Bog Ne Pravi Razliku
|
Ključni redak: „I Bog, koji poznaje srca, posvjedočio im je dajući im Duha Svetoga kao i nama; i nije pravio nikakve razlike između nas i njih, očistivši vjerom njihova srca.“ Izabrani tekst: |
PREMDA JE prilika postajanja dijelom tijela Kristovog najprije bila ponuđena Izraelu, oni su kao nacija podbacili ne prihvativši našeg Gospodina kao njihovog kralja i razapevši ga. No ipak, postojao je jedan ostatak Židova koji su vjerovali da je on bio njihov obećani Mesija. Tako je počev od dana Pedesetnice, nakon što je Krist uzašao svome Ocu, Sveti Duh sišao na njegove sljedbenike. Nakon toga su i još neki Židovi povjerovali, pokajali se, i primili krštenje u vodi „u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha.“ Ti su također primili Sveti Duh. (Djela 2:38)
Budući je Božja volja bila da svi narodi razumiju i prihvate ponudu spasenja pruženu kroz žrtvenu smrt Isusa Krista, na kraju je ta Evanđeoska poruka bila proširena na poganske zemlje. Vrativši se sa misionarskog putovanja, Pavao i Barnaba podjelili su rezultate svojih napora sa braćom u Antiohiji. Dok su bili tamo, „neki su sišli iz Judeje i naučavali braću: Ako se ne obrežete po Mojsijevu običaju, ne možete biti spašeni. A kada je nastala nemala prepirka i raspra između njih, Pavla i Barnabe, odrediše da Pavao i Barnaba, kao i neki drugi od njih, radi toga pitanja uzađu k apostolima i starješinama u Jeruzalem.“ (Djela 15:1,2)
Braća iz Antiohije željela su da se ta stvar riješi i odlučili su da se Pavao, Barnaba, i drugi od njih trebaju sastati sa apostolima i starješinama u Jeruzalemu da se razjasni da li se od vjernika koji su prethodno bili Pogani zahtjevalo da drže obred obrezanja, isto tako kao i različita obilježja Mojsijevog zakona. Pavao je spremno otišao u Jeruzalem zajedno s drugima, vjerujući da ako braća tamo budu opovrgla učenje da se prijašnji Pogani trebaju obrezati, da ti onda ušutkalo Judaizatore. (reci 3-6)
Nakon jedne intenzivne rasprave o toj stvari, Petar se obratio nazočnima na tom Jeruzalemskom saboru. On je potvrdio, kao je što je zabilježeno u našim Ključnim Retcima, da Bog nije pravio razlike među vjernicima koji su mu bili potpuno predani i primili Sveti Duh, bez obzira na njihovu pozadinu ili porijeklo.
Nakon što su temeljito raspravili o toj stvari, Apostoli i starješine odlučili su da Neznabožački obraćenici ne trebaju biti obrezivani, i jedino su preporučili i složili se da se trebaju uzdržavati od krvi, od spolnog nemorala, od jedenja onoga što je bilo zadavljeno, i od uzimanja mesa koje je bilo prinešeno idolima. Osim toga, braći u Antiohiji je bilo poslano pismo pozdrava zajedno sa rezultatom vijećanja u Jeruzalemu. (reci 22-29)
Danas za braću ne postoji Jeruzalemska konferencija da se tamo rasprave neke razlike koje imaju i da se riješi sa otvorenim saslušanjem koje uključuje apostole. No ipak, cijenjenje toga da smo svi koji smo bili kršteni u Kristovu smrt, bez obzira na pozadinu, jezik, nacionalnost, ili spol, dio Abrahamovog sjemena trebalo bi uvelike pomoći u rješavanju razlika među braćom ako prevladava duh traženja Božje volje. (Gal. 3:27-29)