Pravda, Ljubav i Poniznost
|
Ključni redak: „Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.“ Izabrani tekst: |
KADA ČITAMO riječi našeg Ključnog Retka, odmah bi smo trebali shvatiti u našem umu činjenicu da se one odnose na zahtjeve koji su bili dani od našeg Nebeskog Oca. Stoga bi njihova važnost trebala biti iznad svega u razvoju Kršćanskog karaktera. To su božanske norme, i moramo se stalno podsjećati da su Božji zakoni sveti, pravi, i dobri.
Bog nas kroz proroka Miheja poučava da „činimo pravicu.“ To znači postupati „ispravno,“ primjenjujući načela pravde i pravednosti na naše riječi i naše postupanje. Da bi ona mogla djelovati u nama na način kako to Bog želi, ona moraju najprije biti ugrađena u naša srca. Jedino tada ona mogu biti ispravno primjenjena u našim postupcima. (Ps. 19:14)
„Milosrđe ljubiti“ je još jedan zahtjev za onoga koji želi ugađati Bogu. To je od tako velike važnosti da je Isus rekao, „Sretni su milosrdni, jer će im se ukazati milosrđe.“ (Mat. 5:7) Drugim riječima, ako mi očekujemo da nam se pokaže milosrđe kad padnemo, mi moramo pokazivati to isto svojstvo karaktera prema drugima. Ako smo obogaćeni u Kristovom karakteru i stalno težimo slijediti njegov primjer, shvatit ćemo koliko je važno biti milosrdan, pun ljubavi, ljubazan, i obziran prema svima, čineći „dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri.“ (Gal. 6:10)
„Milosrđe ljubiti“ znači da se mi radujemo u iskazivanju tog svojstva drugima. Do tako visokog standarda karaktera ne dolazi se lako. To znači da se moramo uključiti u ratovanje protiv našeg palog tijela i njegovih sklonosti da bude surovo i okrutno umjesto ljubazno i milosrdno. Uspjeh u toj bitci će uključivati „obaranje mudrovanja, i svake oholosti koja se podiže protiv spoznanja Boga, i zarobljivanje svakog uma na pokornost Kristu.“ (2 Kor. 10:5)
U gornjem retku, Pavao spominje da naša „borba vjere“ uključuje obaranje „svake oholosti koja se podiže.“ To ukazuje na treći zahtjev našeg Ključnog Retka—„smjerno sa svojim Bogom hoditi.“ Mi ne možemo očekivati da „činimo pravicu,“ i da „milosrđe ljubimo“ na način da u potpunosti ugodimo Gospodinu ukoliko ti napori nisu utemeljeni na načelu poniznosti. Apostol Petar nam kaže: „ogrnite se poniznošću, jer Bog se suprotstavlja oholima, ali poniznima on podijeljuje svoju milost.“ (1 Pet. 5:5)
Dok nastojimo pravilno razviti ispravno i pravedno srce, pun ljubavi i milosrdan karakter, te da su oni u svako vrijeme „ogrnuti“ poniznošću, moramo pokazivati pouzdanje u Gospodina da usmjerava naša iskustva na način koji će dovesti do sazrijevanja ta vitalna svojstva. Mi moramo također koristiti moć Božjeg Svetog Duha da nam pomogne i vodi nas u tim nastojanjima. Kao Kristovi sljedbenici, mi smo bili pozvani u sinovski odnos sa Bogom i bila nam je data prilika da promjenimo stanje našeg srca, uma, riječi, i postupaka u ona svojstva karaktera otkrivena u našoj pouci. Mi možemo sažeti ono što Bog zahtijeva od nas s ovim riječima našeg Učitelja: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Mat. 22:37-39)