„Kršteni za mrtve“

„Inače, što onda čine oni koji se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, čemu se onda krštavaju za mrtve?“ —1 Kor. 15:29

DOKTRINA o krštenju je jedno od temeljnih načela Kršćanskog vjerovanja. Ispravno je smatrati ga takvim, budući ga Apostol Pavao identificira kao jedno od „počela Kristovog nauka.“ (Hebr. 6:1,2) Riječ „krštenje“ u svojim različitim oblicima pojavljuje se oko stotinu puta u Novom Zavjetu. Ipak, zbog svih njenih upotreba u Svetom Pismu, razumijevanje ovog važnog učenja naveliko varira među onima koji se smatraju vjernicima u Krista. Jedan redak koji govori o krštenju osobito je zbunjivao mnoge stoljećima. To je Pavlova izjava koju nalazimo u našem uvodnom retku, i posebno izraz koji se pojavljuje dva puta u tom retku, „kršteni za mrtve.“

Bila su ponuđena različita objašnjenja tog izraza. Neki crkveni povjesničari tvrde da ga je John Calvin interpretirao kao ukazivanje na krštenje netom pred nečiju smrt. Rečeno je da je Martin Luther vjerovao da bi ga se trebalo prevesti „kršteni iznad grobova mrtvih.“ Drugi opet tvrde da spominjanje krštenja u tom retku ukazuje na ritualno pranje koje se zahtjevalo od Židova pod Mojsijevim zakonom u slučaju kontakta sa mrtvim tijelom. Najpoznatije tumačenje ovih riječi dano je od različitih frakcija Mormonizma, koji na ritual krštenja gledaju kao na nezamjenjiv zahtjev za ulazak u kraljevstvo Božje. Njihovo vjerovanje navodi da krštenje za mrtve može biti ponuđeno od „zamjene“ onima koji su umrli bez prilike da ga sami prime. Ironično, također je naučavano da oni koji su umrli mogu izabrati bilo da prihvate ili odbace krštenje učinjeno za njih.

Nijedno od tih objašnjenja našeg teksta nije zadovoljavajuće iskrenom istraživaču Biblije. Kako stoga da ispravno protumačimo te Pavlove riječi? Što on misli sa izrazom „kršteni za mrtve,“ osobito obzirom na činjenicu da ga ponavlja drugi puta u retku? Poput mnogih drugih biblijskih redaka koji isprva mogu izgledati veoma zbunjujuće, ključ za ispravno razumijevanje tih riječi apostola nalazimo u kontekstu u kojem se pojavljuju - u ovom slučaju, cijelo 15 poglavlje 1.Korinćanima. Mi vjerujemo da kontekst ovog poglavlja pruža ne samo jedino ispravno razumijevanje onog što je Pavao mislio u riječima našeg teksta, nego nas prosvjetljuje što se tiče važnih doktrina o smrti i uskrsnuću.

PAVLOVO SVJEDOČANSTVO

Malo će ih poreći da cijela ljudska rasa ili je mrtva ili da umire. Pavao objašnjava da je to počelo sa prvim čovjekom, Adamom: „Budući da je po čovjeku došla smrt…u Adamu svi umiru.“ (1 Kor. 15:21,22) Adamova smrt došla je kao posljedica njegove neposlušnosti božanskom zakonu. Svo njegovo potomstvo je u jednoj ili drugoj mjeri naslijedilo grešnu prirodu u koju je on pao, i svi su nakon toga pretrpjeli istu kaznu - smrt. Kao što Psalmista kaže, „u grijehu me je začela majka moja.“ (Ps. 51:5) Pavao potvrđuje krajnji rezultat toga govoreći da je „plaća za grijeh smrt.“ (Rim. 6:23)

Sveto Pismo, međutim, pruža veličanstvenu nadu čovjekovog konačnog oporavka od grijeha i smrti. Petnaesto poglavlje 1.Korinćanima predstavlja jamstvo da će mrtvi biti vraćeni u život posredstvom uskrsnuća. Pavao objašnjava zašto je to tako: „Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih.“ (1 Kor. 15:21 HVKJ) Ovdje nas se podsjeća da baš kao što je po palom čovjeku - Adamu - došla smrt, po savršenom čovjeku - Kristu Isusu - učinjeno je mogućim uskrsnuće od mrtvih. Isus je otkupio svijet od Adamske smrti, što je u skladu s njegovim riječima kad je rekao da bude dao svoje tijelo „za život svijeta.“ (Ivan 6:51) Tako kao što su „u Adamu“ svi umrli, „u Kristu“ će svi oživjeti. (1 Kor. 15:22) Tako će svima biti dana prilika da se vrate u savršen, vječni ljudski život temeljeno na poslušnosti božanskom zakonu, iste uvjete pod kojima je Adam živio prije nego je sagriješio.

