Skrivena Mana, Bijeli Kamen i Haljine Slave

„Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama. Onome tko pobijedi dat ću jesti od skrivene mane; i dat ću mu bijeli kamen, i na kamenu napisano novo ime, koje ne zna nitko osim onoga koji ga prima.“ —Otkr. 2:27

U NAŠEM UVODNOM Biblijskom retku, proslavljeni Gospodin, govoreći kroz Ivana, koristi simbolički jezik da opiše dvije stvari koje će mu biti milo „dati,“ „onome tko pobijedi“—onima koji su vjerni svojim zavjetima posvećenja tokom ovog Evanđeoskog Doba. On će im dati „jesi od skrivene mane,“ i također „bijeli kamen“ s „novim imenom napisanom“ na njemu. Iako će ta obećanja vjernim pobjednicima imati svoje ispunjenje „s one strane zastora,“ postoje također pouke sadržane u njihovom značenju koje možemo izvući iz njih u sadašnje vrijeme. Razmotrimo stoga, neke od sadašnjih i budućih pouka koje vidimo u tima i drugima Biblijskim simbolima i slikama koje nam mogu koristiti kao potencijalnim članovima tijela Kristovog.

NAŠA SADAŠNJA „MANA“

Prvi dio našeg teksta govori o jedenju „skrivene mane.“ U sadašnje vrijeme za nas to može značiti uzimati duhovnu hranu koja nam kao Novim Stvorenjima pomaže razviti se do zrelosti i dobiti udio u prvom uskrsnuću. „Kušajte i vidite da je dobar Gospodin: blagoslovljen je čovjek koji se uzda u njega.“ (Ps. 34:8) Ako smo se odazvali na Božji uzvišeni poziv kroz svoje potpuno posvećenje da vršimo njegovu volju, mi ćemo početi „kušati“ da je „dobar Gospodin“ kroz naša iskustva. Tako, to postaje naše prvo kušanje „skrivene mane.“

Isus se zahvalio Ocu što je on „sakrio“ Evanđeosku poruku i njene istine „od mudrih i pametnih i otkrio malima.“ (Mat. 11:25) Kao „malenih“ u Kristu, prvo kušanje „skrivene mane“ od Kristovih posvećenih sljedbenika može biti opisano kako Petar navodi—„nepatvoreno mlijeko Riječi,“ „da po njemu uzrastu.“ (1 Pet. 2:2) Pavao navodi da bi hrana posvećenih trebala napredovati sa „mlijeka“ na „čvrstu hranu.“ (Hebr. 5:13,14) Na pvi pogled može izgledati da se „mlijeko“ odnosi na našu spoznaju osnovnih, temeljnih istina, i da „čvrsta hrana“ označava razumijevanje mnogo težih dijelova Božje Riječi. Iako to može biti istina u određenom smislu, „čvrsta hrana“ također, a što je vjerovatno i najvažnije, odnosi se na primjenu istina koje smo naučili u našem svakodnevnom životu i vladanju.

U retcima koje smo upravo citirali, Pavao napominje da „čvrsta hrana“ pripada onima „kojima je moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla.“ (redak 14, NS) Ako razumijevanje istina sadržanih u Božjoj Riječi rezultira u našoj primjeni načela istih u razabiranju „dobra i zla“ u našim životima, tada je to „čvrsta hrana“ za nas, a ne samo „mlijeko.“ Primjena tih načela predstavlja razvoj karaktera. Uistinu, razvoj Kristu sličnog karaktera biti će konačni ispit naše odanosti Bogu i dostojnosti da jedemo „skrivenu manu“ s one strane zastora.

