Božje Namjere u Vezi Njegovog Zemaljskog Kraljevstva

„Da je izvrši u punini vremena: da sve sjedini u Kristu kao glavi, što je na, nebesima i na zemlji.“
—Efežanima 1:10

MNOGI KRŠĆANI danas imaju ozbiljne sumnje u vezi toga da će Kristovo kraljevstvo ikada biti uspostavljeno na zemlji. Kad pogledamo na svijet oko nas danas i mirijade njegovih problema, to nas ne treba čuditi. Prema Svjetskom Gospodarskom Forumu „“Outlook on the Global Agenda—2015,” deset vrhunskih izazova s kojima se svijet trenutno suočava i koji će vjerovatno zaokupljati njegove vođe tijekom sljedećih 12 – 18 mjeseci su:

Produbljivanje nejednakosti dohotka
Trajni rast nezaposlenosti
Nedostatak vodstva
Povećanje geostrateškog natjecanja među svjetskim regijama
Slabljenje predstavničke demokracije
Povećanje zagađenja u zemljama u razvoju
Povećanje pojava ekstremnih vremenskih uvjeta
Jačanje nacionalizma
Povećanje problema vode
Rastuća važnost zdravlja u gospodarstvu

Osim toga, tu su stalne prijetnje terorizma u različitim oblicima, očita otvorenost nemorala, i općeniti porast bezbožnosti diljem svijeta – a što kako izgleda niti civilne niti vjerske vlasti nisu u stanju spriječiti. Gledano samo iz ove perspektive, to je mračan i turoban pogled na svijet u kojem danas živimo. Hoće li Kristovo kraljevstvo ikada doći, i ako da, hoće li uspjeti riješiti čovjekove probleme? Da li nam Biblija išta kaže o tome?

Razmatrajući ovu važnu temu, kao prvo bi smo trebali shvatiti da Božji plan spasenja pale i umiruće ljudske rase obuhvaća tisuće godina u vremenu. Iz toga instiktivno zaključujemo, da postoji puno više od toga da samo vjerujemo u Krista i budemo spašeni. Trebali bi smo kao prvo imati na umu da Isus nije došao da umre za svijet sve do četiri tisuće godina nakon pada čovjeka. Tijekom tog vremena Bog nije dao konačnu objavu svog plana otkupljenja, govoreći o njemu nejasno kroz proroke i kroz predslike i sjene, i to samo jednoj maloj naciji Izrael. Sve dok Krist nije došao i kroz Evanđelje rasvjetlio život i besmrtnost, Božji je narod počeo svaćati da on ima plan „vječni naum,“ i da se sve dok ne bude „punina vremena“ sve stvari na nebu i na zemlji neće početi sjedinjavati pod Kristom. (Efež. 1:10; 3:11)

Veliki dio detalja Božjeg plana je otkriven kroz njegovu Riječ posredstvom usporedbi i slikovnih rečenica. Naši praroditelji bili su ispitani glede njihove poslušnosti Božjoj volji. Oni nisu uspjeli, i premda je Isus platio kaznu za njihov grijeh, i tako omogućio put izlaska iz smrti, nijednom pripadniku Adamske rase neće biti dan vječni život sve dok ne budu bili pojedinačno suđeni. Tisućugodišnje razdoblje tijekom kojega će pojedinci rase kao cjeline proći to suđenje u Bibliji se naziva sudnji dan. Riječ „sud“ koja je korištena s tim u vezi, je da opiše misao tog posebnog aspekta Božjeg nauma a koji će biti izvršen tijekom „izvršenja punine vremena.“

Grijeh naših praroditelja bio je pobuna protiv Stvoriteljeve volje, i cijela je ljudska rasa od tada u većoj ili manjoj mjeri nastavila s tom pobunom. Bog nam je zajamčio da će to protivljenje njegovoj volji biti okončano, i da će njegova volja na koncu vladati iznad svega po cijeloj zemlji. Kako bi nam pomogla shvatiti što je uključeno u taj aspekt Božjeg nauma za čovječanstvo, obećanja njegove Riječi govore nam o kraljevstvu, i da će u tom kraljevstvu Krist vladati sve dok svi njegovi neprijatelji ne budu bili podloženi pod njegove noge—sve dok se Božja volja ne bude vršila na zemlji kao što se vrši na nebu. (Mat. 6:10) Izraz „podanici“ je često korišten u vezi sa mišlju o kraljevstvu, i prenosi značenje slike o kraljevstvu u Bibliji. U to će vrijeme, svijet postati „podanikom“ volji Božjoj.