„OTKUPNINA ZA SVE“

Apostol je koristio riječ „otkup“ da opiše sredstvo posredstvom kojeg je Božji plan za oporavak čovjeka od smrtne presude ostvaren. On je napisao: „Jer je to dobro i prihvatljivo pred Bogom, našim Spasiteljem, koji želi da svi ljudi budu spašeni i dođu do spoznaje istine. Jer je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve da bude svjedočanstvo u stanovito vrijeme.“ (1 Tim. 2:3-6)

Grčka riječ u Novom Zavjetu prevedena otkupnina označava „cijenu koja odgovara.“ Čovjek Krist Isus bio je, kao što Sveto Pismo objavljuje, „svet, nedužan, neokaljan, odvojen od grešnika.“ (Hebr. 7:26) Na taj način on je „odgovarao“ savršenom čovjeku Adamu, koji je bio stvoren na Božju sliku. Međutim, Adam je izgubio tu savršenost i navukao smrt na sebe i na sve svoje potomke kroz prestupanje božanskog zakona. Savršeni čovjek Isus dao je sebe dobrovoljno u žrtvenu smrt, i čineći to on je bio „odgovarajuća cijena,“ koja je pružila otkupljenje za Adama i cijelu ljudsku rasu - sve „u Adamu.“ Ova priprema otkupnine otvorila je put za sve da se vrate u život.

Kao što je ranije citirano, Pavao je rekao, „Jer plaća za grijeh je smrt,“ ali zatim dodaje, „a dar Božji je život vječni po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.“ (Rim. 6:23) Slična je misao izražena u Ivanu 3:16,17: „Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da bi osudio svijet, nego da po njemu svijet spasi.“

Isus je dalje objasnio, „Tko vjeruje u njega, nije osuđen; ali tko ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ (redak 18) Ovi tekstovi otkrivaju da je cijeli svijet, po nasljeđu, pod smrtnom osudom, i da je bio pružen izlazak iz te osude kroz Krista. Oni nam nadalje govore da taj izlazak ovisi o vjeri i prihvaćanju te pripreme od strane pojedinca koja je bila učinjena za njega.

Za sve one koji tijekom sadašnjeg doba, učeći o toj pripremi Božje milosti, prihvate tu pripremu na temelju uvjeta poslušnosti i potpunog predanja za vršenje Božje volje, rečeno je da su „opravdani.“ Pavao je napisao, „Opravdani, dakle, vjerom, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.“ (Rim. 5:1) Oni koji ne dođu Kristu u punoj vjeri, i kroz potpuno predanje njihovih života da vrše volju Božju slijeđenjem Isusovih stopa, ne uživaju taj „mir s Bogom.“ Oni su i dalje udaljeni od njega zbog grijeha - još uvijek pod osudom na smrt.

Nema drugog načina spasenja od smrti osim preko Isusa Krista. Govoreći o Isusu, Petar je rekao, „Nema spasenja ni u kome drugom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.“ (Djela 4:12) Razlog zašto nema spasenja osim po Isusu je taj što je on jedini prolio svoju savršenu ljudsku krv u korist od grijeha proklete i umiruće rase. Prolivena krv je u Svetom Pismu, simbol prolivenog života, i Isus je „dušu svoju izlio na smrt,“ da bi sva Adamova djeca mogla imati priliku živjeti. (Iza. 53:12)

Kada s vjerom prihvatimo pripreme Kristove prolivene krvi, i posvetimo se božanskoj volji, nalazimo da postoji više od toga da samo vjerujemo. Pavao je napisao, „Jer vam je radi Krista darovano ne samo u njega vjerovati nego i trpjeti radi njega.“ (Filip. 1:29) Postoje mnogi Biblijski retci koju pokazuju da je prednost vjernika da trpe sa Isusom. U svom pismu Timoteju, Pavao je napisao, „Vjerodostojna je riječ: jer ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti, ako trpimo, s njim ćemo i kraljevati.“ (2 Tim. 2:11,12)

