„Jer Je Ovo Poteklo Od Mene“

Predgovor: Članak, „Jer Je Ovo Poteklo Od Mene“ napisao je brat Norman Woodworth i pojavio se u „Svanuću“ od srpnja 1949. On ga je također u brojnim prilikama iznio u obliku predavanja, i nema sumnje da su ga tisuće braće čule i čitale u proteklih malo više od šest desetljeća. Prije nekoliko godina, bila je predstavljena Power Point verzija tog predavanja brata Woodwortha, u kojoj se snimka njegovog glasa koristila kao zvučni dio, na Općoj konferenciji Istraživača Biblije. Međutim, ono što je najvažnije je činjenica da je ta tema od životne važnosti za svako posvećeno dijete Božje, i stoga vrijedi za sva vremena. Njezino predstavljanje ovdje—kao da nam Gospodin izravno govori—je također snažno učinkovito i osobno. Zadovoljstvo nam je ponovno predstaviti tu posebnu poruku, nepromjenjenu u odnosu na njeno prvobitno uključivanje u časopis „Svanuće,“ srpnja 1949, i molimo se da bude blagoslov našim čitateljima.

Ovo su Gospodinove riječi Kralju Roboamu, i one izražavaju stajalište u odnosu na Božje postupanje s njegovim narodom koje bi smo uvijet trebali nastojati držati na umu. Roboam je bio novi kralj Izraela, budući je naslijedio svog oca Salamuna, na prijestolju. Predstavnici od deset plemena razgovarali su s novim kraljem i zahtjevali da bremena koja im je bio nametnuo Salamun sada budu podignuta; međutim nakon pomnog razmatranja Roboam je odlučio ne udovoljiti njihovim zahtjevima. Tada se deset plemena pobunilo i zatražilo od Jeroboama da vlada nad njima.

Djelujući žurno, Roboam je okupio vojsku od 180 000 vojnika, s kojom je bio odlučan utišati pobunu i oružanom silom prisiliti pobunjena plemena da se podlože njegovoj vladavini. Međutim Gospodin se umješao da spriječi izvršenje tog plana, poslavši upute kralju s tim ciljem sa objašnjenjem, „Jer je ovo poteklo od mene.“ (1 Kralj. 12:24)

Robomam vjerovatno nikada nije razumio zašto je Gospodin dopustio ovaj raskid u jednosložnosti nacije; niti je neophodno da mi to razumijemo sada kako bi smo shvatili dublji smisao te poruke koju je Gospodin poslao tom vladaru nad svojim predodžbenim narodom. Ono što se dogodilo Roboamu je izgledalo sve pogrešno i utoliko van sklada s onim što je bila njegova prosudba da je Gospodinova volja budući je bio toliko uvjeren da treba primiti božanski blagoslov u svom planu da prisilno ujedini naciju. Međutim bio je u krivu—„Jer je ovo poteklo od mene,“ rekao je Gospodin.

Izjave poput ove, koje je Gospodin dao svom narodu, trebala bi nam dokazati blagoslovljenu realnost činjenice da sve što nas brine još više brine Gospodina—i da je on jednako zainteresiran za našu osobnu dobrobit kao i mi, i nadasve daleko više osposobljeniji da zna što je najbolje za nas. To je također ohrabrujuća pouka koju nam Isus daje, govoreći, „Ne kupuje li se pet vrabaca za deset novčića? A ipak ni jedan od njih nije zaboravljen kod Boga. Tako je i kosa na vašoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ (Luka 12:6,7)

Apostol Pavao izražava istu ohrabrujuću misao kada nam govori da sve stvari rade zajedno za dobro onih koji ljube Gospodina i koji su pozvani u skladu sa božaskim naumom. (Rim. 8:28) Apostol je to znao zbog mnogih Božjih obećanja koja ukazuju na njegovu ljubav i brigu za njegov narod. On je to također znao zbog toga, jer je očima vjere, bio u stanju razabrati da su čak njegove najveće kušnje često znale rezultirati sa veoma bogatim blagoslovima od Gospodina—blagoslovima koje nikada ne bi mogao uživati da nije bilo iskušavajućih okolnosti koje su mu ih prenijele.

