Žrtve Zahvalnosti

„Čime ću uzvratiti Gospodinu za sva njegova dobročinstva prema meni?…Prinijet ću ti žrtvu zahvale i zazvat ću ime Gospodinovo.“ —Psalam 116:12, 17

NAJBOLJI NAČIN DA živimo život zahvalnosti Bogu je polaganje naših života u obznanjivanju njegovih hvala. Kada uzmemo u obzir da je sve što imamo, i čemu se nadamo, naše zbog Božje milosti, tada ćemo shvatiti da naš dug zahvalnosti poziva da ništa manje nego posvetimo sve naše njemu, ne živeći više za sebe, nego za njega. Tu je misao izrazio David u riječima našeg uvodnog teksta. Kontekst tih riječi prenosi prenosi sličan osjećaj: „Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodinovo. Izvršit ću sada zavjete svoje Gospodinu pred svim njegovim narodom…Gospodine, uistinu sam ja tvoj sluga i sin tvoje sluškinje: ti si odriješio spone [Adamske osude] moje.“ (Ps. 116:13-16)

„Oh kada bi ljudi slavili Gospodina za dobrotu njegovu i za njegova čudesna djela djeci ljudskoj! I neka mu prinose žrtve zahvalnice i radosno razglašavaju djela njegova.“ (Ps. 107:21,22) Kako jasno David ovdje povezuje zahvalnost sa objavljivanjem djela Božjih. To je vrlo praktično raspoređivanje. Da smo primili neke posebne naklonosti od zemaljskog prijatelja i željeli pokazati naše cijenjenje tako da drugi saznaju za njegovu dobrotu, ne bi bilo boljeg načina za to učiniti od toga da govorimo o njegovim djelima – o onome što je učinio za nas.

Gospodin nam je na predivan način pokazao naklonost, i darovao nam bogate blagoslove. Veličanstvena su obećanja koja ima izvršiti za nas, i ne samo za nas, nego također za cijeli svijet. Da bi smo govorili o njegovim djelima neophodno je objaviti istinu o njegovom planu. Zbog cijenjenja onog što je Bog učinio za nas, i zbog njegove ljubavi koja izaziva našu ljubav zauzvrat, mi smo postali „svjetlo svijeta,“ i „grad koji leži na gori, i ne može se sakriti.“ (Mat. 5:14)

ISKUŠENJA SU BLAGOSLOVI

Kada brojimo naše blagoslove ne bi smo trebali previdjeti kušnje koje je Nebeski Otac dopustio da dođu na nas. Kada bi smo mi mogli birati naša iskustva, mi bi smo mogli izbjeći ono što nas smeta i kuša. Bog u svojoj mudrosti, međutim, vidi da mi trebamo kušnje, i u svojoj ih ljubavi dopušta. Ako su naše volje predane njemu, tada ćemo biti zahvalni da se on brine za sve naše potrebe, čak i za kušnje koje su neophodne za zaokruživanje naših Kršćanskih karaktera.

Bog može dopustiti neke kušnje kako bi stavio na ispit našu vjeru i pouzdanje u njega. Druge pak da razviju u nama strpljenje i dugotrpljivost. Ponekada to može biti u obliku odgajanje kažnjavanjem od Gospodina. U svim slučajevima, to je dopušteno od našeg Nebeskog Oca koji je premudar da bi pogriješio, i previše dobar da bi bio bezobziran. Iako nas on tako može ispravljati, to je u ljubavi, i naša bi srca trebala uzvratiti sa zahvalnim cijenjenjem za taj dokaz da nam on ne uskraćuje neophodna iskustva.

Apostol Pavao nas potiče, „U svemu zahvaljujte.“ (1 Sol. 5:18) To mogu srdačno činiti jedino posvećeni Kršćani. Oni znaju da ništa ne može doći u njihove živote osim onog što je za njihovo dobro. (Rim. 8:28) Oni znaju da su djeca Nebeskog Oca punog ljubavi koji bdije uvijek za svaki njihov interes. Oni imaju jamstvo da su mu čak i svaka minuta u stvarim njihovog života – što je prikazano sa lasima s njihove glave - poznati, i da on upravlja s njima u skladu sa svojom mudrošću i ljubavi. (Mat. 10:30)

GOSPODIN VODI NAŠE KORAKE

„Gospodin određuje korake dobra čovjeka.“ (Ps. 37:23) Ovo je obećanje koje svaki Kršćanin treba primjeniti na sebe, i vjerovati mu sa svim svojim srcem. Ako smo mi uistinu zahvalni za način na koji Gospodin vodi naše živote, nećemo se pokušavati opirati, ili ići suprotno njegovoj volji. Umjesto toga, s molitvom u našim srcima i pjesmama na našim usnama, mi ćemo nastaviti izvršavati naše zavjete njemu, držeći našu žrtvu na žrtveniku sve dok se u potpunosti ne dovrši.

„Ali on zna put kojim ja idem: kada me iskuša, čist ću kao zlato izići.“ (Job 23:10) Bog nas kuša kao što je zlato iskušavano. To znači da nas on pušta kroz vatre nevolja tako da bi zlato našeg karaktera moglo biti pročišćeno. Međutim, kako je dragocjena misao da Veliki Pročišćavatelj temperira vrućinu. On neće dopustiti da budemo iskušani iznad naših mogućnosti. Ako on vidi da vrućina postaje toliko intenzivna da bi smo mogli biti povrijeđeni, on pruža put izlaza. (1 Kor. 10:13) Neka to blagoslovljeno jamstvo postane toliko temeljito umetnuto u naše misli i srce tako da ništa neće biti u stanju poremetiti naš unutarnji mir i spokoj u njemu i u njegovim obećanjima.

Mi smo bili blagoslovljeni sa svjetlom spoznaje o Bogu. Njegova čudesna djela i slavne nauke njegovog plana prosvjetlile su nas. Mi imamo nadu za svijet i za sebe. Mi imamo jamstvo Božje božanske brige, oproštenja, pomoći, i odgajanja kažnjavanjem. Svi ti dokazi nas uvjeravaju u ljubav našeg Nebeskog Oca. Mi znamo da se on brine, i da „neće uskratiti ni jedno dobro onima koji hode u čestitosti.“ (Ps. 84:11)

Mi uživamo u toj spoznaji zato što „Bog je Gospodin, koji nas obasja.“ Nećemo li mi onda uzvratiti s radovanjem, slaveći u srcima Gospodina i razglašavati njegove hvale po svoj zemlji? Neka bi smo stoga nastavili stalno prinositi žrtve zahvalne, i „vezati žrvu konopcima sve do rogova žrtvenika.“ (Ps. 118:27)