„ZA MRTVE“

Vraćajući se riječima našeg uvodnog teksta, Pavao prikladno spominje taj aspekt božanske volje za sve posvećene vjernike u povezanosti sa svojom raspravom o uskrsnuću mrtvih. Bilo je očito nekih u crkvi u Korintu koji nisu vjerovali u Isusovo uskrsnuće, i on ističe da ako Krist nije bio podignut iz mrtvih tada ne postoji nada da će itko od mrtvih biti vraćen u život. On s druge strane pokazuje, ne samo da je Isus bio podignut iz mrtvih, nego da će kroz njega svi biti vraćeni u život. (1 Kor. 15:12-22)

Apostol jasno pokazuje da će to biti ostvareno kroz vladavinu Kristovog kraljevstva, da će on vladati sve dok svi neprijatelji ne budu bili stavljeni pod njegove noge, i da će čak i sama smrt biti uništena. Kada to slavno djelo bude završeno kraljevstvo će biti vraćeno Ocu, da „Bog bude sve u svemu.“ (reci 24-28)

Pavao u tom kontekstu dodaje riječi našeg teksta, „Inače što onda čine oni koji se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, čemu se onda krštavaju za mrtve?“ Da dalje naglasi svoju poantu, apostol dodaje da ako mrtvi ne ustaju, „zašto se mi svaki čas izlažemo pogibli? Tako mi vaše slave koju imam u Kristu Isusu, našem Gospodinu, svaki dan umirem. Ako sam se na ljudski način borio sa zvjerima u Efezu, kakva mi je prednost ako mrtvi ne uskrsavaju? Onda: Jedimo i pijmo jer sutra umiremo.“ (reci 30-32)

Ovi nas reci podsjećaju da posvećeni vjernici tijekom sadašnjeg doba - oni koji nastoje slijediti Isusove stope žrtve - trpe i „umiru svaki dan“ s njim. To je, Pavao objašnjava, u korist svijeta čovječanstva, trenutnog „mrtvog“ u Božjim očima. Apostol pokazuje da će mrtvi imati korist, na neki način i u od Boga određeno vrijeme, od patnji i smrti Isusovih sljedbenika. To je jedno od važnih obilježja Božjeg veličanstvenog dizajna za davanje života svijetu čovječanstva. Na to nam je skrenuta pažnja na brojne načine u Svetom Pismu, jedno od tih je bilo kroz obećanje koje je Bog dao Abrahamu, da kroz njegovo potomstvo „svi narodi na zemlji“ trebaju biti „blagoslovljeni.“ (1 Moj. 12:3; 22:18)

U Galaćanima 3:16 Pavao otkriva da je Krist Isus bio Abrahamovo potomstvo. On zatim dodaje, „jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristom ste se zaodjenuli,…Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.“ (reci 27-29) Ovdje je jasno pokazano da će oni koji su kršteni u Krista i koji su vjerni, naslijediti s njim obećanje o blagoslivljanju naroda na zemlji. S obzirom da su ti zemaljski narodi već mrtvi ili umiru, logično je razmišljati o onima koji su tako bili „kršteni u Krista“ kao o onima koji su bili „kršteni za mrtve.“ To jest, oni „kršteni u Krista“ i u potpunosti razvijeni u njegovu karakternu sličnost tijekom sadašnjeg doba, su također „kršteni,“ simbolično govoreći, imajući u vidu pomaganje mrtvom i umirućem svijetu. Kroz taj daljnji proces „krštavanja za mrtve“ posvećeni su vjernici razvijeni da budu dijelom suosjećajnog svećenstva, „koji suosjećaju sa „slabostima čovječanstva, i koji su bili ispitani kroz iskustva koja su „zajednička čovjeku.“ (Hebr. 4:15; 1 Kor. 10:13) Oni su tako dokazani dostojnima i pripremljeni za veliko buduće djelo blagoslivljanja svih naroda na zemlji.

