Djeliti Sve
|
Ključni redak: „Među njima nitko nije oskudijevao, jer svi koji su posjedovali zemljišta ili kuće prodavali bi ih i donosili utržak od onoga što se prodalo.“ Izabrani tekst: |
NAKON ogovora na molitvu zapisanog u Djelima 4:31 što smo razmatrali u našoj prethodnoj pouci, braća su se još više zbližila jedni s drugima do to mjere da su objavili kako sve što su posjedovali više nije bilo njihovo, nego je pripadalo Crkvi općenito. (redak 32) To je očigledno bilo priznanje da im sve što su posjedovali nije došlo od njihovih vlastitih talenata i sposobnosti, nego da su to bili darovi od Boga. U svijetu gdje su bogatstva često bila barometar nečijeg statusa, to je bio impresivan način pokazivanja njihove pune potpore djelu propovijedanja Evanđelja.
Osobna ozbiljnost tog napora podržavanja svjedočenja o Kristovom Evanđelju bila je pokazana postupcima izvjesnog muža i žene imenom Ananija i Safira. Oni su prodali posjed da doprinesu općoj brizi za braću, međutim zadržali su dio dobivenog novca za sebe. Petar je brzo razabrao njihovo nepoštenje, govoreći da nisu lagali ljudima, nego Bogu. On je objavio da je Sotona ispunio njihova srca sa duhom pohlepe. Kad su bili suočeni sa svojim grijehom, i Ananija i njegova žena pali su na zemlju i umrli. Njihova je smrt rezultirala sa velikim porastom strahopoštovanja među braćom. (Djela 5:1-11) Ovaj nam izvještaj pruža snažnu duhovnu pouku glede važnosti potpunog održavanja naših zavjeta posvećenja, i ne zadržavanja ničega od Gospodina. „Bolje je da ne zavjetuješ nego da zavjetuješ, a ne izvršiš.“ (Prop. 5:5)
Ova je priprema zajedničkog življenja uskoro završila, čime je pokazano da nije bila izvediva u nesavršenom svijetu. Međutim, ona ističe važnu pouku da je cijelo Kristovo tijelo „sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela,“ i da „ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.“ (Efež. 4:16) To također odgovara Pavlovom opisu udova Kristovog tijela kako su svi bili jednaki u Božjim očima. On kaže, „da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi udovi jednako brinu jedan za drugoga.“ (1 Kor. 12:25)
Premda mi ne živimo u komunama s braćom, mi pomažemo njihovim duhovnim i materijalnim potrebama kad god je to moguće. Apostol Ivan navodi, „A tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svojega u potrebi i zatvori srce svoje pred njim, kako da ljubav Božja prebiva u njemu? Dječice moja, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.“ (1 Ivan. 3:17,18) Oni koji ne žive u skladu s tim zahtjevanim „plodom Duha“ su poput onih koje je opisao naš Gospodin: „Svako stablo koje ne rađa dobar plod siječe se i u oganj baca. Prema tome, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.“ (Mat. 7:19,20)
Jakov također govori o tom načelu sa ovim riječima: „Ako li su koji brat ili sestra goli i oskudijevaju svagdanjom hranom, te im tko od vas kaže: Idite u miru, ugrijte se i nasitite!, a ne udijeli im što je potrebo za tijelo, koja korist?“ (Jak. 2:15,16) Takav je bio slučaj sa Ananijom i Safirom, i to je rezultiralo ne samo s gubitkom materijalne dobiti, nego i samim njihovim životima. Neka bi smo uvijek bili pažljivi da vidimo koje su potrebe naše braće i živjeli u skladu s načelom davanja iz srca iskrene velikodušnosti.