VRHUNCI SVANUĆA

Listopad 2015

Božji Plan Vjekova
BOŽJE RIJEŠENJE ZA MIRIJADE PROBLEMA ČOVJEČANSTVA

„Da bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja u skladu s vječnim naumom [planom vjekova, E.D.] što ga je on naumio u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ —Efež. 3:10,11

Još je godinu dana do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama 2016 godine. Ipak, čini se kao da mnogi kandidati „trče“ za tom službom još od kad su zadnji izbori bili odlučeni u studenom 2012. Dok ovo pišemo, ukupno dvadeset i dva „glavna“ kandidata trče za najuzvišenijom službom u zemlji—šest Demokrata i šesnaest Republikanaca—jedan Republikanac je nedavno ispao iz utrke. Sedamnaest Republikanaca koji su isprva objavili svoju kandidaturu za predsjedničku utrku predstavljaju većinu za jednu glavnu političku stranku u povijesti SAD-a. Već su održane tri rasprave između različitih Republikanskih kandidata, a još je devet planirano za sredinu Ožujka iduće godine. Demokratski kandidati također planiraju najmanje šest rasprava između sada i kraja Ožujka.

Razlog zašto smo spomenuli gore navedeno nije da uđemo u raspravu što se tiče vrijednosti bilo kojeg od pojedinačnih kandidata. Mnogi od njih, ako ne i svi, imaju želju učiniti tu zemlju boljom i pokušati riješiti njenih mirijade problema i izazova. Ispod je djelomičan popis spornih pitanja s kojima se suočava idući predsjednik, a što je objavljeno nedavno u glavnim Srednjozapadnim novinama:

-Reforma i provedba imigrantske politike
-Rasprava o smrtnoj kazni
-Reforma i zakonodavstvo politike o drogi
-Reforma kontrole oružja
-Kontroverze oko abortusa i povezanog istraživanja fetusa
-Reforma zajma Višeg obrazovanja
-Procjena napretka građanskih prava
-Smanjenje federalnog deficita i uravnoteženi proračun
-Reforma poreza
-Rasprava što se tiče homoseksualnosti i drugih moralnih pitanja
-Globalno zatopljenje i briga za okoliš
-Rasprava o energiji
-Kampanja za reformu financija
-Socijalno osiguranje i solventnost medicinske skrbi
-Reforma socijalnog staranja
-Raspadanje infrastrukture na mnogim područjima: ceste, mostovi, cjevovodi, da spomenemo samo nekoliko
-Reakcija na sve gore vrijeme i požare
-Nagrđeni gradovi i proizlazeća niža cijena vlasništva
-Potreba za daljnjim poboljšanjem sigurnosti zračnih luka i elektronike
-Financiranje prve pomoći i nastavljena potreba za kohezijskom komunikacijom
-Potencijalno zatrpavanje Federalnih agencija dok se bave s tim spornim pitanjima

Vrijedno je zapaziti da gornji popis opisuje goruće probleme u SAD-u. Mi tome možemo dodati mnoštvo stranih političkih problema koji utječu na SAD na svakodnevnoj bazi. Oni obuhvaćaju svaku regiju u svijetu, i tiču se svih aspekata života - ekonomskih, političkih, društvenih i vjerskih. Izložiti takav katalog domaćih i stranih problema pred američke predsjedničke kandidate navodi nas da se pitamo zašto bi itko od njih želio uopće tražiti tu službu.

Njima za zaslugu, različiti su kandidati pokušali izići sa „planovima“ za riješenje nekih od teških pitanja s kojima se SAD danas suočava. Čineći to, međutim, oni su najvećim dijelom izabrali iznijeti ideje za koje vjeruju da će biti najpopularnijima i prikupiti najviše glasova. Ili da to prikažemo ovako, umjesto smišljanja dobro promišljenih planova koji bi dugoročno mogli koristiti zemlji kao cijelini, većina iznosi nešto više od primjenjivanja kratkoročnih „zakrpa“ za probleme. Takve ideje zvuče dobro u okviru političke retorike, govora i rasprava. Međutim, takvim planovima nedostaje dalekovidnost i mudrost stvarnih riješenja koja bi u konačnici koristila svima.