Isus je predstavio sebe kao „kruh života,“ rekavši, „kruh što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.“ On je također naveo da „ako tko bude jeo od tog kruha, živjet će zauvijek.“ (Ivan 6:48,51) Mi živimo kroz njega u dva smisla. Kao prvo, prihvaćanjem, u vjeri, zasluge njegove žrtve i potpunim posvećenjem da vršimo Božju volju, mi smo opravdani u njegovim očima i računa nas se „živima Bogu po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim. 6:11)

Živjeti kroz Krista također znači da mi svakodnevno uzimamo od „kruha,“ ili duhovne hrane, koju nam je on donio kroz svoja učenja i primjer vladanja. Mi „jedemo tijelo Sina Čovječjega“ prisvajajući si njegov duh i stav. Takvim hranjenjem s njim u našim umovima i srcima mi rastemo snažnijima u vjeri, i u svim plodovima i milostima Duha. Trebamo sakupljati i jesti tu simboličnu „manu“ svakodnevno, shaćajući da će to biti naš dio sve dok ne stignemo u nebeski Kanaan.

BIJELI KAMEN – ZNAK IDENTIFIKACIJE

U našem tematskom retku, nakon govorenja o „skrivenoj mani,“ uskrsli Gospodin, kroz Ivana, govori o „bijelom kamenu“ da će biti dan pobjednicima Evanđeoskog Doba. Taj kamen će imati „napisano novo ime“ na sebi koje nitko ne zna, osim „onoga koji ga prima.“ Kada bi kralj u drevnim vremenima, poslao svog poslanika na poseban zadatak, on bi često uzeo kamen i podjelio ga na dva dijela. Jedan dio je bio dan poslaniku, a drugi bi dio ostao kod kralja. Ako bi tijekom svog putovanja i zadatka, poslanik zatrebao pomoć, on je mogao poslati svoj dio kamena kralju. To mu je jamčilo da će mu potrebna pomoć biti poslana. Stoga, taj podjeljeni kamen je postao znakom identifikacije objema stranama.

Bijeli kamen našeg teksta označava poseban znak Gospodareve ljubavi, i novo ime napisao na njemu upućuje na Mladoženjino ime. On također ukazuje na naše blisko poznanstvo s Gospodinom, i znak je identifikacije poznat njemu i nama. Te nam stvari dozivaju u misli „nadasve velika i dragocjena obećanja“ da ćemo biti „subaštinici s Kristom.“ (2 Pet. 1:4; Rim. 8:17) Samo će oni koji su „više negoli pobjednici“ primiti ispunjenje tih obećanja i „bijeli kamen“ obećan u našem tekstu. (Rim. 8:37)

Sve i jedan koji nastoji biti „osvajačem“ i „više negoli pobjednikom“ ima posebnu naklonost Boga i njegovog Sina, Mladoženje. Nitko u svijetu nije naročito svjestan tog bliskog odnosa. Uska povezanost i prijateljstvo između Gospodina i njegovih posvećenih sljedbenika je nagovještena s posebnim identificirajućim znakom, ili pečatom, na svakome, koji služi kao stalni podsjetnik njihovog individualnog odnosa s Bogom i njegovim dragim Sinom.

Pavao identificira taj pečat kao „sveti Duh obećanja,“ govoreći nam da je on „zalog [Grčki: znak] naše baštine.“ (Efež. 1:13,14) Budemo li vjerni do smrti, djelo pečaćenja biti će dovršeno, i mi ćemo primiti naša tijela uskrsnuća. Pečat, ili zalog, našeg nasljedstva tada će biti stvarnost, i bijeli kamen koji nam je dan biti će u svom konačnom, slavnom obliku, oblikovan od samog Boga. Tada ćemo imati potpunu spoznaju imena kojim će nas zvati Nebeski Otac i njegov Sin.

ZLATNA POSUDA S MANOM

U Tabernakulu prirodnog Izraela, Kovčeg Saveza, kojeg nalazimo u odjelu Svetinje nad svetinjama, sadržavao je tri stvari. Jedna od njih je bila „zlatna posuda“ s „manom.“ (2 Moj. 16:32-35; Hebr. 9:4) Izraelcima je to služilo kao podsjetnik na to kako ih je Bog čudesno opsrbljivao s hranom tokom četrdeset godina njihovog lutanja pustarom. Ta je hrana pružala svu potrebnu prehranu i uzdržavanje potrebne da se očuva fizičko zdravlje.