Postoji jedna druga važna riječ koja je korištena da prenese puni opseg Božjih namjera u odnosu na ljudsku rasu, i to je „savez.“ Ljudska rasa će biti obnovljena u savezni odnos sa Bogom. Čovjek se može pokazati lojalnim na kušnji, i može u potpunosti podložiti svoju volju zahtjevima Božjeg zakona. Ipak, biti obnovljen u savezni odnos sa Stvoriteljem pruža čak veću i mnogo kompletniju sliku onoga što Bog, kroz Krista, namjerava učiniti za palu rasu. Postoje i drugi izrazi korišteni u obećanjima Svetog Pisma, ali u našoj sadašnjoj diskusiji mi ćemo se usredotočiti na ove tri—djelo suda, djelo kraljevstva, i sklapanje saveza između Boga i ljudi.

DJELO PRIPREME

Zbog neuspjeha da ispravno razumiju i usklade Riječ istine, mnogi su uvelike krivo shvatili božansku namjeru u odnosu na Božje sudove, njegovo kraljevstvo, i njegove saveze. Većina Kršćanskog svijeta vjeruje da je ljudska rasa na suđenju za život tijekom sadašnjeg života—da je sada Božji sudnji dan za sve ljude. Zato što Biblija tako snažno govori o budućem sudnjem danu, ovaj pravac razmišljanja pokušava uzeti Biblijske tekstove koji se na to odnose u obzir, međutim rezultat je zbunjenost i proturječje. Naprosto su vezani s tim kada to temelje na pogrešnoj pretpostavci koja inzistira da trenutak smrti označava potpuni kraj kušnje za sve.

Božja obećanja u vezi Kristovog kraljevstva i što će ono učiniti za ljudsku rasu su također pogrešno shvaćena. Ne poznavajući Božji plan, mnogi inzistiraju da je kraljevstvo bilo uspostavljeno ili netom nakon prvog Gospodinovog dolaska, ili u nekom vremenu u stoljećima koja su uslijedila, i da je od tada vladalo na zemlji. To gledište poništava Božja obećanja o budućem slavnom kraljevstvu koje će donijeti mir i radost čovječanstvu, i vječni život svima koji poslušaju njegove zakone. Kako se radujemo da možemo jasno vidjeti da je ono što je počelo sa Kristovim prvim dolaskom bilo pozivanje i obučavanje onih koji trebaju biti sukraljevi sa Isusom, a ne uspostava samog kraljevstva.

Isto načelo tumačenja pokazuje se istinitim s obzirom na Božja obećanja da uspostavi savezni odnos između sebe i otuđene ljudske rase, počev sa „domom Izraelovim…i domom Judinim.“ (Jer. 31:31) Prorok je to nazvao „novim savezom.“ Mnogi, ne uspijevajući razumjeti Božji plan, pretpostavljaju da je taj Novi Savez počeo djelovati između Boga i ljudi kada je Sveti Duh došao na učenike koji su čekali na Pedesetnicu. Gotovo je ista pogreška koja je učinjena s obzirom na djelo suda i djelo kraljevstva—i iz istog razloga.

Uzrok zašto toliki mnogi ne uspjevaju razumjeti ta temeljna učenja Svetog Pisma ispravno je da oni ne vide razliku između onih koje je Bog obećao blagosloviti i onih koje će on koristiti da pruži te blagoslove. Oni ne uspjevaju razabrati da povezanost njegovih obećanja o sudnjem danu, kraljevstvu, i Novom Savezu sa njegovim slugama ovog doba ne znači da je ovo sudnji dan svijetu, niti da kraljevstvo sada vlada, niti da mi sada živimo pod uvjetima Novog Saveza.

