Vratiti se Pravednom Bogu
|
Ključni redak: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.“ Izabrani tekst: |
VELIKI DIO onoga što prorok Malahija bilježi je opis nastavljene zloće kod Izraela nakon povratka iz Babilonskog zarobljeništva. Svećenicima je posebno omaknulo štovati Boga dajući prinose sa manom i bili su upozoreni da se pokaju. Osim toga, oni su zanemarili božanske uredbe, razvodeći se od svojih žena koje su ostarile, i zatim se ženeći sa mlađim poganskim ženama. (pogl. 1 i 2)
Osim ukoravanja Izraela zbog njihove tvrdoglavosti kao Jehovin glasnogovornik, Malahija je također prorekao buduće aspekte Božjeg plana. „Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori Jahve nad Vojskama. Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti.“ (Mal. 3:1-3)
Gornje riječi imale su rano i djelomično ispunjenje u službi Ivana Krstitelja, koji je poticao Židove da se pokaju i pripreme da prime Krista kao njihovog Mesiju kod njegovog prvog dolaska. Šira primjena ovog proročanstva odnosi se na djelo Isusovih sljedbenika ovog Evanđeoskog Doba. Njihov zadatak bio je propovijedati među svim narodima radosne vijesti u odnosu na Kristovu prisutnost, koji će vladati nad cijelom ljudskom obitelji u moći i slavi. Posljedica toga će biti razdoblje u kojem će biti izvršavan pravedni sud. (Djela 17:31)
Sveto Pismo ima mnogo toga za reći što se tiče pravde i suda. Kao vjernici koji su ispravno uvježbani Svetim Duhom i načelima pravednosti, mi ne bi smo trebali biti Kršćani koji ne prosuđuju vladanje drugih. Posvećeni vjernici imaju odgovornost suditi ozbiljnim grijesima i poduzimati odgovarajuće mjere. (1 Kor. 5:9-13) S druge strane Isus je upozorio na sklonost da se vidi manje greške u drugima, istovremeno licemjerno ignorirajući naše vlastite nedostatke koji bi mogli biti puno veće važnosti. (Mat. 7:1-6)
Naš Ključni Redak navodi minimalan standard pravde postupanja s drugima na isti način na koji bi smo željeli da se drugi ophode prema nama. Kako je žalosno u ovom sadašnjem zlom svijetu, da se u znatnoj mjeri izgubilo iz vida čak i ovu osnovnu mjeru poštovanja prema bližnjima.
Oni koji su odani Bogu i koji su Kristovi sljedbenici, međutim, idu preko „Zlatnog pravila“ i oponašaju standard učeništva našeg Gospodina koji se odnosi na ljubav. To bi značilo da bi smo trebali biti u takvom skladu sa božanskim planom za čovjekovo spasenje da ćemo željeti potrošiti naše vrijeme, talente, i snagu u ohrabrivanju naše braće u njihovim duhovnim nastojanjima, dok ćemo u isto vrijeme, kako se ukaže prilika, objavljivati Božje kraljevstvo kao lijek za svo zlo i nepravednost. Neka bi smo svi pokazivali taj duh u iskrenosti i istini. (Ivan 13:34,35; Gal. 6:10)