Nalazimo dvije važne pouke sadržane u slici zlatne posude s manom. Kao prvo, ona predstavlja izgled besmrtnosti—božanske prirode—onima koji su vjerni svom „savezu žrtve.“ (Ps. 50:5) Naš Gospodin Isus Krist, posjeduje besmrtnost, koja mu je nagrada bila dana od Boga kad ga je podignuo iz mrtvih. Kristova vjernost je bila toliko potpuna i sveobuhvatna da Pavao navodi da je on počeo proces „gradnje,“ simbolički govoreći, novog tabernakula. „Ali Krist je, kao veliki svećenik budućih dobara, došao po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, to jest ne od ovoga Stvorenja; i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi, ušao je jednom zauvijek u Svetinju zadobivši vječno otkupljenje za nas.“ (Hebr. 9:11,12)

Oni koji postanu Kristovim sunasljednicima—vjernim članovima njegovog pomazanog „tijela“—također će primiti besmrtnost, prikazanu sa zlatnom posudom nekvareće mane koju nalazimo u Kovčegu Tabernakula. Pavao opisuje nadu posvećenih vjernika u besmrtnost ovim riječima: „Tako će se, kada se ovo raspadljivo zaodjene u neraspadljivost i ovo smrtno zaodjene u besmrtnost, ispuniti napisana izreka: Pobjeda proguta smrt…Ali hvala Bogu, koji nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu.“ (1 Kor. 15:54,57)

Druga pouka zlatne posude s manom je za Gospodinov narod u sadašnje vrijeme. Baš kao što je ona služila prirodnom Izraelu kao podsjetnik Božjih svakodnevnih priprema tjelesne hrane tijekom četrdeset godina njihovog iskustva u pustari, ona podsjeća nas na našu svakondnevnu opskrbu duhovnog „kruha života“ koji nam je dat kroz Riječ Božju, posebno primjer njegovog dragog Sina, Krista Isusa. Kao što je ranije navedeno, mi trebamo jesti taj „živi kruh“ svakodnevno, dok idemo kroz sadašnju pustaru grijeha koja nas okružuje. Samo ta „neraspadljiva“ opskrba s manom može uistinu zadovoljiti našu duhovnu glad.

HALJINE KOJE ĆE BITI NOŠENE

U skladu s poukama našeg tematskog Retka a koje se odnose na nagradu „pobjednika“ sadašnjeg doba, je predodžbena slika haljina slave i ljepote koje je nosio Aron, Izraelski prvosvećenik. Te haljine nagovješćuju slavni karakter kojeg će „nositi“ budući prvosvećenik svijeta, Krist Isus. Razvoj Kristu sličnog karaktera ljubavi, i aktivnost u promicanju interesa Božjeg dolazećeg kraljevstva, preduvjeti su za postajanje članovima tog slavnog svećenstva u protuslici, koje će blagosloviti cijelo čovječanstvo. Da bi smo postali dijelom te svećeničke klase, mi moramo slušati ove riječi od Pavla: „Braćo sveta, dionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga Svećenika našeg vjeroispovijedanja, Krista Isusa.“ (Hebr. 3:1)

U inauguraciji predodžbenog svećenstva, Aron, iz Levijevog plemena, bio je izabran od Boga za Izraelskog prvosvećenika. Svi budući članovi Izraelskog svećenstva trebali su doći iz Aronove linije. U protuslici, izbor „Melkizedeka“ ili „kraljevskog svećenstva“ počeo je s pomazanjem Isusa u vrijeme njegovog krštenja—on je bio izabran od Boga da bude prvosvećenik svijeta u kraljevstvu. Kada je Isus dokazao svoju vjernost, čak do smrti, on je „ušao…u unutrašnjost iza zastora,“ i Bog ga je učinio „velikim svećenikom po redu Melkizedekovu.“ (Hebr. 6:19,20) Od toga vremena, drugi prospektivni članovi „kraljevskog svećenstva“ bili su izabrani i razvijeni od Boga za veliko djelo idućeg doba. Vjerni iz te klase će također ući „u unutrašnjost iza zastora,“ kamo je njihov „prethodnik“ ušao, da postanu dijelom velike prvosvećeničke klase po redu Melkizedekovu.