TAJNE OTKRIVENE

Prije Isusovog prvog dolaska veliki dio Božjeg plana ostao je tajnom. Jedno važno obilježje koje je ostalo nerazotkriveno sve dok Krist nije došao bilo je da obećano potomstvo, Mesija, veliki Kralj i Sudac—kroz kojega se trebaju ispuniti Božja obećanja da blagoslovi svijet—treba imati sudionike koji trebaju djeliti s njim njegovu slavu, vladati i suditi s njim. Apostol Pavao je rekao da je „ova tajna….Krist u vama, nada slave.“ (Kol. 1:27) Međutim, kada je ova tajna bilo otkrivena i otključana, Božji je narod naučio da će sveti „suditi svijet,“ da će „zakraljevati s Kristom tisuću godina,“ i oni su bili pozvani da postanu „slugama“ Novog Saveza. (1 Kor. 6:2; Otkr. 20:4,6; 2 Kor. 3:6)

Uzimajući na znanje sudnji dan, Pavao nam jasno govori da je Bog „ustanovio dan u koji ima suditi svijet po pravdi,“ preko Isusa, „čovjeka kojega odredi.“ (Djela 17:31) Sveto Pismo također objavljuje da je Bog „sav sud dao Sinu“ Isusu Kristu, koji će suditi „žive i mrtve o pojavku svojemu.“ (Ivan 5:22; 2 Tim. 4:1) Prvo spominjanje djela suđenja koje je dao jedan od Božjih proroka jasno pokazuje da će mnogi sudjelovati u njemu. To je bio Henok, koji je, prema Judi, prorekao da Gospodin treba doći sa mirijadama svojih svetih, da izvrši sud. (Juda 14,15) Potvrđujući to, Pavao je napisao, „Ne znate li da će sveti suditi svijet?“ (1 Kor. 6:2)

Sveto Pismo opetovano objavljuje da je Isus Krist veliki kralj u božanskom kraljevstvu koje za kratkim treba zavladati nad stvarima cijelog svijeta. Riječ Božja također snažno objavljuje da Kristovi vjerni sljedbenici ovog doba trebaju sudjelovati u slavi njegovog kraljevanja—da će vladati s njim. To je prekrasna „nada slave“ za one koji žrtvuju sve, trpe i umiru s Isusom, i koji će kroz „prvo uskrsnuće“ živjeti i vladati s njim.

Čudesnom Božjom milošću, Biblija nas ovlašćuje da u tu nadu slave uključimo i očekivanje sudjelovanja u djelu posredovanja Novog Saveza. Za Isusa Krista je posebno objavljeno da treba biti posrednik tog saveza između Boga i čovjeka. (Hebr. 12:24; 1 Tim. 2:5) Međutim, i za vjerne Isusove sljedbenike je rečeno da će biti „služnici Novog Saveza,“ koji su pozvani i obučeni da služe u „službi pomirbe“ pod njegovim pripremama. (2 Kor. 3:6; 5:18)

PRAKTIČNO OBUČAVANJE

U božanskoj pripremi, obučavanje onih koji su pozvani sudjelovati sa Isusom u blagoslivljanju svih naroda na zemlji je bilo ostvareno na vrlo praktičnoj osnovi. Kada je Pavao pitao Korintsku braću, „Ne znate li da će sveti suditi svijet?“ on ih je opominjao da daju sve od sebe u primjenjivanju načela istine u njihovim životima i posebno u njihovom ophođenju jednih s drugima. On je zaključio da ako oni trebaju sudjelovati sa Isusom u suđenju svijetu, oni bi onda trebali naučiti ispravno primjenjivati načela pravde i pravednosti u rješavanju problema koji su s vremena na vrijeme pojavljivali među njima.