Vjerujemo da nije pretjerano reći da su ponos i sebičnost u korijenu većine problema s kojima se suočava SAD, isto tako kao i cijeli svijet. Isto tako, ponos i sebičnost sprečavaju iskrene napore da se riješe ti problemi. Osim toga, to nije ograničeno samo na vođe nacija, i kandidate koji trče za javnom službom, nego uključuje i mase ljudi. Čovječanstvo je općenito palo kao žrtva Sotonine glavne karakterne crte ponosa. Baš kao što je to bezbožno svojstvo prouzročilo da Sotona izgubi Božju naklonost zauvijek, jednako je tako bilo uzrokom puno grijeha, tuge, i zla među ljudskim rodom, i bilo glavnom preprekom čovjekovoj sposobnosti da riješi probleme s kojima se suočava.

Međutim, mi nismo zloguki proroci - to je daleko od onog u što mi vjerujemo. Umjesto toga, mi samo skrećemo pažnju na čovjekove nedostatke u svrhu naglašavanja činjenice da tamo gdje čovjek i njegovi kratkovidni planovi ne uspijevaju, Bog ima plan koji će uspjeti. Taj je plan bio na djelu još od postanka svijeta, i on je, kao što naš uvodni tekst navodi, „plan vjekova“ - prošlih, sadašnjih i budućih - utemeljen ništa manje nego na „mudrosti Božjoj.“ To je plan koji obećava slavnu budućnost ljudskoj rasi, kako je opisana u Riječi Božjoj, i koji će , kada bude bio kompletiran, daleko premašiti bilo koji ishod kojem se čovjek ikada usudio nadati.

Božji će plan uspjeti. To je projekt u kojem će čovjeku biti dopušteno upotrijebiti sve svoje čudesne sposobnosti i usmjeriti ih u pravcima koji su nesebični. Bog će učiniti čovjeka ono što čovjek ne može uraditi za sebe. Budućnost je vrlo svijetla, mnogo svijetlija nego bi na to ukazivali današnji događaji u svijetu. Ona je svijetla kao što su to obećanja Božja. S tim u vidu, pogledajmo glavna obilježja tog „plana vijekova,“ o kojima se govori u Riječi Božjoj, od Postanka do Otkrivenja.

POJAVLJUJE SE GRIJEH

Skrećući pažnju na ključne elemente Božjeg plana, mi ćemo razmotriti brojne tekstove iz Svetog Pisma, od kojih neki pripovijedaju stvarne događaje, a drugi predstavljaju proročanstva i obećanja Biblije. Prvi od tih je iskušenje koje se dogodilo u Edenskom Vrtu. „Zmija,“ koju Biblija koristi da simbolizira Sotonu, iskušala je majku Evu da bude neposlušna svom Stvoritelju uzimajući zabranjeni plod. Oboje su, Eva isto tako kao i Adam jeli, i kao posljedica, bili su osuđeni na smrt i istjerani iz Edenskog Vrta.

Važno je zapaziti ono što je prethodilo iskušenju. Kada je Bog stvorio naše praroditelje na svoju sliku, on im je zapovijedio da se namnože i napune zemlju i podlože si ju. Čovjeku je bila dana vlast nad zemljom. Međutim bilo mu je rečeno da bude li jeo zabranjeni plod u Vrtu da će umrijeti: „jer ćeš onoga dana kada budeš s njega jeo, zasigurno umrijeti.“ (1 Moj. 1:26-28, 2:16,17)

Božanska namjera kod stvaranja ljudske rase otkrivena je u zapovijedi da se namnože i napune zemlju i imaju vlast nad njom. Čovjek nije bio stvoren i stavljen na zemlju privremeno, samo da bi kasnije bio uzet na nebo ili poslan u čistilište ili pakao. Kada su naši praroditelji sagriješili, oni nisi izgubili dom na nebu, nego svoju prednost uživanja zemaljskog doma.

Sotona je preko zmije, lagao majci Evi, govoreći joj da ne bude umrla ako okusi zabranjeni plod. (1 Moj. 3:4) Od ove su se laži razvile, kroz vijekove, sve različite teorije da smrt ne postoji. Smrt, tvrde takve teorije, nije uistinu ono što se čini, nego je prolaz u drugi život. Ostaje činjenica, međutim da je smrt zaista stvarnost, Sveto Pismo jasno navodi da „duša koja griješi, ona će umrijeti,“ i da „plaća za grijeh je smrt.“ (Ezek. 18:4; Rim. 6:23) Vladavina grijeha i smrti bila je, i nastavlja biti, okrutna. Jedino Božji Plan pruža izlaz iz nje.

