Imati Na Umu Božju Vjernost
|
Ključni redak: „A on, pun Duha Svetoga, zagledao se u nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu zdesna.“ Izabrani tekst: |
NAŠE SU SE pouke ovaj mjesec usredotočile na rane aktivnosti crkve Evanđeoskog Doba. Razmotrili smo načela molitve jednih za druge, davanja svega Gospodinu, i kako treba biti vjeran u svjedočenju za istinu kad god se za to ukaže prilika. Današnja pouka zaključuje razmatranje tih načela sa izvještajem o Stjepanu, prvom Kršćanskom mučeniku.
Po uspostavi pripreme zajedničkog življenja u crkvi temeljeno na dijeljenju zemaljskih posjeda, počeli su nastajati problemi s priljevom novih vjernika a što se tiče upravljanja zbrinjavanja svakodnevnih potreba braće. U odgovoru na to apostoli su imenovali đakone „na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti,“ da nadgledaju taj posao dok su oni posvetili sve svoje vrijeme i napore na propovijedanje o Isusu Kristu. (Djela 6:1-4)
Među tim izabranima bio je Stjepan, „čovjek pun vjere i Duha Svetoga.“ (redak 5) Od sedmorice odabranih, izgleda da je on bio najtalentiraniji u svjedočenju za istinu. „A Stjepan, pun vjere i snage, činio je velika čudesa i znakove među narodom. Tada su se podigli neki od onih iz sinagoge…te se počeli prepirati sa Stjepanom. I nisu se mogli oduprijeti mudrosti i duhu kojim je govorio.“ (reci 8-10)
Kao posljedica njegovog propovijedanja, podignute su bile lažne optužbe protiv Stjepana da je govorio bogohulne riječi protiv svetog hrama. Židovsko se vijeće opet našlo suočeno s još jednim Isusovim učenikom u svom nastojanju da okončaju širenje Evanđelja. U ovom su slučaju, možda trebali znati bolje jer kad je Stjepan bio doveden pred njih, „Nato su svi koji su sjedili u Vijeću uprli pogled u njega i opazili da mu je lice bilo kao lice anđela.“ (redak 15)
Upitan od prvosvećenika, „Je li to tako?“, Stjepan je odgovorio predstavljanjem povijesti Izraelskog opetovanog propusta da slijede Božje zapovijedi. Optužio ih je da su bili „tvrdoglavi i neobrezanih srdaca i ušiju,“ i za suprotstavljanje Svetom Duhu. Čineći tako, Stjepan je predstavio obranu istine umjesto sebe. (Djela 7:1-51)
On ih je podsjetio da kao što je Izrael isprva odbacio Mojsija, tako su sada odbacili Isusa. Zatim je, što se tiče Isusa, on rekao, „To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: Proroka poput mene podići će vam Gospodin, Bog vaš od vaše braće, njega trebate slušati.“ (redak 37) Zaključujući svoje predavanje, Stjepan je naveo: „Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga ste vi sada već izdali i ubili, vi koji ste primili Zakon…ali ga niste držali.“ (reci 52,53)
Stjepanov je govor razgnjevio vijeće kad su shvatili da je to bila osuda njihovih postupaka. Njihov se gnjev prometnuo u nasilje kad im je rekao što vidi na nebesima, zapisano u našem Ključnom Retku—„Isus stoji zdesna Bogu.“ Odmah su ga izbacili iz grada i kamenovali do smrti. (reci 55-58) Neka bi smo i mi bili hrabri poput Stjepana dok svjedočimo za Isusa!