Naša vjera u Boga i u njegove providonosne utjecaje u našim životima kao Kršćana trebala bi nam svima pomoći shvatiti da ništa ne može doći u naš život osim božanskim dopuštenjem, i da su mnogo puta naša najbolnija iskustva ustvari bila određena od njega. Ako možemo imati pouzdanje da je to tako, svaka naša radost biti će dublja radost, i nosit ćemo s većom odlučnošću naša bremena i tuge; jer mi ćemo znati da naš svemudri Nebeski Otac točno zna što mi trebamo za naše obučavanje kako bi smo bili učinjeni prikladnima za nasljedstvo svetih u svjetlu.

S obzirom na Gospodinove osjećaje prema njegovom predodžbenom narodu, Izraelu, prorok je objavio, „Tko dira vas, dira zjenicu oka mojega“; i zasigurno naš je Nebeski Otac jednako zabrinut i za duhovni Izrael i stoga ulazi u naša iskustva i djelih s nama, bila to radost ili tuga. (Zah. 2:8) O svom drevnom narodu Gospodin je također rekao, „budući da si dragocjen u očima mojim.“ (Iza. 43:4) Možemo li sumnjati da isto vrijedi i za nas? Zar Gospodin, kroz svoju Riječ, ne šapće ta ista utješna jamstva svoje ljubavi nama, i zar to ne bi trebalo povećati vrijednost svakog našeg iskustva, dok svakodnevno nastojimo izvršiti naš savez kojeg smo sklopili s njim na žrtvi?

Imamo li iskušenja? Pa, Gospodin zna za njih. On nas ne vodi u iskušenja, jer Bog nikoga ne iskušava. (Jak. 1:13) Unatoč tome, on zna za naša iskušenja i dopušta ih; i mi imamo jamstvo da kada ona postanu preteškima on će stvoriti izlaz—vjerovatno ne naš izlaz, ali izlaz koji će biti daleko više prikladniji za našu vječnu dobrobit od bilo kojeg, kojeg bi smo mi mogli izabrati. (1 Kor. 10:13) Stoga je u takvim vremenima, vrlo lako moguće da bi nam Gospodin mogao reći:

„Želim da znaš, da kada neprijatelj dođe poput potopa, to je poteklo od mene i ja sam to dopustio kako bi ti mogao shvatiti još potpunije tvoje vlastite slabosti i učiti se da ovisiš s još većim pouzdanjem o mojoj milosti da pomognem u svako vrijeme tvoje potrebe. (Hebr. 4:16) Želim da naučiš da tvoja sigurnost kao novog stvorenja u Kristu ovisi o tome da od mene tražiš snagu; jer iako ja želim da ti daš sve od sebe u borbi protiv svih neprijatelja koji te napadaju kao novo stvorenje, želim da također shvatiš da bitku nisu dobili oni koji misle da su jaki bez mene, nego oni koji gledaju na mene kako bih se borio za njih.“

Kako bi smo imali vjeru da je Božja ruka u svim našim stvarima, neophodno je zadržati na umu da nas on obučava za veliko djelo budućnosti i za taj uzvišeni položaj sunasljedstva s njegovim Sinom, Kraljem Isusom. Jedna od potrebnih lekcija za naučiti da bi se bilo osposobljeno za tu uzvišenu službu je o poniznosti, i može biti da će Gospodin koristiti vrlo uobičajena iskustva da nas pouči poniznosti. Onima od nas koji trebaju takvo iskustvo, Gospodin bi mogao reći:

„Da li je tvoje životno okruženje takvo da ga je ponižavajuće za nositi? Da li te je zadesio udio s ljudima koji te ne cijene i ne razumiju, ljudima koji nikada ne uzimaju u obzir ono što ti voliš ili tvoje ukuse, i koji te uvijek stavljaju u pozadinu a sebe ispred? Nemoj kriviti svoje društvo; ovo je poteklo od mene. Ja sam s tobom u svim tvojim poniženjima, pomažući ti da ih nosiš, i da od njih, učiš potrebne lekcije. Ja te osposobljavam da budeš vladar, da pokazuješ ogromnu odogovornost; ali ja želim da ti to činiš na moju slavu, ne za svoju vlastitu. Stoga, prije svega, biti će neophodno za tebe da dođeš na mjesto gdje ćeš biti radostan od srca reći, „O biti ništa, ništa.“ Stoga drago moje dijete, imaj na umu, da nisi slučajem u svom sadašnjem okruženju; to je poteklo od mene, jer ja znam da ti možeš jedino pod takvim okolnostima biti ispravno osposobljen za kraljevsku slavu.“