Ovo isto praktično obučavanje budućih blagosiljatelja svijeta je razabrano u povezanosti sa njihovom nadom vladanja s Isusom, kraljem kraljeva. Kada se netko moli, „dođi Kraljevstvo tvoje; budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji,“ onda bi prije svega trebao imati na umu da se Božja volja treba vršiti u njegovom srcu i životu. Potpuna i bezrezervna predaja volji Božjoj kroz Krista naše Glave je uvjet da bi se bilo tko mogao nadati da će sudjelovati sa Isusom u djelu uspostave božanske volje u srcima ljudi tijekom kraljevstva. Prema tome jedino kada se ponize pod moćnu ruku Božju on će ih uzvisiti u kraljevsku slavu sa Učiteljem.

Slično tome, kao prospektivni sluge pomirenja u Mesijanskom dobu, oni primaju svoje obučavanje sada. U sadašnjoj upotrebi riječi pomirenje, njihova je prednost da ako bilo gdje i bilo kad nađu uho koje sluša, kažu, „pomirite se s Bogom!“ (2 Kor. 5:20) Oni tako služe kao mirotvorci u pripremi za tu proširenu službu kao sposobnih slugu Novog Saveza, kada će njihova prednost biti da pomognu dovesti cijelu rasu u savezni odnos sa Bogom.

KRALJEVSTVO JE BLIZU

Istraživači Svetog Pisma trebali bi biti upoznati sa mnogim tekstovima koji govore o kraljevstvu, iz jedne točke gledišta, kao da je imalo svoj početak s prvim Isusovim dolaskom. Pavao je napisao, „On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje.“ (Kol. 1:13) Isus je također izjavio tijekom svog prvog dolaska da „kraljevstvo nebesko trpi nasilje.“ (Mat. 11:12) Ovi i drugi biblijski tekstovi pokazuju da je kraljevstvo, u izvjesnom smislu, došlo u postojanje kod Isusovog prvog dolaska. Međutim, oni koji su u stanju ispravno se služiti s Riječju istine razumiju da kraljevska vladavina nad čovječanstvom nije tada započela. Oni znaju da je kraljevstvo postojalo samo u svojoj pripremnoj fazi, i da je Evanđeosko doba razdoblje tijekom kojeg su oni koji će vladati u kraljevstvu bili i još uvijek ih se poziva i obučava za taj visoki položaj.

Razlog za naglašavanje ovih činjenica je da se također istakne da se isto načelo tumačenja pokazuje istinitim s obzirom na Božja obećanja Novog Saveza. Baš kao što Božja obećanja jasno pokazuju da je vladalačko razdoblje tog kraljevstva tijekom Mesijanskog doba, tako i njegova prvobitna obećanja Novog Saveza slično otkrivaju kada će postati djelotvorna, i da će najprije biti sklopljen sa „domom Izraelovim, i s domom Judinim.“ (Jer. 31:31-34) Slično, kao i u slučaju obećanja kraljevstva, ona koja se odnose na Novi Savez isto tako uključuju puno toga što se treba ispuniti u iskustvima relativno malog broja Božjeg posvećenog naroda tijekom sadašnjeg doba.

Novi zavjet povezuje posvećene Isusove sljedbenike sa obećanjem Novog Saveza, baš kao što su povezani sa Božjim obećanjima kraljevstva. Kada razumijemo da je sadašnji odnos svetaca prema tom savezu jedino u smislu što su obučavani kao njegovi sluge, tada nećemo imati poteškoća u razabiranju savršenog sklada svih Biblijskih redaka koji se odnose na tu temu. Razmotrimo stoga ukazivanja Novog zavjeta na Novi Savez i zapazimo da podrazumijevaju ne više nego ukazivanja Novog zavjeta na kraljevstvo i odnos crkve s istim.

KRV NOVOG SAVEZA

U Mateju 26:27,28 citiran je Isus kako kaže svojim učenicima kad im je dao čašu Gospodnje večere, da ona predstavlja, „krv novog saveza.“ To je ponekada pogrešno shvaćeno da znači da Isus govori svojim učenicima da je prorečeni Novi Savez sada postao djelotvornim i da su oni tada pod njegovim uslovima bili, kroz njegovu krv, pomireni s Bogom. Međutim, kada pažljivije razmotrimo stvar, nalazimo da to nije misao.