Rimljanima 8:29 govori o toj grupi koju je Bog pozvao biti članovima svećenstva njegovog Sina. „Jer one koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni slici njegova Sina: da on bude prvorođeni među mnogom braćom.“ Biti „suobličeni slici“ Kristovoj znači da se mi moramo suobličiti njegovom karakteru. To je ključni zahtjev za one koji teže biti u „kraljevskom svećenstvu.“ Apostol Petar nas potiče da dodamo našem karakteru milosti Duha, obećavajući „jer ako to činite…tako će vam biti bogato potkrijepljen ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista.“ (2 Pet. 1:5-11)

Na Izraelski Dan Pomirenja opisan u Trećoj Mojsijevoj 16, Aron, prvosvećenik, nosio je „svetu lanenu halju.“ (redak 4) On ih je nosio dok je sudjelovao u djelu žrtvovanja povezanim s pomirenjem za sebe, svoj dom, i Izraelsku zajednicu. (redak 4) Nakon što su ti prinosi bili dovršeni, Aron se presvukao u svoje halje slave i ljepote. (reci 23,24) To ilustrira činjenicu da su Isus, tijekom svog prvog dolaska, i njegovi sljedbenici, tijekom sadašnjeg Evanđeoskog Doba, pozvani na žrtvu. Tijekom tog razdoblja, oni nose žrtveničku odjeću, ne očekujući nikakvu posebnu čast ili slavu. Međutim, kada doba žrtvovanja završi, i Krist, glava i tijelo, svi budu bili podignuti u božansku prirodu, slava i ljepota ogrtača velikog Prvosvećenika biti će očitovana svima.

U 2 Moj.28, nalazimo opis „svete oprave na slavu i krasotu“ koju se trebalo napraviti. (redak 2) „A ovo je oprava…; naprsnik, oplećak, plašt, vezenu halju, mitru i pojas. I neka načine svetu opravu za tvoga brata Arona,…kako bi mi on posluživao u svećeničkoj službi.“ (redak 4) Kad je Aron bio postavljen u službu prvosvećenika tijekom obreda posvećenja, on je najprije bio obučen u te halje. (2 Moj. 29:1-35; 3 Moj. 8)

POUKA IZ BOJA

Prije razmatranja slika pokazanih sa Aronovim haljinama slave i ljepote, prvo ćemo na općeniti način, uzeti u obzir različite boje koje je imao nositi, i njihovo naznačeno značenje. (2 Moj. 28:4,5) Mi učimo u Svetom Pismu da izvjesne boje ilustriraju stanja povezana s Bogom i „kraljevskim svećenstvom“ koje se razvija pod njegovim nadzorom. Bjela boja, na primjer, prikladno predstavlja čistoću i pravednost. (Otkr. 19:8) Melkizedekovo svećenstvo u protuslici će u kraljevstvu biti u potpunosti čisto i pravedno, kako u svojoj namjeri tako i u svem svom ophođenju s čovječanstvom. Taj Prvosvećenik—Krist, glava i tijelo—vladat će pravo, s ljubavlju i razumijevanjem.

Plava boja je u Bibliji prikazana kao prikladan simbol vjernosti. (4 Moj. 15:38-40) Članovi Prvosvećenika u protuslici biti će u potpunosti dokazani vjernima prije njihovog uključivanja u tu službu. Oni će nastaviti biti vjernima u njihovom kapacitetu svećenika, u potpunosti lojalnima Bogu i njegovom kraljevskom uređenju. Ljubičasta je tradicionalna boja kraljeva. Kao što je Melkizedek u predslici bio i svećenik i kralj, tako će i veći Prvosvećenik također imati kraljevski autoritet nad čovječanstvom. (1 Moj. 14:18; Hebr. 7:1-3) Krist će koristiti taj autoritet u djelu uništavanja svega zla, i pomaganja spremnom i poslušnom čovječanstvu da hodi „povišenom cestom…svetosti.“ (Iza. 35:8)