Smrtna kazna proglašena našim praroditeljima, i po nasljedstvu njihovom potomstvu, bila je sigurna. Bog je međutim, prikrivenim jezikom pružio tračak nade. On je prokleo zmiju, Sotoninog zastupnika, za ono što je učinila. Bog je zatim rekao Sotoni, „I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će glavu tvoju zgnječiti.“ (1 Moj. 3:14,15) „Sjeme“ se odnosi na potomstvo, i riječ „zgnječiti“ kako je korištena u ovom retku znači satrti ili ugristi. U doslovnom smislu, satrti ili zgnječiti glavu zmije znači ubiti je.

Međutim smisao ovih riječi ovdje, bila je u povezanosti sa Sotonom. U njegovoj izjavi bila je sadržana objava da buduće sjeme, ili potomstvo, žene, Eve, treba biti sredstvo po kojem će Sotona na koncu biti zgnječen i satrven - to jest, uništen. Osim toga, to obećanje o „sjemenu,“ koje treba ostvariti velika djela poput ovog za korist čovjeka, trebalo je postati središnjom temom Biblije, i ključem za razumijevanje Božjeg „plana vjekova.“

BOŽJE OBEĆANJE ABRAHAMU

U našem sljedećem izvještaju iz Svetog Pisma, koji se odnosi na vrijeme nakon Potopa, prisjećamo se predivnog obećanja danog Abramu, čije je ime kasnije bilo promjenjeno u Abraham. Bog je rekao tom vjernom patrijarhu, „u tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje.“ (1 Moj. 12:3) Ljudska je rasa umirala već dvije tisuće godina, ali Bog je ovdje obećao da će blagosloviti sve narode na zemlji. To je bila druga zraka nade.

Kasnije u Abrahamovom životu, kad je njegov sin Izak već bio odrastao, Bog je zatražio od njega da prinese svog sina na žrtvu. Abraham, u potpunosti vjerujući Bogu, bio je poslušan tom zahtjevu i spremao se zaklati svog sina. Bog, videći da bi Abraham stvarno izvršio žrtvu, nije dopustio da Izak bude ubijen, nego se umjesto toga pobrinuo za janje da bude prinešeno kao zamjena za njega. Bog je tako računao stvari kao da je Izak bio zaklan. On je tada ponovno progovorio Abrahamu, rekavši, „Zato što si to učinio…i nisi uskratio svoga sina, svoga jedinca:…i bit će u tvome sjemenu blagoslovljeni svi narodi zemlje.“ (1 Moj. 22:15-18)

U dva gore navedena obećanja Abrahamu, još je jednom istaknuto „sjeme.“ Bog je obećao da će u nekom budućem vremenu cijelo čovječanstvo biti blagoslovljeno „u“ Abrahamovom sjemenu, međutim prije nego ti blagoslovi mogu doći, otac pun ljubavi treba predati na žrtvu svog ljubljenog sina. On je nadalje ukazao da taj prinos treba biti pokazan kao da je janje.

Bog je bio toliko zadovoljan sa Abrahamovom poslušnoću u toj stvari da je potvrdio svoje izvorno obećanje prisežući zakletvom. (1 Moj. 22:16) Pavao izvještava o toj prisezi, kako je zabilježeno u Hebr. 6:13-20, i ukazuje da je cijela epizoda Abrahamovog prinošenja Izaka na žrtvu ukazivala na nešto od vitalne važnosti u planu Božjem. Zaista sam Nebeski Otac bio je taj koji je „dao svoga jedinorođenog Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.“ (Ivan 3:16)

ISUS, OBEĆANO SJEME

Mi smo u Novom Zavjetu obavješteni da je sjeme obećano Abrahamu, sjeme koje je trebalo blagosloviti sva plemena na zemlji, u stvarnosti bio Krist. Apostol Pavao je napisao, „A ta su obećanja dana Abrahamu i njegovu potomku. On ne veli i „potomcima,“ kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomku tvojemu,“ a to je Krist.“ (Gal. 3:16)

Osim toga, Novi nam Zavjet govori da je sjeme koje je Bog obećao majci Evi koje treba „zgnječiti,“ ili uništiti Sotonu, slično tome Krist Isus. „Ali Isusa,“ rekao je Pavao, sada „vidimo slavom i čašću ovjenčana,“ ali koji najprije mora, „da on milošću Božjom okusi smrt za svakoga,…da smrću uništi onoga koji je imao moć smrti, to jest đavla.“ Taj Isus, dodaje Pavao, „uzeo je na sebe od sjemena Abrahamova.“ (Hebr. 2:9,14,16)

Mi stoga vidimo da je u izvršavanju Božjeg plana za blagoslov svih plemena na zemlji, Isus imenovani kanal kroz kojega će ti obećani blagoslovi poteći. Međutim, nas se podsjeća da „sva“ plemena na zemlji uključuje one koji su umrli. Smrt je došla kao rezultat grijeha, i smrtna presuda počiva na cijeloj ljudskoj rasi. Prije nego Isus može pružiti blagoslove života ljudima, bilo je neophodno da on da svoj vlastiti život za grijehe svijeta.