Hebrejima 10:9 glasi, „Tada reče: "Evo dolazim, da učinim o Bože volju tvoju." Dokida prvo, da postavi drugo.“ „Prvo“ na koje se ovdje ukazuje je stari Savez Zakona, a „drugo“ je Novi Savez. Prema Svetom Pismu, Isus je okončao Savez Zakona kao sredstvo, kroz koje su Izraelci, ili ljudi bilo kojeg naroda, mogli biti pomireni s Bogom. Bio je okončan jednako sigurno kao što je i Izraelsko predodžbeno kraljevstvo bilo uklonjeno od strane Babilona što su prorekli Ezekijel i Jeremija, i kasnije od Rimljana kao što je Isus prorekao kad je rekao, „Evo vam se kuća vaša napuštena ostavlja.“ (Ezek. 21:25-27; Jer. 25:9-11; Mat. 23:38)

Pavao piše da je prvi savez bio uklonjen da bi drugi, Novi Savez, mogao biti uspostavljen. Isto vijedi i za kraljevstvo. Predodžbeno je kraljevstvo bilo uklonjeno da bi kraljevstvo u protuslici, pod Kristom, moglo biti uspostavljeno. S uklanjanjem predodžbenog kraljevstva, stvarno kraljevstvo je bilo blizu. S njegovim se uspostavljanjem počelo u smislu da se kraljeve tog kraljevstva počelo pripremati za uzvišenu službu za koju su oni bili pozvani. Tako je bilo i s Novim Savezom. Po prvom dolasku našeg Gospodina, njegove sposobne sluge počelo se obučavati u Kristovoj školi kako bi bili spremni, u povezanosti s njim, uvesti taj savez na početku Mesijanskog doba—razdoblja tisućugodišnjeg kraljevstva i sudnjeg dana. Zato je Isus rekao da je njegova krv bila krv Novog Saveza. Ne postoji druga krv. Sama svrha radi koje je Isus prolio svoju krv bila je da izgubljena rasa može biti pomirena s Bogom, i to djelo pomirenja treba biti ostvareno kroz Novi Savez.

Zapazimo nadalje kako Pavao navodi potpunu misao o tome kako je krv Kristova krv Novog Saveza. Prije uvođenja predodžbenog „prvog“ saveza, Mojsije, njegov posrednik, žrtvovao je životinje, i kada je narod ušao u savez, on je upotrijebio krv tih životinja da poškropi „samu Knjigu i sav puk.“ Zatim Pavao dodaje, „a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe… Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.“ (Hebr. 9:19-23)

Škropljenje „svega puka“ pod predodžbenom pripremom unaprijed ukazuje na inauguraciju Novog Saveza. Osim toga, međutim, kako Pavao objašnjava, i Šator i sve bogoslužno posuđe također je bilo poškropljeno, što je, kako je on rekao, unaprijed ukazalo na škropljenje šatora i njegovog uređenja u protuslici—nebeskih stvari ovog doba. Knjiga Hebrejima stavlja Kristove sljedbenike u isti odnos prema šatoru u protuslici kao što su bili svećenici Izraela prema predodžbenom šatoru. Oni su bili razvijani kao svećenstvo, s nadom ulaska u „Svetinju nad svetinjama.“

Mi ne znamo koliko je dugo trebalo za gradnju predodžbenog Šatora i uvođenje njegovih službi kroz koje je nacija Izrael primila svoje blagoslove pod Savezom Zakona, ali cijelo Evanđeosko doba je potrebno da bi se „izgradilo“ šator u protuslici i pokrenulo njegovo svećenstvo. To je neophodno djelo u povezanosti sa uspostavom Novog Saveza. Zato što je to učinjeno u pripremi za pomirenje svijeta s Bogom kroz to uređenje na Kristovu krv koja je to učinila mogućim ukazuje se kao na krv Novog Saveza. Drugim riječima, krv Kristova je bila korištena tijekom Evanđeoskog doba da učini prihvatljivima žrtve onih koji su bili pripremani kao sposobni sluge Novog Saveza. To ne znači da su oni pod Novim Savezom, nego umjesto toga da su bili pripremani upravljati zakonima tog saveza za ljude kada pripremno djelo ovog Evanđeoskog doba bude bilo dovršeno.

