U našem Ključnom Retku mi vidimo da je svaki aspekt Isusovog života bio u skladu sa zahtijevima Mojsijevog Zakona, zato što je on bio Židov i pod obavezom da ga drži. On je rekao, „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon, ili Proroke: nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ (Mat. 5:17) Držeći i tako ispunjavajući Savez Zakona, Isus je bio u stanju privesti kraju robovanje tjelesnog Izraela istome zato što, iako je Zakon bio savršen, bilo je nemoguće bilo kojem Židovu držati ga kao nesavršeni ljudi.
U Lukinom izvještaju iz kojeg je naša današnja pouka nalazimo kako su Isusovi roditelji donijeli Isusa u hram kada je bio star četrdeset dana. To je bilo u skladu sa zahtijevima što se tiče novorođene djece pod Zakonom. (3 Moj. 12:1-7) Pripovijest kaže da se tamo u Jeruzalemu zatekao pobožan čovjek imenom Šimun kojem je uz pomoć Svetog Duha bilo zasigurano da će prije nego umre vidjeti dugo očekivanog Mesiju. Duh ga je odveo u hram, i tamo je uzeo u ruke to prvorođeno dijete, blagoslovio Boga i objavio, „jer oči moje vidješe tvoje spasenje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlo da rasvijetli pogane i slavu svoga naroda, Izraela.“ (Luka 2:25-32)
Ivan objašnjava da je Isus bio to svjetlo. (Ivan 1:9) On je bio „prvorođenac od mrtvih,“ Otkupitelj i „glava tijela, crkve,“ tijekom ovog Evanđeoskog Doba. (Kol. 1:18-23) Isus će također biti Izbavitelj Izraela i cijelog čovječanstva u svom dolazećem zemaljskom kraljevstvu. (Rim. 11:25,26) Pavao nadalje objašnjava da je Isus postao svećenikom „po sličnosti Melkizedeku.“ On „ne treba danomice,…prinositi žrtve za vlastite grijehe, a potom za grijehe naroda: jer je to učinio jedanput zauvijek prinijevši samoga sebe.“ (Hebr. 7:15,26,27)
Za razliku od Isusa, koji nije trebao otkupitelja, prvorođeni spomenut u našem Izabranom Tekstu bio je izabran od Boga da bude posvećen za njegovu službu. (2 Moj. 13:2) Kasnije su ti prvorođeni bili predstavljeni sa Levijevim plemenom. (4 Moj. 3:12) Druga Mojsijeva 13:13-15 slijedi izvještaj u prethodnom poglavlju o prvobitnoj Pashalnoj noći, tijekom koje je anđeo smrti prošao kroz zemlju Egipatsku, ubijajući sve prvorođeno u zemlji, od čovjeka do zvijeri. Da bi zaštitio Izraelske prvorođence od te pošasti, Bog je dao uputu svakom kućanstvu da uzmu janje bez mane desetog dana tog mjeseca, da ga ubiju četrnaestog dana, i da poškrope njegovom krvlju dovratnike i nadvratnik od kuće. (2 Moj. 12:3-14)
U događajima te noći u odnosu na prvorođene mi vidimo prekrasnu sliku. Za razliku od Isusa, te je prvorođene trebalo zaštititi od izvjesnosti smrti. Pashalno Janje, čije je klanje i prolivena krv omogućilo tu zaštitu, bilo je slika Isusa, našeg Otkupitelja, kojeg Apostol Pavao jasno identificira: „Krist, naša Pasha, već je žrtvovan za nas.“ (1 Kor. 5:7)
Tako vidimo da je Isus „glava tijela…prvorođenac od mrtvih,“ i da su njegovi sljedbenici „crkva prvorođenaca.“ (Kol. 1:18; Hebr. 12:23) Na koncu, Pavao navodi da Božji Sin treba biti „prvorođeni među mnogom braćom.“ (Rim. 8:29) Radujmo se što imamo takvog moćnog Otkupitelja i punog ljubavi Boga.