Savle Zaslužuje Vjerodostojnost
|
Ključni redak: „I odmah poče on po sinagogama propovijedati Krista, da je on Sin Božji.“ Izabrani tekst: |
KAO UVOD u našu pouku mi kao prvo zapažamo da su Apostoli, koji su i sami bili Židovi, imali običaj ići u sinagoge propovijedati poruku Evanđelja. To bi im dalo priliku poučavati ljude u većim grupama. Poruka koju su prenosili bila je poziv njihovoj Židovskoj braći da se najprije pokaju za svoje brojne propuste učinjene pod Mojsijevim Zakonom i da se obrate u svojim srcima natrag k Bogu. Tada bi oni bili u stanju u kojem bi mogli ispravno primiti poruku Evanđelja, i prihvaćajući je, bili oslobođeni od njihovog ropstva zakonu kojeg nisu mogli držati.
Pavao, koji se je prije svojih misionarskih putovanja zvao Savao, koristio je svaku priliku koja mu se pružila da govori o Kristovom Evanđelju. To se vidi iz njegovih riječi, „jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.“ (1 Kor. 1:17-25; 2:2) On nam kasnije u istoj poslanici kaže, „Jer premda propovijedam evanđelje, nemam se čime hvastati, jer obveza je na meni: jest, jao meni ako evanđelje ne propovijedam!“ (1 Kor. 9:16)
Pavao je primio zadatak od uskrslog Gospodina, koji je rekao ove riječi što se tiče njega nakon obraćenja, „jer mi je on posuda izabrana da ponese moje ime pred pogane, i pred kraljeve, i pred djecu Izraelovu.“ (Djela 9:15) Pod utjecajem i vodstvom Svetog Duha, on je vjerno izvršio život odanosti i službe Bogu. (2 Tim. 4:6-8) Od trenutka svog obraćenja pa sve do svoje smrti, Pavao nije bio zadovoljan osim da čini sve što je u njegovoj moći da obznani poruku o Kristu onima koji imaju „uho da slušaju.“ (Mat. 13:9,16; Iza. 55:3)
Premda je on nastavio propovijedati po Židovskim sinagogama, Gospodin je usmjeravao Pavlove misionarske napore uglavnom prema Poganima. On je bio nazvan „apostolom Pogana.“ (Rim. 11:13) Završivši sva tri misionarska putovanja Pavao se vratio u Jeruzalem. On je bio u potpunosti sazrio kao Kristov sljedbenik i Apostol, i sa potpunom vjerom sada je stajao pred kraljem Agripom i drugim Židovskim i Rimskim vlastima. (Djela 22-26) Pavao je nakon toga kao zatvorenik bio poslan u Rim, i tamo nastavio svjedočiti za istinu. (2 Tim. 4:16-18)
Pavlova poslanica Hebrejima osobito se ističe kao ona koja je temeljno važan dio Božje poruke svim „pravim Izraelcima.“ Mnogi su se Židovski Kršćani i dalje osjećali dužnima značajkama Saveza Zakona, i trebali su se odvojiti od toga ispravnim razabiranjem između predslika i sjena Starog Zavjeta, i Novozavjetnih ispunjenja. (Hebr. 8:5; 10:1) Na taj bi im način bilo omogućeno vidjeti veličanstvenu superiornost Krista i njegovog djela kao svećenika, kralja i posrednika Novog Saveza u protuslici—sve za blagoslov Izraela i svih plemena na zemlji u njegovom Mesijanskom kraljevstvu. (Hebr. 6:13-16) Citirajući riječi proroka Jeremije, Pavao je napisao, „Evo, dolaze dani“, govori Gospodin, „kada ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.“ (Hebr. 8:7-13)
Ono što je najvažnije, Pavlova poruka Crkvi bila je da oni, bilo Židovi ili Pogani, budu vjerni svom pozivu , i dao nam je mnoge važne riječi u tom pogledu. On je primjetio da naša prednost kao „dionika nebeskoga poziva,“ nije „po našim djelima,“ nego po Božjoj nakani i milosti. (Hebr. 3:1; 2.Tim. 1:9) Sa svom ozbiljnošću on nas tada podsjeća na potrebu da „prema cilju težimo, k nagradi uzvišenoga poziva Božjega u Kristu Isusu. Dajte, stoga, da tako mislimo.“ (Filip. 3:12-15)