U Hebr. 9:14 Pavao objašnjava da Kristova krv čisti savjest Kršćanina od mrtvih djela. Bitno je da to bude učinjeno, inače mi ne bi mogli biti prihvatljivi Bogu kao sposobni sluge Novog Saveza. U idućem retku Pavao objašnjava da je Isus posrednik Novog Saveza za čišćenje grijeha. Apostol piše, da će zbog toga, Isusova smrt donijeti „otkupljenje od priejstupaka iz prvog saveza.“ Stoga će biti to da će oni koji su bili pozvani primiti „obećanje vječne baštine.“

Mi u ovom odlomku, stoga, nalazimo dvije stvari koje su ostvarene sa krvlju Kristovom. Prva je čišćenje naše savjesti od mrtvih djela, a druga je otkupljenje prijestupa pod prvim savezom. U Pavlovim danima, oni Židovi koji su došli „u Krista“ su zapravo prestupili pod Starim Savezom, međutim to nije bila istina za Neznabožačke obraćenike niti tada niti sad. Ono na što on ukazuje je način na koji će obećanje iz Jer. 31:34 biti ispunjeno kada Novi Savez bude bio sklopljen sa domom Izraelovim, i sa domom Judinim.

Pavao u Hebr. 9:15 govori o prirodnom domu Izraelovom kao o onima koji su bili „pozvani.“ Ovdje se ne govori o onima koji su bili pozvani nebeskim pozivom. Trebali bi smo imati na umu da je Izraelska nacija bila pozvana na određene milosti u božanskom planu, i Pavao ukazuje na to u Rim. 11:26-29. Ovdje on objašnjava da će sa Siona doći „Izbavitelj, i odvratiti bezbožnost od Jakova,“ to jest da je to Božji savez s njima kada ukloni grijehe njihove. Zatim on dodaje, „Ta neopozivi su darovi i poziv Božji!“ Uspoređujući taj odlomak sa Hebr. 10:16, mi možemo jasno vidjeti u kasnijem retku da će konačno djelo koje treba biti ostvareno s krvlju Kristovom biti „nakon onih dana „tijekom kojih je ta krv najprije bila korištena da očisti našu savjest od mrtvih djela. U slučaju Židovskih obraćenika, neka od tih mrtvih djela bili su njihovi napori da dobiju život pod Zakonom, međutim cijela crkva, Židovi i Pogani, trebaju to čišćenje da bi bili pripremljeni upravljati zakonima Novog Saveza kada on bude bio uveden.

MESNATE PLOČE SRCA

U 2 Kor. 3:3-8 Pavao nadalje rasvjetljuje odnos Kristovih sljedbenika prema Novom Savezu. U tom odlomku se o njima govori kao o „osposobljenim slugama“ tog saveza, i Pavao jasno ukazuje na prirodu njihove službe. On kaže da su oni „poslanica Kristova,“ napisana ne na kamenu, nego na „tjelesnim pločama srca.“ U recima sedam i osam on čini jasnim da uspoređuje službu Starog Saveza sa onom Novog Saveza, i da je predodžbena služba na koju on ukazuje ta koju je predvodio Mojsije u povezanosti sa Zakonom koji je bio ugraviran na kamenove.

Razmišljajmo na kratko o pločama Zakona kao o „poslanici Mojsijevoj.“ Pavao nam govori da su oni kojima je on pisao—posvećeni vjernici—„poslanica Kristova,“ i da je ovo Evanđeosko doba razdoblje tokom kojeg su te poslanice bile ispisane Svetim Duhom. U 2 Moj. 24:12, Bog je rekao Mojsiju da su mu ploče Zakona bile dane kako bi mogao poučiti narod. Tako je i sa kamenim pločama u protuslici, „poslanicama Kristovim.“ Kao osposobljeni sluge Novog Saveza, oni su bili pripremani kao budući učitelji naroda. Oni su klasa Siona, i zakon Novog Saveza će doći sa Siona. No da bi se to ostvarilo, oni najprije moraju naučiti taj zakon, i biti temeljito usklađeni sa njegovim uvjetima, uživajući u njemu poput Isusa.