Opet, nekima od nas Gospodin bi mogao reći: Jesi li u financijskim poteškoćama? Nalaziš li sve težim „spajati kraj s krajem“? To je, također, poteklo od mene, jer ja želim da se ti još potpunije pouzdaš u mene i da shvatiš da ja točno znam što je najbolje za tebe. Shvaćam da može biti vrlo neugodno s vremena na vrijeme ne imati sav novac kojeg smatraš potrebnim. Možda bi se želio još bolje pokazati pred tvojim prijateljima, možda čak među braćom; međutim je li ti se ikad dogodilo da bi pod mojim obučavanjem i vodstvom, ako se održiš blizu mene, mogao doći u kraljevstvo prije nekih koji su u stanju bolje se pokazati u tijelu? Naravno ja ne želim da se ti osjećaš superiornije od drugih samo zato što si siromašan; jer tada ne bi učio lekciju kojoj te nastojim poučiti, a to je da se pouzdaješ u mene i u moju sposobnost da se pobrinem za sve tvoje potrebe, i radosno prepuštanje tvom životnom udesu kojeg ja dopuštam; jer to je poteklo od mene.“

Da li prolazimo kroz noćnu moru tuge, zbog gubitka nekog voljenog, ili okolnosti koje naizgled nitko ne može razumjeti? Ponovno čujemo kako Gospodin govori:

„To je poteklo od mene. Dopustio sam da zemaljski tješitelji zakažu kako bi ti mogao naučiti da gledaš na mene za utjehu. Možda nisi shvatio—ali ja jesam—da sve dotle dok si imao sve svoje drage s tobom i dok su tvoji pouzdani prijatelji uvijek bili u stanju utješiti te u tvojim kušnjama, nisi razmišljao o meni baš često. Ali tada si sklopio savez sa mnom, i ja sam te prihvatio u svoju obitelj. Bio si mi veoma drag. Želio sam učiniti mnogo više za tebe, još te bogatije blagosloviti; ali tebi su stvari išle dosta dobro, tvoj život je bio ispunjen sa tvojim prijateljima, i bio si toliko zadovoljan sa svojim uspjesima da si me uvelike isključio iz svojih misli i puteva. Nisi shvatio svoju potrebu za mnom. Ja se ne radujem u tvojim kušnjama; ali ja znam, a ti ćeš naučiti, da okrećući se k meni ti ćeš pronaći utjehu i olakšanje koji su preko bilo čega što bi ti tvoji zemaljski prijatelji moguće mogli pružiti. Ja želim da znaš da sam ja tvoj vječni udio, i ja želim da mi se približiš kako bi se i ja približio tebi.“ (Jak. 4:8)

Da li je netko širio laži o nama, omalovažajući naše sposobnosti, možda, ili čak krivo prikazujući našu osobnost? Gospodin također dopušta ta iskustva, jer ona su među „svim stvarima“ koja, kroz njegovo providonosno uplitanje, rade zajedno za naše dobro. S tog stajališta, dakle, mogaobi nam vrlo lako reći:

„Ostavi one koji te krivo prikazuju meni. Ja ću riješiti to s njima u skladu sa njihovom odgovornosti u toj stvari. Postoji pouka u ovom iskustvu, pouka koju želim da naučiš. To je drugi način na koji možeš naučiti vrlo potrebnu lekciju Kristu slične poniznosti. U takvom iskustvu „promislite o onomu koji od grješnika podnese takvo protivljenje protiv sebe da ne klonete malaksajući dušama svojim.“ (Hebr. 12:3) Kada su se protivili Isusu, da čak kada su ga vrijeđali dok je visio na križu, on nije uzvraćao vrijeđanjem nego se radije povjeravao mojoj brizi i čuvanju; i to je ono što ja želim da ti činiš.“

