Bog Preduzima Mjere Protiv Grijeha

Ključni redak: „I on me upita, što vidiš, Amose? Ja odgovorih: "Košaricu sa zrelim voćem." Tada mi reče Gospod: "Dolazi kraj mojemu narodu Izraelu. Neću ga više štedeći prolaziti.“
–Amos 8:2

Izabrani tekst:
Amos 8:1-6, 9, 10

NAŠE RAZMATRANJE Amosovog proročanstva završava sa današnjom poukom. U našem Ključnom retku, prorok vidi pred sobom košaricu sa ljetnim voćem—zrelim i koje više nije prikladno za čuvanje. To je prikladna ilustracija Izraelske nacije, jer oni su opetovano kršili svoj savez s Bogom. On ih je nazvao svojim izabranim narodom, međutim oni su se okrenuli k idolskom obožavanju. Više neće biti čuvani, jer su sazreli da uskoro budu uništeni kao narod.

Izrael je kao nacija zaista bio odrezan za manje od dva stoljeća nakon Amosovog vremena. Ipak, bit će im dana jedna posljednja šansa da ostanu Božji izabrani narod prihvaćajući Mesiju kada on stigne. Međutim oni su propustili tu priliku također kad su odbili prihvatiti Isusa kao obećanog kralja Izraela. Isus je oplakao njihovo odbacivanje nekoliko dana prije svog raspeća: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća.“ (Mat. 23:37, 38)

Isus je bio u potpunom skladu sa svojim Nebeskim Ocem. On je objavio, „Volju tvoju činiti, Bože moj, meni je slast“ (Ps. 40:8) On je poznavao ljubav njegovog Oca prema Izraelu, i on ih je također volio, unatoč što su ga odbacili. Mnogi su čitali proročanstva što se tiče Izraela i propustili uvidjeti nježnu ljubav koju Bog i Isus dijele prema Izraelu. Mnogi su zaključili da su Izraelski vlastiti proroci osudili Izrael, veliki dio svijeta čovječanstva, i zemlju na potpuno uništenje. To bi mogla biti logična pretpostavka ako bi smo tu stali a ne bi smo išli do kraja da vidimo zaključke tih proročanstava.

Mnogi su proroci objavili da će na Izrael i na svijet doći mnogo nevolja i uništenja, međutim nakon toga govore o blagoslovima koji slijede. Na primjer, u proročanstvu Sefanije Bog govori o „žestini svog gnjeva“ i o „vatri“ svoje „revnosti,“ međutim odmah kaže da će nakom tog razdoblja nevolje, „pucima dati čiste usne, kako bi svi oni zazvali ime Gospodnje i služili mu rame uz rame.“ (Sef. 3:8,9) Ovo je samo jedan primjer blagoslova koje su obećali proroci Izraela nakon proricanja uništenja.

Amos također objavljuje da to uništenje za opetovane grijehe nije kraj Izraela u Božjim planovima. On objavljuje, „U ono vrijeme [nakon razdoblja njihovog uništenja kao nacije] podignut ću raspali šator Davidov, zatvorit ću pukotine njegove, popravit ću ruševine njegove sagradit ću ga, kao što je bio u dane prošlosti.“ Jakov citira ovo proročanstvo u Djelima 15:13-18 kao dokaz uloge Izraela u Božjem planu „od postanja svijeta.“

Apostol Pavao također često naglašava udio Izraela u Božjem planu. On je rekao, što se tiče Izraela i njegovog naroda: „ njima su otkrivenja Božja bila povjerena.“ „Nije odbacio Bog naroda svojega što ga je naprijed izabrao,“ „Tako je zakon bio čuvar naš do Krista.“ (Rim. 3:2; 11:2; Gal. 3:24) Pavlov zaključak s obzirom na Izrael je da premda su im njihovi neuspjesi donijeli sljepoću, ona će biti uklonjena, i oni će se oporaviti, kada prepoznaju njihovog Mesiju i da je njegovo kraljevstvo uspostavljeno. (Rim. 11:25-27)



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“