Ivan Krstitelj je vidio Isusa i rekao, „Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta.“ (Ivan 1:29) Izaija je prorekao što se tiče Isusa da on treba biti „kao janje na klanje odveden“ i da je on učinio „svoju dušu kao žrtvu za grijeh.“ (Iza. 53:7,10) Bog je smatrao za Abrahamovo sjeme, Izaka, kao da je bio prinešen u potpunosti na žrtvu, i također se pobrinuo za janje, koje je bilo zaklano, da zaokruži sliku. Isus je ispunio oba dijela slike. On je bio Sin Božji, i Jaganjac Božji. On je bio veći Izak, sjeme Abrahamovo, i veći „Jaganjac koji je bio zaklan.“ (Otkr. 5:12) Kako je skladna Riječ Božja, od Postanka do Otkrivenja, s obzirom na ovu veliku istinu Božjeg plana vjekova!

Apostol Pavao je napisao da je Isus „sebe samoga dao kao otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme.“ (1 Tim. 2:3-6) Ovo veliko djelo davanja „sebe samoga kao otkupnine za sve,“ bilo je ostvareno na Kalvariji, iako „određeno vrijeme“ još nije došlo da se o tome „svjedoči“ svima. Apostol Pavao je objasnio Gospodinovo stanovište o otkupljenju: „jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Kristu svi biti oživljeni.“ (1 Kor. 15:21,22)

O koristima otkupnine ljudima će se „svjedočiti“ nakon što budu bili podignuti iz mrtvih. Njima će tada biti dano razumijevanje onoga što im je omgućila Isusova smrt i uskrsnuće - priliku povratka u savršen život na zemlji, i primitak svih Božjih obećanih blagoslova. (Djela 17:31) Svi koji, kroz poslušnost Božjim pravednim zakonima, prebivaju „u Kristu,“ „oživjet će“ u najpotpunijem smislu - fizički, mentalno, i moralno savršena ljudska bića. Tako vidimo važnost Isusove smrti u Božjem planu kao „otkupnine za sve,“ i za blagoslov svih plemena na zemlji.

DRUGO OBILJEŽJE

Bez daljnje informacije što se tiče Božjeg plana za blagoslov ljudi prirodno bi smo zaključili da je to djelo blagoslivljanja započelo ubrzo nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Mi znamo da to nije tako. Ljudi nastavljaju patiti i umirati, kao i prije. Biblija objašnjava zašto. Postoji još jedna komponenta u Božjem planu. Bog se pobrinuo da se između svijeta čovječanstva izabere „malo stado“ vjernih sljedbenika Učitelja, koji će kada stigne vrijeme blagoslivljanja, biti povezani sa Isusom u djelu djeljenja mira, zdravlja, i života čovječanstvu.

U Gal. 3:27-29 mi smo obavješteni da se prave Kršćane, predstavljeni kao oni koji su bili „kršteni u Krista,“ smatra kao jedno s njim i djelom „Abrahamovog sjemena i baštinici po obećanju.“ Proces izabiranja tih za njihovo buduće djelo u tijeku je u posljednjih dvije tisuće godina.

Isus je obećao za te posvećene, vjerne „pripraviti mjesto,“ i da će ih kada se vrati, primiti k sebi, kako bi bili s njim. (Ivan 14:2,3) Oni će mu se tada pridružiti u djelu upravljanja blagoslovima Božjeg kraljevstva. Isus je rekao, „Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo.“ (Luka 12:32)

NADA KRALJEVSTVA

Dugi lanac obećanja u Starom Zavjetu, a nastavlja se u Novom Zavjetu, otkriva da će Bog uspostaviti svijetom raširenu vladavinu, ili kraljevstvo, u kojemu će njegovi obećani blagoslovi života biti prošireni na ljude. Jedno od obećanja o Isusovom rođenju objavljuje o njemu da „jačanju njegove vlasti i miru neće biti kraja.“ (Iza. 9:6,7)