Skerletna, ili crvena, ukazuje na zaslugu, ili vrijednost, otkupnine koju je dao Isus, kako je prikazana u njegovoj prolivenoj krvi. Ona također prikladno pokazuje žrtveni put cijelog „kraljevskog svećenstva“—glave i udova tijela—kako su pripremani biti suosjećajnim kraljevima i svećenicima u Mesijanskom kraljevstvu. Zlatna prikazuje božanske stvari. To će svećenstvo imati božansku prirodu, i tako će biti opremljeno sa svim neophodnim sposobnostima i moćima da izvrše odgovornosti njihove službe.

ZNAČENJE HALJINA

Svaki dio Aronove slavne odjeće, detaljno opisani u 2 Mojsijevoj 28 i 29 poglavlje i u 3 Mojsijevoj 8, pokazuje na predodžbeni način svojstva i moći Krista—glave i tijela—kako su viđeni od Boga kad on gleda na budućnost kada njegovo pravedno kraljevstvo bude bilo uspostavljeno pod vostvom „kraljevskog svećenstva.“ Kao prvo, bijeli laneni ogrtač, sa svojim prekrasnim vezom, pokazuje u potpunosti razvijen karakter pravednosti, ukrašem sa djelima milosti i dobrote. Laneni pojas, koji je bio vezan uokolo izvezenog ogrtača, nagovjestio je da će budući Prvosvećenik biti sluga pravednosti.

Mitra, nošena na Aronovom čelu, također je bila načinjena od bijelog lana, na koju je sa trakom od plavih čipki bila pričvršćena zlatna pločica ili „kruna.“ To ilustrira da će vladalačka kruna s pravom pripadati Kristu i članovima njegovog tijela, zbog njihove vjernosti i pravednog karaktera. (2 Tim. 4:8) Na zlatnu pločicu su bile ugravirane riječi, „Posvećen Gospodinu.“ To prekrasno prikazuje da je Prvosvećenik u protuslici u potpunosti predan službi Božjoj. Baš kao što je Aron na svom čelu nosio mitru tako da svi mogu vidjeti i prepoznati ga kao Božjeg predstavnika svim vjerskim stvarima Izraela, isto će tako i svijet čovječanstva prepoznati svog Prvosvećenika kao Božji odabir da vlada nad njima „u pravednosti.“ (Iza. 32:1)

Ogrtač oplećka, koji je bio plav, predstavlja vjernost Prvosvećenika. Njegov obrub od zlatnih zvončića i šipaka izgleda nam govori da je Kristova vjernost donijela dragocjeni plod—otkupljenje čovječanstva. To će biti objavljeno svima tijekom kraljevstva, kako je pokazano zvukom zlatnih zvončića skrečući pažnju na plod.

Efod, kojeg se nosilo preko lanene halje i ogrtača oplećka, bio je načinjen od tkanine ljubičastih, plavih, skerletnih, bijelih i zlatnih niti. To bi moglo dobro predstavljati dva saveza u Božjem planu, čije ispunjenje počiva na plećima Prvosvećenika u protuslici. Prednji dio efoda bi mogao označavati Abrahamski Savez, koji obećava sjeme koje treba blagosloviti sva plemena zemaljska. (1 Moj. 12:3; 22:18) Pod tim savezom, posebno obilježja Sare, također je pokazan izbor i razvijanje od Boga klase „sjemena.“ (Gal. 4:22-26) U Gal. 3:16 nam je rečeno da je Abrahamovo sjeme Krist, i Pavao u retku 29 dodaje da su oni koji pripadaju Kristu tijekom sadašnjeg Evanđeoskog Doba također „Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.“

