Pouzdanje u Božji Sveti Duh
|
Ključni redak: „Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam onda ja da bih se mogao usprotiviti Bogu?“ Izabrani tekst: |
JASNO je iz izvještaja Svetog Pisma da su se apostoli, kao Židovi, borili isprva s idejom da bi poruka Evanđelja i „uzvišenog poziva Božjeg“ sada mogla ići k Poganima. Zbog njihovih urođenih predrasuda, isto tako kao i sklonosti da ostanu pod utjecajem Starozavjetnog uređenja, trebalo im je vremena da shvate Božje priznanje pogana kao svog naroda. Na to su također utjecali različiti stupnjevi uvida u Božji plan.
U uvodnim recima 11 poglavlja Djela, nalazimo da se je Petar vratio u Jeruzalem nakon završetka svog posebnog zadatka u korist Kornelija i njegove obitelji. Po njegovom dolasku, neki od braće „oni iz obrezanja [Židovi] počeše se prepirati s njim, rekavši: K neobrezanima si ušao i jeo s njima.“ (reci 2,3) Vrijedno je zapaziti da oni nisu kritizarli Petra zbog priznanja Kornelija kao Kršćanina, nego zbog jedenja s njim. Neki su vjernici očigledno bili nepripremljeni za tu veliku promjenu u djelovanju Božje naklonosti, čak do točke da su smatrali većim grijehom jesti s Poganima nego ih zvati Kršćanima. Petar im je, shvativši zbunjenost Židovske braće, rekao za svoju viziju i ponovio im cijelo svoje iskustvo što se tiče Kornelija. (reci 4-17)
Još je trebalo proći vremena prije nego su apostoli, čak i Petar, imali jasnije razumijevanje djela koje je trebalo biti učinjeno i blagoslova koji su trebali otići k poganima. Međutim, kroz Sveti Duh, njihovi su prosvjetljeni umovi počeli shvaćati da iako su njihovom narodu bili obećani veliki blagoslovi kroz obećanja dana ocu Abrahamu, da „sva plemena zemaljska,“ također trebaju biti blagoslovljena s tim istim obećanjima. (1 Moj. 12:2,3; 22:18) Petrov vlastiti početni nedostatak razumijevanja je pokazan činjenicom da su mu trebale biti dane upute posebnom vizijom od Boga prije njegovog djela u korist Kornelija.
Prepričavajući svoje iskustvo, Petar je objasnio da se on „sjetio riječi Gospodinove, kako on reče: Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.“ (Djela 11:16; 1:5) Te riječi koje je izrekao Isus netom prije svoh uzašašća, pokazale su da je sada krštenje Svetim Duhom, „u ime Gospodina,“ bilo od mnogo veće važnosti od krštenja Ivana Krstitelja u znak pokajanja. (Djela 10:44-48; 19:4) Kornelije je bio kršten sa tim krštenjem Svetim Duhom. Nakon što je Petar završio svoj izvještaj, tekst navodi: „Kada su oni čuli sve to, umiriše se i dadoše slavu Bogu, rekavši: Dakle, i poganima je dao Bog pokajanje na život.“ (Djela 11:18)
Pavlu je također bilo dano razumijevanje što se tiče Pogana—da će biti priznati kao potpuno podobni za članstvo u „tijelu Kristovom.“ On je pisao što se tiče te teme, uspoređujući Božji zakon vjere sa starim Mojsijevim zakonom djela. „A prije dolaska vjere pod Zakonom smo bili čuvani…Tako je Zakon bio našim skrbnikom da nas dovede do Krista, da budemo vjerom opravdani. Ali nakon što je došla vjera, nismo više pod skrbnikom.“ (Gal. 3:23-25) Budući „vjerom opravdan,“ pojedinac se smatra sinom u Božjoj obitelji, a ne slugom pod Zakonom. Stoga Pavao dalje navodi: „Jer svi ste vi djeca Božja po vjeri u Krista Isusa…Nema ni Židova ni Grka,,…ni roba ni slobodnjaka,…muško ni žensko: jer svi ste vi jedan u Kristu Isusu. A ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.“ (Gal. 3:26-29)