Sveto Pismo otkriva da dok je Isus došao kod svog prvog dolaska da trpi i umre za čovječanstvo, on se vraća kod svog drugog dolaska da podigne kraljevstvo u svrhu blagoslivljanja ljudi. Tijekom tog razdoblja svoje druge prisutnosti, Krist će, zajedno sa svojim vjernim „malim stadom,“ biti moćni vladar, KRALJ KRALJEVA.“ (Otkr. 19:16) U tom će kraljevstvu svijet biti prosvjetljen što se tiče pravog Boga i data im prilika da poslušaju božanski zakon i žive zauvijek.

Način na koji svjetski uvjeti danas ispunjavaju mnoga Biblijska proročanstva daje nam jamstvo da stojimo na pragu davno obećanog Mesijanskog kraljevstva. Prorok Danijel je identificirao naše vrijeme kao „vrijeme svršetka.“ On je nagovjestio da će u ovo vrijeme biti veliko „vrijeme nevolje,“ čovijek će „juriti amo - tamo, i znanje će se umnožiti.“ (Dan. 12:1,4)

Izraz „vrijeme svršetka“ ne znači kraj vremena, niti ukazuje na tradicionalno spaljivanje zemlje. Umjesto toga, označava kraj vladavine grijeha i smrti. „Vrijeme svršetka“ označava vrijeme božanskog uplitanja u ljudska zbivanja kroz rastapanje ovog „sadašnjeg zlog svijeta,“ u pripremi za uspostavu Mesijanskog kraljevstva. Rat, iskorištavanje, glad, bolest, smrt, i sva druga zla sadašnjeg svijeta biti će privedena kraju.

ZEMLJA OSTAJE DOVIJEKA

Što se tiče zemlje, Biblija jasno navodi da „zemlja ostaje dovijeka.“ (Prop. 1:4) Gospodin nam jamči da on nije zemlju stvorio „uzalud,“ nego „ju je oblikovao da bude nastanjena.“ (Iza. 45:18) Kao što smo naučili, Božji plan je da bi čovjek trebao živjeti na zemlji zauvijek. Ovo je njegov dom. Čovjeku neće biti dopušteno da uništi sebe ili svoj zemaljski dom s nuklearnim oružjem, zagađenjem, ili bilo kojim drugim oblikom istrebljenja.

Kada je Isus bio upitan što se tiče vremena svog povratka i kraja sadašnjeg svjetskog poretka, on je ponovio Danijelove proročanske riječi citirane ranije, govoreći da tada treba biti „velika nevolja,“ ili tjeskoba. Toliko će velika biti ta nevolja, rekao je Isus, da „kada se ne skratili oni dani, ne bi se spasilo nijedno tijelo.“ (Mat. 24:3,21,22) To je upravo situacija s kojom se svijet danas suočava, kako je pokazano u uvodnim odlomcima naše pouke. Međutim, Isus nas utješava, da će to vrijeme nevolje „biti skraćeno.“ Sve tijelo neće nestati, i to znači da zemlja također - čovjekov dom - isto tako neće biti uništena.

NAŠE VRIJEME U PROROČANSTVU

Mnoga važna svjetska zbivanja našeg vremena predskazana su u Biblijskim proročanstvima. Već smo skrenuli posebnu pažnju na veliki porast spoznaje i brzo putovanje - jurenje „tamo i amo“ - u naše vrijeme, kako je Danijel prorekao. Mlađi članovi našeg društva možda na cijene skroz činjenicu da se većina tih promjena počela događati prije nešto više od jednog stoljeća. Čovjek to nije postigao postupno kroz prošle vijekove, nego iznenada, i u naše vrijeme. Ovdje opet imamo izuzetno ispunjenje Biblijskog proročanskog svjedočanstva što se tiče približavanja Mesijanskog kraljevstva.

