Petar ide k Poganima
|
Ključni redak: „Tada Petar otvori usta i reče: Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakome narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini ono što je pravedno.“ Izabrani tekst: |
U POČETNIM godinama Rane Crkve, Isusovi učenici malo su ili uopće nisu razmišljali o tome da bi Evanđeoski poziv mogao biti proširen na Pogane. Oni su smatrali, da bi poput svih ostalih milosti Božjih tokom svih prijašnjih stoljeća, i „uzvišeni poziv“ trebao ići samo Židovima. Motivacija za takva vjerovanja temeljila se na njihovom razumijevanju Svetog Pisma, kao što su ove Božje riječi Izraelu: „Samo sam vas poznavao od svih rodova zemaljskih.“ (Amos 3:2) Oni još nisu bili naučili da u periodu Evanđeoskog Doba koje je upravo počinjalo, klasa „duhovnog Izraela“ bude bila razvijana, sastavljena i od Židova i Pogana podjednako. Tjelesni Izrael ne bude bio zaboravljen, međutim, Bog obećaje da će se „sav Izrael spasiti,“ nakon dovršenja djela Evanđeoskog doba, razvijanja duhovne klase—vjernih Kristovih sljedbenika. (Rim. 11:25,26)
U riječima koje je zapisao prorok Danijela, Bog je odvojio sedamdeset tjedana – 490 godina po Biblijskom računanju – kao razdoblje naklonosti prema Židovskom narodu, nakon kojeg oni trebaju trpjeti „pustošenja.“ (Dan. 9:24-27) Kraj tog razdoblja naklonosti bio je obilježen slanjem Evanđeoske poruke, Božjim autoritetom i uputom, Korneliju, stotniku - zapovjednik nad stotinu ljudi – u Rimskoj vojsci.
Kornelije je u svakom pogledu bio prikladan biti Kršćaninom. On je bio „pobožan čovjek koji se bojao Boga sa svim svojim domom,…uvijek se molio Bogu.“ (Djela 10:2) Jedina prepreka koja ga je naizgled sprečavala da ga se smatra Kristovim sljedbenikom bila je činjenica da on nije bio Židov. Bog je međutim uslišio njegove molitve. (redak 4) Kada je razdoblje posebne naklonosti prema Izraelu došlo kraju, došlo je od Boga određeno vrijeme da se počne baviti s Poganima kao što je bio Kornelije, koji je već bio ispravnog stanja srca da u potpunosti primi koristi Kristovog Evanđelja.
Kao stotnik, Kornelije je bio na položaju značajnog vojnog autoriteta. Za razliku od većine vojnih zapovjednika tog vremena, međutim, on je očigledno bio pobožan i dobronamjeran čovjek. Kornelije je bio visoko cijenjen među ljudima, čak i Židovima. On je vrlo vjerojatno onaj isti stotnik na kojeg su u Luki 7:4,5, ukazali Židovski sluge, rekavši ovo o njemu: „Jer voli naš narod i sinagogu nam je sagradio.“
Način na koji Kornelije treba primiti poruku Istine isti je kako je to bilo slučaj kroz cijelo Evanđeosko Doba – za Židove i Pogane. Pavao govori o tome s ovim jednostavnim riječima: „Stoga vjera dolazi slušanjem, a slušanje po riječi Božjoj.“ (Rim. 10:17) „Riječ Božja“ nije došla Korneliju, niti je došla ikome od nas, nekakvom nejasnom impresijom, niti intuicijom, nego kroz vjerne Isusove „svjedoke,“ koji su služili kao glasnogovornici Nebeskog Oca kroz cijelo doba. (Djela 1:8)
Kada je Petar izgovorio riječi našeg Ključnog Retka, on nije mislio da je on prethodno bio u krivu u pretpostavljanju da su Božje naklonosti bile ograničene na Židovski narod. Međutim, on je sada razabrao promjenu perioda; da se Bog više ne bavi isključivo sa samo izvjesnim osobama ili nacijama, i da su od tada svi pravedni, pobožni pojedinci iz svakog naroda bili prihvatljivi. Petar je razumio značenje vizije koju mu je Bog dao, i riječi: „Što Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.“ To očišćenje, rekao je Pavao, bilo je ostvareno „krvlju Kristovom.“ (Djela 10:15; Hebr. 9:12-15)