DALJNJE OBJAŠNJENJE O KRŠTENJU

Krštenje u vodi koje ima ovlaštenje u Svetom Pismu za posvećene vjernike je samo simbol, ili slika, pravog krštenja, koje nije u vodu, nego u Krista. Pavao objašnjava, „Ili ne znate da svi mi koji smo kršteni u Isusa Krista, u smrt smo njegovu kršteni?“ Nastavljajući, on kaže, „Jer ako smo zajedno srasli u sličnosti smrti njegove, bit ćemo i u sličnosti uskrsnuća njegova.“ (Rim. 6:3,5)

Što je bila „sličnost“ Isusove smrti? Pavao navodi, „Jer onaj koji je umro, umro je grijehu jedanput zauvijek,…Tako i vi smatrajte sebe doista mrtvima grijehu.“ (reci 10,11) Isus nikada nije bio grešnik. Njegova smrt „grijehu“ bila je prema tome žrtvena smrt u korist svijeta čovječanstva. To što smo mi srasli u sličnost njegove smrti krštenjem u smrt je slično tome žrtvena smrt, i također u korist mrtve ljudske rase. Kasnije u toj istoj poslanici Pavao je napisao, „Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumno bogoslužje.“ (Rim. 12:1)

Isusova žrtvena smrt grijehu pružila je poništavanje smrtne presude koja počiva na Adamskoj rasi.Nijedna druga žrtva nije potrebna za to. Kristovi posvećeni sljedbenici ne sudjeluju u tom aspektu njegove žrtve, zato jer, kao što je prethodno navedeno, za to jer je za to bio potreban savršen čovjek - odgovarajuća cijena za Adama. Svijet, međutim, da bi se oslobodio od Adamske presude, treba biti prosvjetljen što se tiče Kristovog djela žrtve. Uz razumijevanje i prihvaćanje te pripreme, on također treba biti podignut od svih tragova izopačenja, bolesti, i smrti da bi se vratio u savršenost koju je Adam izgubio. Isusovi sljedbenici koji su bili vjerno srasli - kršteni - u „sličnost njegove smrti,“ će sudjelovati u u tom djelu prosvjetljenja i obnove.

POMIRENJE SVIJETA

Pavao je napisao, „A sve je od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i predao nam službu pomirenja; to jest, pošto je Bog bio u Kristu i pomirio svijet sa sobom, nije im uračunao njihove prijestupe, već nam je predao riječ pomirenja. Sada smo dakle poslanici za Krista. Kao da vas Bog preklinje po nama; molimo vas umjesto Krista: pomirite se s Bogom!“ (2 Kor. 5:18-20)

Očito je iz ovog odlomka da žrtvujući sljedbenici Učitelja sudjeluju s njim u pomirenju svijeta. To djelo potiče od Boga. On je veliki autor plana spasenja izgubljene rase, i taj je plan stavljen na snagu kroz Isusa: „Bog je bio u Kristu i pomirio svijet sa sobom.“ Zatim smo mi, Kristovi sljedbenici dovedeni u sliku kao Kristovi zastupnici u djelu pomirenja za koje je on učinio pripremu. Nama je dana „služba pomirenja.“

Redak 21 glasi, „Jer ga je on učinio grijehom [žrtvom za grijeh] za nas, njega koji nije upoznao grijeha, da mi u njemu postanemo pravednost Božja.“ Ovdje imamo objašnjenje temelja po kojemu mi, koji smo po nasljedstvu pripadnici od grijeha proklete i umiruće rase, možemo biti korišteni od Boga u djelu pomirenja. To je zbog toga što je Krist napravio pripremu za naše pomirenje, i na temelju prihvaćanja te pripreme „ mi smo u njemu postali pravednost Božja.“ Mi, kao posvećeni vjernici, ne dodajemo ništa vrijednosti krvi po kojoj smo pomireni, nego moć te krvi utječe na naše pomirenje. Bog nas računa kao savršene, i daje nam prednost sudjelovanja s Kristom u djelu pomirenja za druge.