Nastavljajući sliku, stražnji dio oplećka bi primjereno predočavao Novi Savez. To je savez pod kojim će spremni i poslušni iz svijeta čovječanstva biti obnovljeni u savršenstvo tijekom Kristovog kraljevstva i dobiti vječni život na zemlji. Bog je u Svetom Pismu opisao svrhu tog saveza, govoreći, „stavit ću svoj zakon u njihovu nutrinu i upisati ga u srca njihova; i bit ću Bog njihov, a oni će biti moj narod.“ (Hebr. 8:8,10; Jer. 31:33)

Uspjeh oba ova saveza ovisi o vjernosti Prvosvećenika. Ako on ne uspije provesti njihove uslove i uvjete, oni će biti neuspješni, i kako je pokazano u predslici past će kao haljina na zemlju. Božjom milošću, međutim, ti su savezi ujedinjeni i čvrsto držani zajedno njegovom božanskom moći, pokazanom sa zlatnim kopčama koje su držale prednje i stražnje dijelove egoda zajedno na ramenu. Efod je također bio vezan za Arona sa „tkanicom“ užetom koje je bilo načinjeno od istog materijala kao i efod, pokazujući da je posao Prvosvećenika u protuslici služiti interesima ispunjavanja svakog od tih saveza.

Smješten na prednjem dijelu efoda bio je „sudski naprsnik.“ Bio je načinjen od istih materijala i boja kao i efod. Bio je udvostručen, sa stražnjim dijelom pričvršćenim na prednji dio efoda. Na dnu je bio preklopljen na pola, i dva gornja kraja prednjeg dijela bila su obješena sa zlatnim lančićima iz zlatnih kopči na ramenima prvosvećenika. Činjenica da je taj naprsnik bio udvostručen, ili presavijen na pola, bio je jedan pedalj dug i jedan pedalj širok simbolizira da je potrebna savršena sposobnost čovjeka da bi se držalo Božji zakon.

Stražnja polovica naprsnika može značiti slovo zakona, a prednja polovica duh zakona. Izrael nije bio u stanju poslušati zahtjeve Mojsijevog Zakona, niti u slovu ni u duhu. Međutim, dužnost Kršćanina u ovom Evanđeoskom Dobu, mora biti da drži duh Božjeg zakona, što je Isus sažeo kao zakon ljubavi. (Mat. 22:37-40) U isto vrijeme, on ima haljinu Kristove pravednosti koja mu je uračunata da pokrije njegove nenamjerne propuste u izvršavanju svojih namjera. Pavao ukazuje na to, govoreći, „da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.“ (Rim. 8:4)

U prednjem dijelu naprsnika, smještenog u zlato, bilo je dvanaest dragih kamenova, u koje su bila ugravirana imena Izraelskih plemena. To prikladno predočava dvanaest plemena duhovnog Izraela, Isusovih vjernih sljedbenika. (Otkr. 7:4) Drago kamenje je rijetko i dragocjeno. Stoga je, Gospodinov narod ovog Evanđeoskog Doba, predočen sa dvanaest dragih kamenova, malobrojan ali dragocjen u njegovim očima. O njima mi čitamo, „Oni će biti moji, govori Gospodin nad vojskama, u onaj dan kada uredim svoje dragulje.“ (Mal. 3:17)

NEOKALJANO SVEĆENSTVO

U 3 Moj. 21:21 mi čitamo, „Nijedan muškarac od sjemena svećenika Arona koji ima manu neka se ne primiče prinositi žrtve koje se ognjem prinose Gospodinu: ima manu, i neka se ne primiče.“ Primjenjujući značenje ovog teksta na one iz sadašnjeg doba koji nastoje biti od „kraljevskog svećenstva,“ spomenute mane ne predstavljaju neizbježne mrlje prouzročene nasljeđenim tjelesnim slabostima. Haljina Kristove pravednosti pokriva sve takve Adamske nesavršenosti. Mane na koje se ukazuje u ovom retku predstavljaju neispravna svojstva srca koje se mora nadvladati da bi netko bio smatran dostojnim kao član svećeničke klase.