Premda smo se zavjetovali da ćemo vršiti volju našeg Nebeskog Oca, mi ponekada idemo kroz iz dana u dan praveći svoje planove, i zanemarujući uzeti u obzir jesu li ili ne naši planovi u skladu s njegovom voljom. Naravno, mi želimo da on blagoslovi planove koje smo napravili, i ako on to ne učini, mi se tada pitamo zašto. Ponovno, poslušajmo glas Gospodinov koji bi nam mogao govoriti:

„Jesu li svi tvoji planovi propali? To je poteklo od mene. Bilo je dobro što si me tražio da blagoslovim tvoje planove, ali kod tvog posvećenja meni ti si izrazio svoju odlučnost da vršiš moju volju, da slijediš planove koje ću ja napraviti za tebe. U svakom sam trenutku bio spreman upravljati tvojim koracima, ali često mi nisi dao priliku za to, i sada kad tvoje pripreme ne funkcioniraju tako dobro, želim da znaš razlog i da pokušaš učiniti bolje; to jest da se savjetuješ sa mnom s obzirom na svaki detalj u tvom životu. Mogu ti zajamčiti da kada to učiniš, moj će te blagoslov obogatiti—obogatiti u miru i radosti, i u shvaćanju da sam uvijek na tvojoj strani i da neću uskratiti nijednu dobru stvar od tebe sve dotle dok hodiš čestito.“ (Ps. 84:11)

Svi pripadnici Gospodinovog naroda su, u jednom ili drugom trenutku, opterećeni odgovornošću i pretrpani brigama. Mi smo skloni brinuti se o ishodu tog iskustva ili rezultatu tog napora. Pod takvim teretom brige, skloni smo pitati se zašto nemamo radost i mir u Gospodinu koji su jednom obogaćivali naš život. I zatim, unatoč našoj brizi i zabrinutosti, nešto krene po zlu, i mi smo skršeni u duhu. U našoj tjeskobi mi se okrećemo Gospodinu i kroz njegovu ga Riječ čujemo kako kaže:

„To je poteklo od mene. Govorio sam ti u vezi s tim da bi trebao baciti svu svoju brigu na mene, jer ja sam i više nego u stanju preuzeti odgovornost za uspješan ishod svake službe koju sam tražio od tebe da ju izvršiš za mene. (1.Pet. 5:7) Ne samo da želim da utvrdiš što je moja volja s obzirom na sve stvari tvog posvećenog života, nego da čineći to, također mi dopustiš da budem odgovoran za ishod. Tada ćeš imati mir i radost u Svetom Duhu, jer ćeš znati da zbog moje svemoguće moći i beskrajne mudrosti neće biti situacije koja će biti previše složena za mene da ju riješim. Baš tako, ishod svakog tvog iskustva i rezultat svakog tvog napora da mi služiš možda neće biti onakvi kakve bi želio; međutim možeš biti siguran da će, pod utjecajem moje providnosti, sve stvari raditi zajedno za tvoje dobro i za moju slavu.“

Svako uistinu posvećeno djete Božje je budno služiti njemu i njegovom narodu na bilo koji i svaki mogući način. Oni koji ne žele biti aktivni u njegovoj službi mogu itekako sumnjati u istinitost svog posvećenja. Međutim, za mnoge su prilike za službu često čini se prilično ograničene. Mi čeznemo za tim da učinimo više za Gospodina nego što činimo ili imamo priliku činiti. To bi moglo biti zbog nedostatka fizičke snage; to bi moglo biti zbog obaveza prema onima za koje Gospodin očekuje da se brinemo; mogla bi to biti financijska nesposobnost, ili druge teškoće. Da li se mi tada pitamo zašto smo, premda naša srca čeznu da učinimo više u Gospodinovoj službi, lišeni prilike? U tom iskustvu također, moglo bi biti da nam Gospodin govori:

„To je poteklo od mene. Znam za tvoju želju da učiniš neki veliki posao za mene, no ja sam dopustio da budeš odložen na krevetu slabosti i boli, jer postoji pouka u tome koja je jako važna da ju naučiš. Duboko u tvom srcu, zašto toliko tjeskobno želiš biti zaposlen u mojoj službi? Da li je tvoj motiv u potpunosti ljubav prema meni, prema braći, i prema svima onima koji bi mogli biti blagoslovljeni iz tvojih ruku kroz službu istine? Dobro je da se veoma pažljivo ispitaš u tom pogledu. I nema boljeg vremena za to nego kad si odložen na stranu iz aktivne službe. Ako postoji i najmanji trag u tvom srcu motiva koji nije nesebičan i čist, napredak u mojoj službi bio bi vrlo štetan za tebe; a ja te previše volim da bi dopustio da budeš ozljeđen.“