Sljedeći redak, koji je prvi redak 2 Korinćanima 6 glasi, „Sada, kao njegovi suradnici zaklinjemo i vas da ne primite uzaludno milost Božju.“ Kako je nevjerovatna „milost Božja“ za koju nas Pavao potiče da ju ne primimo uzalud. Ova prednost da se bude suradnicima s Bogom obuhvaća dva doba u božanskom planu spasenja - Evanđeosko Doba i Mesijansko Doba. Krist je zapovjedio svojim sljedbenicima da idu u cijeli svijet i propovjedaju Evanđelje - riječ pomirenja. Ovo djelo zahtjeva žrtvu i polaganje naših života. To je uključeno u naše krštenje u smrt s Kristom, naše trpljenje i umiranje s njim. Tada će kao što smo vidjeli, djelo približavajućeg se Mesijanskog Doba, kada će svi pripadnici Kristovog Tijela biti sakupljeni i pripremljeni, biti da pomiri i vrati čovječanstvo u život.

Redak 2 poglavlja 6 glasi, „Uslišao sam te u pravo vrijeme i pomogao sam ti u dan spasenja. Evo sada je pogodno vrijeme! Evo, sad je dan spasenja!“ Izraz, „Evo sada je pogodno vrijeme,“ ne primjenjuje se na životni vijek pojedinaca, nego na doba u planu Božjem - Evanđeosko Doba - kada Bog prihvaća žrtvu svog naroda i dodjeljuje mu ulogu u svom planu kao suradnika s njim. U ovom tekstu Pavao citira djelom iz Iza. 49:8,9: „Ovako veli Gospod: „U Vrijeme milosti uslišio sam te, pomogao sam ti u dan spasenja. Čuvao sam te, učinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju, Da dovikneš sužnjima: ‘Izađite!’ Onima, koji stanuju u mraku: ‘Dođite na svjetlo!’ Odmah na putovima oni će pasti, svoju će pašu još naći po svim golim visinama.“

NEVJESTA

Biblija simboličkim jezikom govori o crkvi u cjelini - svima onima koji su, tijekom Evanđeoskog Doba, bili srasli u sličnost Isusove smrti, kao o „nevjesti“ Kristovoj. U Otkr. 19:7 Isus je spomenut kao „Janje,“ zbog žrtvene prirode njegovog otkupiteljskog djela. Čitamo, „Radujmo se i kličimo i dajmo mu čast! Jer je došla svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripremila!“

Ukras buduće mladenke je nesebična ljubav koja vodi u žrtvu za druge. To je također ukras poniznosti i poslušnosti u vršenju Božje volje. To je bogata kombinacija svih plodova i milosti Svetog Duha. (Gal. 5:22,23; 2 Pet. 1:5-8) Janjetova svadba će se dogoditi jedino kada je svaki izgledni pripadnik Kristove buduće nevjeste tako ukrašen, i zatim doveden kroz prvo uskrsnuće.

Tek će tada biti ispunjeno proročanstvo iz Otkr. 22:17, jer sve do tada neće biti nevjeste. Tekst glasi, „A Duh i mladenka govore: Dođi! I tko čuje, neka kaže: Dođi! I neka onaj tko je žedan, dođe! I tko hoće, neka uzima vode života besplatno!“ Ovdje smo obavješteni da će „Duh i mladenka“ sačinjavati prvi red onih koji pozivaju čovječanstvo da uzme vode života. Ovdje je opet otkriven poseban položaj u planu spasenja zauzet od onih koji su srasli s Kristom u sličnost njegovoj smrti.

S takvim razumijevanjem, nije nikakvo čudo da Pavao ističe kako bi uzaludna bila Kristova patnja i smrt, kako bi isprazno bilo značenje našeg krštenja za mrtvi svijet čovječanstva, ako ne bi bilo uskrsnuća mrtvih! S radošću, stoga mi polažemo pravo na Biblijsko obećanje da će biti uskrsnuće mrtvih, zato što je Krist Isus naš Gospodin već bio podignut iz mrtvih i uzvišen u nebesku slavu. Prvo uskrsnuće će obuhvatiti sve koji su trpjeli i umrli s njim, kako bi mogli živjeti i vladati s njim, međutim ta slavna nada može biti ostvarena jedino kroz vjernost u krštenju u smrt.

Mi se radujemo u jamstvu božanske pomoći onima koji polažu svoje živote u žrtvu. Jedan od najvećih poticaja na vjernost je Biblijska istina, kao što je ona data u našem uvodnom retku, da se krštenje Crkve u smrt uračunava u korist svijetu. Budimo stoga vjerni, kako bi smo mogli imati udjela u velikom budućem djelu vraćanja mrtvog svijeta u život, njihovog prosvjetljivanja, i davanja prilike da žive zauvijek.