Danijelovo proročanstvo o „dobu tjeskobe, kakve ne bijaše otkada je naroda,“ i Isusovo slično predviđanje o „velikoj nevolji,“ točni su opisi našeg vremena. (Dan. 12:1; Mat. 24:21,22) Svi narodi na zemlji su u tjeskobi, i strah od onog što bi moglo doći na zemlju ispunjava srca ljudi posvuda. Isus je govorio o našim danima kao o vremenu kada treba biti „tjeskoba naroda, i smetenost,“ i kada će srca ljudi „klonuti od straha,“ kako budu svjedočili „onome što dolazi na svijet.“ (Luka 21:25,26)

Sveto Pismo ne otkriva u detalje koliko će situacija biti destruktivna prije nego se autoritet Kristovog kraljevstva nametne i spasi ljudsku rasu od njene vlastite ludosti. Međutim Božja Riječ jasno daje na znanje da čovjekove sebične institucije, koje iskorištavaju trebaju biti uništene. Apostol Petar nam govori da će sadašnja simbolična „nebesa“ i „zemlja“ Sotoninog zlog svjetskog poretka biti „rastaljena,“ i kaže da će biti zamjenjeni sa novim uređenjem, „novim nebesima i novom zemljom, u kojima prebiva pravednost.“ (2 Pet. 3:10-13)

BOŽJI GRAD

U Bibliji se grad koristi kao simbol vladavine. Nama je poznata ta vrsta izražavanja. Za nas Zagreb stoji za Hrvatsku vladu, Beograd za Srbijansku, Moskva za Rusku, itd. U Otkr. 21:1-3 nam se govori o „novom nebu i novoj zemlji,“ što nas podsjeća na Petrove riječi koje smo upravo razmotrili. Koristeći visoko simboličan jezik, ovaj odlomak iz Otkrivenja također govori o „Svetom gradu,“ koji silazi od Boga s neba. (redak 2) To je Božja nova vladavina, „novo nebo,“ i njen će vladar biti Isus Krist i njegovo „malo stado“ vjernih suradnika. Ta će pravedna vladavina vladati nad „novom zemljom,“ u konačnu svrhu da će čovječanstvo „ biti njegov narod, i sam Bog…bit će njihov Bog.“ (redak 3)

Isus je rekao Pilatu, „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“ (Ivan 18:36) To označava činjenicu da njegova vladavina, njegov grad, potječe od Boga. Ona nije ljudskog porijekla. Ona nije podignuta mudrošću ili snagom palog čovjeka. To je božanska vladavina, i njeni su zakoni Božji zakoni. Kroz poslušnost tim zakonima čovječanstvo će biti blagoslovljeno u ispunjenju obećanja danog Abrahamu da kroz njegovo „sjeme“ sva plemena zemaljska trebaju biti blagoslovljena.

VODA ŽIVOTA

Ti će blagoslovi, mi smo uvjereni, uključivati uništenje bolesti i smrti. Opisujući uvjete na zemlji kada će Božji sveti grad, ili vladavina, ostvariti svrhu svoje vladavine, Ivan nastavlja u poglavlju 21, govoreći, „I obrisat će im Bog svaku suzu s očiju; i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli vieš neće biti: jer ono prijašnje je prošlo. I reče onaj koji sjedi na prijestolju: Evo sve činim novo.“ (reci 4,5)

U drugom simboličnom obećanju o Mesijanskom kraljevstvu, ono je prikazano kao prijestolje - „prijestolje Božje i Jaganjčevo.“ (Otkr. 22:1) Iz tog prijestolja teče „čista rijeka vode života.“ S „obje strane rijeke,“ je „stablo života.“ Osim životodajnih plodova tog drveća, rečeno nam je da je njihovo lišće za ozdravljanje naroda. (redak 2) Koliko je samo potrebno da ljudi iz svih naroda budu izliječeni od njihovih bolesti - fizičkih, mentalnih i moralnih!

Ovaj će veliki blagoslov uskoro doći svemu čovječanstvu. Naši su praroditelji bili istjerani iz njihovog Rajskog doma i lišeni plodova s njegovog životodajnog drveća. Međutim tijekom Mesijanskog kraljevstva koje je sada blizu, i zato što je Isus zauzeo grešnikovo mjesto u smrti, svi od Adamove djece će biti pozvani da dođu i jedu s „drveća života“ i „da zagrabe vodu života besplatno.“ (reci 14,17)

Na prethodnim stranicama mi smo se samo dotaknuli nekih od vrhunaca Božjeg velikog plana vjekova. Naša je nada da bi ovo kratko razmatranje dijela Biblijskog skladnog svjedočanstva moglo potaknuti naše umove na još potpunije proučavanje i cijenjenje Božje Riječi. Čineći to, neka bi smo se sve više radovali u „dubini bogatstva i mudrosti i znanja Božjega.“ (Rim. 11:33)

---