„I onda da bi te mogao blagosloviti u mojoj službi, neophodno je da se oslanjaš na mene za snagu i da gledaš na mene za vodstvo. Ovo iskustvo čekanja koje sada imaš pomoći će ti da shvatiš tvoju vlastitu slabost i tvoju veliku potrebu za mnom. Moja će se snaga usavršiti u tvojoj slabosti, ali jedino ako shvatiš svoju slabost. (2 Kor. 12:9) Kada dođeš do te faze da drhtiš kad razmišljaš o sebi i kad shvatiš kako vrlo malo možeš učiniti za mene sa svojom snagom, tada ću te biti u stanju koristiti da radiš velike stvari za mene—ako ne sa ove strane neba, tada zasigurno kada te uzvisim u slavu da živiš i vladaš sa mojim ljubljenim Sinom.“

„I ako u mojoj providnosti, odgovornosti prema onima koji ovise o tebi uzmu svo tvoje vrijeme i snagu i sredstva dabi im udovoljio, i to je isto poteklo od mene. Ako izvršiš svoje odgovornosti kao prema meni, Ja ću prihvatiti tvoju službu kao da je učinjena izravno u mom vinogradu. Ja znam da ti u svom srcu želiš vršiti izravnu službu meni, i to je ispravno. Ja uživam u tom stavu, i bit ću vrlo blizu tebe i blagoslovit ću te. Ali, budi budan; može biti da će doći vrijeme kada ću ti otvoriti vrata da mi služiš na mnogo izravniji način. Bdij i moli se kako ne bi utonuo u život svjetovne ravnodušnosti jednostavno zbog toga što si trenutno lišen prednosti da izravno radiš za mene.“

„Ako je u tvom slučaju stvar, želja da imaš veću sumu novca kojeg bi mogao posvetiti mojoj službi, Ja to cijenim; ali što činiš sa to malo koje imaš? Uvijek sam iznova govorio mom narodu da će oni koji su vjerni u najmanjem biti također vjerni i u mnogom. (Luka 16:10) Na kraju krajeva, drago moje dijete, moja najveća briga za tebe je da se pokažeš vjernim; i ti možeš to učiniti i sa nekoliko novčića jednako tako dobro kao i da posjeduješ veliki imetak kojeg bi mogao posvetiti mojoj službi. Nesumnjivo si čitao što je moj ljubljeni Sin rekao o udovici koja je ubacila samo dva novčića u hramsku riznicu. Činjenica da imaš samo novčiće da ih koristiš u mojoj službi je moja providnost za tebe. To je poteklo od mene! Promatram da vidim hoćeš li biti kao ta udovica. (Marko 12:42-44; Luka 21:1-4)

Gospodinove providnosti nad njegovim narodom su uistinu nevjerovatne. Često oni koji su imali malo ili ništa prilika za službu iznenada utvrde da su se pred njima otvorile slavne prednosti u žetvi. Onima koji su imali malo prilika mogu biti date veće. Oni koji su bili onesposobljeni bolešću mogu se oporaviti. Obiteljske odgovornosti mogu se smanjiti. Oni koji imaju malo po pitanju svjetskih dobara mogu steći više što mogu koristiti za Gospodina. Te bi se promjene okolnosti također trebalo prihvatiti da dolaze od Gospodina; stoga ga opet čujemo kako nam govori:

„To je poteklo od mene. Tvoje prošlo stanje u životu koristilo ti je kao novom stvorenju, i ja sam sada uslišio tvoje molitve za većim prilikama službe. Međutim dobro je imati na umu da ćeš trebati moju pomoć sada više nego ikad prije; jer, u korištenju tih većih prednosti službe, mogla bi postojati sklonost u tebi da razviješ osjećaj samodostatnosti. Kad si bio slab i bolestan, osjećao si svoju potrebu za mnom; ali sada kad si jak i kad ti je dobro, trebaš me više nego ikad; stoga nemoj sada zanemariti da me priznaš na svim svojim putevima, i da gledaš na mene da upravljam tvojom stazom i dam ti snagu da hodiš njome.“

