Bog Spašava Petra
|
Ključni redak: „Petra, dakle, čuvahu u tamnici, dok se crkva bez prestanka molila Bogu za njega.“ Izabrani tekst: |
INTENZIVNO progonstvo bilo je udes Rane Crkve, no ipak božanska providnost dopustila je kontrastna iskustva u životima svetih. U današnjoj pouci učimo da je Herod, kralj Judeje, dao pogubiti Jakova mačem. Tako je on postao jednim od najranijih mučenika za Kristovu stvar, dok je njegov brat Ivan doživio duboku starost, vjerojatno do pred kraj prvog stoljeća. (Djela 12:1,2)
Iskustvo Petra, još jednog od Isusovih bližih suradnika bilo je posve drugačije. Zato što je ugodio Židovima ubivši Jakova, Herod „nastavi te uhvati Petra. (A bijahu tada dani beskvasnoga kruha.) Njega on uhiti, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri straže od po četiri vojnika, nakanivši da ga poslije Pashe izvede pred narod.“ (reci 3,4)
Naš Ključni Redak otkriva da su se braća u Jeruzalemu žarko molila za Petra. Oni su vjerovatno razmišljali o činjenici da je jedan od njihovih vođa, Jakov, bio pogubljen pa su bili zabrinuti neće li to isto snaći i Petra.
Te noći kad je Herod planirao izvesti ga iz zatvora, Petar je mirno spavao. Bio je okovan za dva vojnika, dok su druga dva bili na straži, čime bi se naizgled osiguralo da on ne može pobjeći od svojih tamničara. Iznenada, pojavio se anđeo Gospodinov, probudio Petra iz sna, i lisičine s kojima je bio vezan su mu čudesno spale s ruku. Tada, također čudom, nebeski je glasnik izveo Petra iz njegovog zatočeništva u zatvoru u slobodu u gradu. „Dođoše do željeznih ulaznih vrata što vode u grad, koja im se sama otvoriše, i iziđoše te pođoše ulicom, i smjesta ode anđeo od njega.“ (reci 6-10)
Naizgled, prethodno navedeni događaji povezani s Petrovim oslobađanjem iz zatočeništva bili su toliko nevjerovatni da je on neko vrijeme mislio da sanja ili da je u transu. Kad je Petar u jednom trenutku shvatio da je stvarno slobodan, otišao je do kuće Marije, majke Ivana Marka, gdje su se braća sakupila da se mole. Petar je pokucao na vrata ulaza i sluškinja po imenu Roda prepoznala je njegov glas, međutim u svom uzbuđenju, zaboravila je otvoriti vrata. Ona je otrčala natrag i rekla braći koji su se molili da je Petar stigao, ali oni joj nisu vjerovali. Na kraju, kao rezultat toga što je Petar nastavio kucati, oni su otvorili vrata i vidjeli ga. On im je tada ispričao o svom providonosnom oslobođenju. Petar im je rekao da obavijeste jednog od učenika po imenu Jakov, isto tako kao i ostalo bratstvo, i zatim je otišao na tajnu lokaciju. (reci 11-17)
„Žarke“ molitve pravednih mogu mnogo postići. (Jak. 5:16) Mi nikada nećemo biti kušani preko onog što možemo nositi, nego će uvijek biti pružen izlaz. Ponekada se to može dogoditi kroz smrt kao što je bilo u slučaju Jakova, dok je u Petrovom slučaju, božanska intervencija prouzročila njegovo puštanje. Neka bi smo stoga svakodnevno ustrajali u nastojanju da vršimo Božju volju, uvjereni da ukoliko smo vjerni, mi se možemo radovati, zato što ćemo zasigurno biti izbavljeni u vrijeme i na način koje Nebeski Otac smatra najboljima.