Bog Pokazuje Milosrđe
|
Ključni redak: „Tko je Bog kao ti, koji oprašta krivnju i prelazi preko prijestupa ostatka nasljedstva svojega? Neće zauvijek ostati gnjevan, jer milost rado pokazuje.“ Izabrani tekst: |
RAZMATRAJUĆI riječi sadržane u našem Ključnom Retku, trebali bi brzo shvatiti da u svemiru nema bića koje je veće i koje je više ljubaznije i milosrdnije od pravog i živog Boga. Nebeskom su Ocu u Svetom Pismu dana mnoga imena i titule, kao što su „Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev,“ i izvor „svakog dobrog dara i savršenog poklona.“ (Mat. 22:32; Jak. 1:17) On je autor onoga što je bilo nazvano „Božanski Plan Vjekova“—Božji „vječni naum.“ (Efež. 3:11)
Jedan od pismoznanaca kojima je Isus govorio, kao što je zabilježeno u Marku 12, odgovorio je nakon što je čuo zapovjed da treba iznad svega ljubiti Nebeskog Oca: „Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve.“ (reci 32,33) Zaista, nijedan bog iz ljudske mašte ne može se usporediti sa jedinim vrhovnim Bogom ljubavi, samilosti, milosrđa, mudrosti, moći, i pravde.
Kada su naši praroditelji izgubili savršenost u Edenskom Vrtu, kazna za neposlušnost Bogu bila je pravedna. On ih je unaprijed jasno obavjestio o svojoj zapovjedi, isto tako kao i o kazni za neposlušnost. (1 Moj. 2:17; 3:17-19) Međutim, kroz svoju veliku ljubav i milosrđe Bog se pobrinuo za put oslobođenja od kazne grijeha i smrti koja je došla na Adama i Evu i svo njihovo potomstvo. Dajući obećanje odmah nakon što su naši praroditelji pali, Bog je rekao da će u svoje vrijeme sjeme, ili potomstvo, žene satrti glavu zmiji. (1 Moj. 3:15)
Mnogo stoljeća kasnije, Isus, kod svog prvog dolaska, jasno je obznanio što je Bog mislio sa tim nejasnim obećanjem kojeg je dao tako davno, rekavši, „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca [potomstvo žene] da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ (Ivan 3:16,17) Kroz dar svog jedinorođenog sina, Isusa, „Bog je pokazao svoju dobrostivost i ljubav prema čovjeku.“ (Titu 3:4)
Zapazi ove Psalmistove riječi što se tiče Božjeg milosrđa: „A milosrđe Gospodnje ostaje uvijek i vječno na onima, koji ga se boje; i dobrota njegova na sinovima sinova,“ „Tebe ću slaviti među narodima, Gospode, tebi svirati među neznabošcima. Jer je uzvišena do neba milost tvoja, vjernost tvoja do oblaka.“ (Ps. 103:17; 108:3,4) Ovi reci isto tako ukazuju da mi imamo odgovornost kako bi smo primili punu korist od Božjeg milosrđa. Trebali bi smo ga se bojati, pokazivati strahopoštovanje, i također bi smo ga trebali hvaliti pred onima s kojima dolazimo u kontakt.
„Milosrđe i istina neka te ne ostavljaju; priveži ih oko svoga vrata, upiši ih na ploču srca svojega.“ (Izreke 3:3) Da nas milosrđe „ne ostavi“, potrebno je da ga pokazujemo drugima. Imati ljubav i milosrđe prema drugima znači da nećemo uzimati u obzir njihove nedostatke, nego ćemo shvatiti da su oni dio „svijeta“ kojeg je „Bog tako ljubio.“ Isus nas je poučio: „Blaženi milosrdnici, jer oni će zadobiti milosrđe.!“ (Mat. 5:7)