„Služba koju si vršio onima koji su ovisili o tebi bila je važna, ali sada kada izravno služiš meni trebat ćeš moje vodstvo i blagoslov još i više nego prije, iz jednostavnog razloga što ćeš rukovati sa svetim stvarima moje Riječi i plana. I ako sada možda imaš više novca za potrošiti na mene, pazi da ne počneš osjećati kako bi mogao kupiti posebne prednosti časti i autoriteta među mojim narodom. Paza kako ne bi počeo počivati u misli kako je tvoj novac sve što ja želim. Iznad svega drugoga, od tebe—kao i od sve moje djece—Ja želim naklonost iz tvog srca. Želim da se držiš blizu mene i da budeš vrlo pažljiv na sve moje upute. Želim da drhšćeš od moje Riječi, ne u strahu od toga što bih ti ja mogao učiniti, nego zato što si zabrinut da se ne bi utvrdilo da nisi uspio prema obećanju koje je ostavljeno ući u potpuni počinak vjere u vršenju moje volje. (Hebr. 4:1)

„Zato, moje drago posvećeno dijete, s obzirom da si se složio da ćeš me priznati na svim svojim putevima (Izreke 3:6), imaj na umu da ja upravljam s tobom u svemu. Ne postoji niti najmanje iskustvo koje dolazi u tvoj život a za kojeg je ne znam, nego sam ga ili dopustio ili odredio zato je sam znao da će to biti za tvoje dobro kao moje djete i mog nasljednika i sunasljednika sa mojim ljubljenim Sinom, Isusom. (Rim. 8:16,17) Nikad nemoj sumnjati u moj interes za tebe, niti u moju sposobnost da se brinem za tebe. Kako ti dolazi svaki novi blagoslov, kako te kušnje pritiskaju, drži svoje uši ugođenima za moju utješnu poruku. To je poteklo od mene, Boga tvog spasenja, Boga milosrđa i izobilne milosti, koji svakodnevno podiže svoje lice na tebe da ti da mir.“ (4 Moj. 6:24-26)

„Ja sam također tvoj Otac, tvoj Nebeski Otac, i sve što brine tebe, moje dijete, brine i mene. Ja te ljubim za tvoju utjehu i radost. Moja beskrajna mudrost je tvoja da upravlja svim tvojim koracima. Moja svemoguća moć je obećana kao podrška tebi, da ti pomogne nasvim hrapavim mjestima na tvom nebeskom putovanju, da te obrani od svih tvojih neprijatelja, i da te ojača u svim tvojim slabostima. I imaj na umu, drago moje dijete, da ja neću uskratiti nikakvog dobra od tebe, i da ja uvijek dajem svoje najbolje onima koji ostavljaju izbor meni. (Ps. 84:11) Blagoslovljeni su svi oni koji se pouzdaju u mene.“ (Ps. 2:12; 34:8)

Utješne su zaista Gospodinove riječi, koje nam govori iz Svetog Pisma. Vjerovatno je jedna od najvažnijih pouka koju bi smo trebali naučiti iz njegovih poruka ta da je kad se družimo s njim, najbolje kada mi nemamo šta puno za reći. Važno je da cijeli svijet ušuti pred njim, a to je još više za nas, njegovu djecu. (Zah. 2:13) Našem je Nebeskom Ocu, međutim, po volji za nas da izrazimo našu odanost njemu, i našu ljubav, da vječno ponavljamo našu goruću želju da mu ugodimo, i da se držimo blizu njega. Prikladno je da kažemo:

„Sunce moje duše, moj dragi Oče,
Ja ne znam za noć kad si ti blizu.
O! Neka se ne pojavi sa zemlje rođen oblak
Da te sakrije od očiju tvog sluge.“

„Štite moje duše, premda oluje bjesne
I protiv mene ustaju vojske neprijatelja,
Ti si moje utočište i moja tvrđava,
Pred tobom svaki neprijatelj mora pasti.“