Gospodinov Dan
|
Ključni redak: „Spominji se subotnjeg dana da ga držiš svetim.“ Izabrani tekst: |
DA BI SMO ispravno cijenili značaj Subote trebamo razumjeti njeno porijeklo kao dijela Božjeg ophođenja s Izraelom. On je usvojio Židovski narod kao svoje naročito vlasništvo mimo svih naroda svijeta, obljavljujući, „Samo sam vas poznavao od svih rodova zemaljskih.“ (Amos 3:2) S njima je Bog preko Mojsija na Sinaju sklopio Savez Zakona. Kasnije im je poslao svoje glasnike, proroke, i na koncu svog Sina. Nijedna druga nacija nije primila takvu posebnu naklonost od Boga. Kad su Židovi odbacili Isusa, i on uzeo Savez Zakona „ i uklonio ga s puta pribivši ga na križ,“ on više nije bio proširen ni na koji drugi narod, niti na Crkvu. (Kol. 2:14)
U skladu s time, nije na nama da zahtijevamo da bi vođe Kršćanskog svijeta trebali silom trebali stavljati na zakon Židovsku Subotu ili bilo koje drugo posebno držanje Šabata. Trebamo imati na umu da su kraljevstva zemlje još uvijek pod vlašću „boga ovog svijeta,“ s Božjim dopuštenjem. Prema tome, on ne zahtijeva da čovječanstvo drži poseban Subotnji dan ili bilo koje drugo obilježje Mojsijevog zakona. Kršćanski vjernici nisu pod Savezom Zakona, kao što Apostol objavljuje, „jer vi niste pod Zakonom, nego pod milošću.“ (Rim. 6:14)
Budući smo slobodni od uređenja koje se temeljilo na savršenoj poslušnosti u tijelu, trebala bi nas utješiti da misao da su Abraham, Izak i Jakov bili priznati od Gospodina i bez Zakona. Njihova se vjera u Boga sastojala od obaveze vršenja Božanske volje u okviru njihove spoznaje i sposobnosti. Isto vrijedi i za nas kao Kristove sljedbenike. Sveto Pismo nam jamči da smo mi bili usvojeni u Božju obitelj i učinjeni suodionicima njegovog Duha. (Rim. 8:15,16) Hodeći „ne po tijelu, nego po Duhu,“ znači da će naše pravilo vladanja odsada biti ljubav, jer „je ljubav ispunjenje Zakona.“ (Rim. 8:1; 13:10)
Na temelju toga mi vidimo da Bog formira novu grupu pojedinaca sakupljenih iz svih naroda, o kojima Apostol kaže, „Ali vi ste…kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod osobiti.“ (1.Pet. 2:9) Premda smo mi slobodni od Mojsijevog Zakona, mi izvlačimo veliki blagoslov razmatrajući ga budući da prepoznajemo da je bio prav, svet i dobar. Mi bi smo trebali nastojati cijeniti njegovo unutarnje značenje i njegov duh, ali s priznavanjem da smo mi bili proglašeni pravednima dragocjenom krvlju Kristovom, a ne sa „djelima zakona.“ (Rim. 5:8,9; Gal. 2:16)
Stoga, kada gledamo u Deset Zapovijedi mi shvaćamo dubinu njihovog značenja. S obzirom na zapovijed, „spominji se subotnjeg dana,“ kao duhovni Izraelci mi shvaćamo da mi nismo pod ropstvom dana. Umjesto toga, mi dolazimo do spoznaje o namjeri te zapovijedi i nastojimo biti u skladu sa njenim duhom. Utvrđujemo da je pravo značenje Šabata „počinak“ vjere, temeljen na prihvaćanju Isusa kao našeg Otkupitelja i pravljenju posvećenja naše volje da vršimo Božju volju. Stoga, mi počinjemo ulaziti u taj počinak. Od tada pa nadalje, ako smo vjerni Gospodinu i prebivamo u njegovoj ljubavi, naš Šabat nikada ne prestaje. „Jer u počinak ulazimo mi koji smo povjerovali.“ (Hebr. 4:3)
Naš „počinak“ vjere trebao bi se nastaviti kroz sve dane u tjednu. Tako duhovni Izrael drži subotu—svaki dan—počivajući u dovršenom Kristovom djelu, prestajući od naših vlastitih djela, i od svakog nastojanja da se opravdamo kroz Zakon. (Hebr. 4:10) Za nas bi se trebalo spominjati svakog dana, „držati ga svetim.“