Oni su sluge Novog Saveza sada, jer postoje dvije faze te službe. Kao prvo, tu je žrtvena služba tog saveza, a zatim će uslijediti služba u slavi. Žrtvena se služba odvijala tokom cijelog Evanđeoskog doba, i uskoro će započeti slavna faza službe. Ovo potonje, Pavao ukazuje, je bilo predočeno sa slavom na Mojsijevom licu kada je sišao sa gore noseći ploče Zakona. Pavao kaže da ako je Krist u nama mi imamo tu „nadu slave,“ jer obećanje je da kada će se on pojaviti—predočeno sa Mojsijevim pojavljivanjem Izraelu kad je sišao sa gore—da ćemo se i mi „pojaviti s njim u slavi.“ (2 Kor. 3:3-12; Kol. 1:27; 3:4)

Pavao piše u Rim. 8:24 da se netko više ne nada onome što već vidi ili posjeduje. Stoga, ako je slavna faza naše službe Novog Saveza još uvijek samo nada—a Pavao jasno pokazuje da je to tako—mi možemo sa sigurnošću reći da Novi Savez sada još uvijek nije na snazi. Njegovo buduće djelovanje je u pripremi. Oni koji su pozvani su bili žrtvovani za njegove interese—njihova je žrtva bila učinjena prihvatljivom kroz krv Kristovu. Međutim, Novi Savez ne može biti sklopljen sa domom Izraelovim i domom Judinim, a kroz njih sa svim narodima, dok se Krist ne pojavi u slavi, kao Mojsije, i s njim njegove „poslanice,“—njegovi susluge—kao što su te predodžbene kamene ploče bile sa Mosijem kada je sišao s gore.

Hebr. 8:6 govori o Isusovom posredovanju Novog Saveza kao o boljoj i „uzvišenijoj službi.“ Ne može biti sumnje da kada Pavao govori o crkvi kao o „osposobljenim slugama“ Novog Saveza da on misli da će oni sudjelovati sa Isusom u djelu posredovanja—toj boljoj službi. Osim toga u Hebr. 9:21 apostol govori da je „bogoslužno posuđe“ bilo „krvlju poškropljeno.“ Te posude su također predodžba stvari u uređenju šatora u protuslici, što naglašava pravi odnos posvećenih vjernika prema Novom Savezu—kao slugu i ministara tog saveza—ne kao onih koji trebaju biti blagoslovljeni pod tim uređenjem.

Kada zadržimo na umu tu razliku—razliku između „slugu“ i „posluženih“—tada nećemo imati poteškoće u razumijevanju svega što Biblija kaže o Novom Savezu. Na primjer, u pouci 2 Korinćanima, petog i šestog poglavlja, gdje Pavao opisuje Kristove sljedbenike kako sudjeluju u djelu pomirenja, on govori o njima kao o Božjim suradnicima. Zatim on objašnjava da je sadašnje doba prihvatljivo vrijeme, dan tog velikog spasenja. S tim u vezi on citira iz Iza. 49:8-12, i primjenjuje to na crkvu. U tom predivnom proročanstvu Bog se obraća Kristu, Glavi i Tijelu, i kaže, „učinio sam te posrednikom zavjeta za narod, da podigneš zemlju, da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju.“ (Iza. 49:8) Ovdje Gospodin razjašnjava da vjerni ovog doba trebaju biti djelom tog uređenja Novog Saveza kroz koji će blagoslovi kraljevstva poteći Izraelu i cijelom svijetu.

Radujmo se u kraljevskim radostima koje će biti podijeljene svemu čovječanstvu u od Boga određeno vrijeme. Budimo sretni što znamo da će svi poslušni i voljni i od Izraela i od svijeta biti dovedeni u savezni odnos sa Bogom, i da će njegov Zakon biti upisan u njihova srca—da će biti vraćeni u savršenstvo tijela i uma. I na koncu, budimo zahvalni da će ta priprema rezultirati sa pravednim sudom svega čovječanstva.