Reci 18-20 ovog izvještaja navode mane koje diskvalificiraju nekoga od sudjelovanja u svećeničkim dužnostima. Nitko tko je bio slijep nije mogao preuzeti dužnosti svećenika. Da bi se postalo dijelom svećenstva u protuslici, pojedinac mora biti začet Svetim Duhom da razumije i „vidi“ duhovne stvari. (1 Kor. 2:14) Onaj tko izgubi svoj duhovni vid kroz popuštanje duhu protivnika, ili si dozvoljavajući da postane svladan s brigama ovog života i zavodljivošću bogatstva, riskira gubitak članstva u tijelu Kristovom. (Mat. 13:22)

Hromi su bili isključeni iz svećenstva. Hromost, u duhovnom smislu, može dobro predočavati neodlučnost i kolebanje na uskom putu, što može kompromitirati našu lojalnost Bogu i njegovoj službi. Dobra pouka po tom pitanju je zabilježena u 1 Kralj. 18:21: „I pristupi Ilija svemu narodu i reče: Dokle ćete se kolebati [oklijevati] između dva uvjerenja? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; a ako je Baal, tada slijedite njega.“ Samo nedvosmislen, odlučan, i dobro promišljen stav o svemu što se odnosi na našu službu istine je prihvatljiv u Božjim očima.

Druga spomenuta mana bila je da se ima spljošten nos. To bi moglo podrazumijevati nedostatak sposobnosti da se ispravno miriše. To bi moglo prikazivati nedostatak cijenjenja ljubavi i samopožrtvovnog duha od strane braće. Zapazimo kako je Pavao cijenio duh žrtve u svoje braće: „Imam ja svega i obilujem…primivši ono od vas, miomiris, žrtvu dragu, ugodnu Bogu.“ (Filip. 4:18)

Biti „slomljenih nogu ili slomljenih ruku,“ je kao sljedeće spomenuto kao mana. To može značiti trošenje svih snaga u našem hodu ili našim djelima na jedan aspekt službe ili razvoja, do te mjere da se zanemari druga važna područja rada. Te bi mane također mogle simbolizirati stanje pojedinca koji nije u stanju činiti dobro ili hoditi u nedužnosti bez mješanja u štetne postupke. Takvo stanje, ako se ne otkloni, isključit će pojedinca da bude svećenik.

Mana kad je netko „patuljak“ mogla bi predstavljati tvrdoglavost, ili se odnosi na nekoga tko je često sitničav u svojim odnosima s drugima, pokazujući duh sebičnosti. Ova mana, i u fizičkom i duhovnom smislu, daje pojedincu izgled da je mala, nezrela osoba. Svećenik također ne smije imati manu u svom oku. Ovo bi moglo ilustrirati kako pojedinac može izgubiti svoje „oči vjere,“ i vjerovati samo u ono što vidi. U tom bi smo pogledu trebali biti naročito oprezni kada dajemo tumačenja proročanstava i Biblijskih tekstova koji se tek trebaju ispuniti.

Krastavost, druga mana, bila je bolest koja je rezultirala sa svrbežom kože. To može ilustrirati stanje nezadovoljstva i traženja grešaka. To također može predstavljati nedostatak pune ljubavi revnosti za širenjem „balzama iz Gileada,“ Evanđeoske poruke, drugima. Pavao je napisao: „Jer da i deset tisuća učitelja imate u Kristu, ipak nemate mnogo očeva: jer ja vas putem evanđelja rodih u Kristu Isusu.“ (1 Kor. 4:15) Pavao ovdje govori da iako je bilo mnogih koji su mogli pomoći braći u njihovom hodu nakon što su bili duhom začeti, on je imao preobilnu revnost potrebnu da dovede mnoge Kristu i da tako krenu Kršćanskim putem.

Neka bi smo uz Božju pomoć i vodstvo bili preobraženi u sličnost Kristu u ljubavi i nesebičnoj odanosti njemu. Čineći to, naći ćemo se dostojnima da nas se računa kao članove velikog Prvosvećenika u protuslici, i primit ćemo „bijeli kamen, i na kamenu napisano novo ime.“ „Onome tko pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na mojem prijestolju, kao što i ja pobjedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovo prijestolje.“ (Otkr. 3:21)