Prekoreni Zbog Sebičnosti

Ključni redak: „Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?“
–Amos 6:12

Izabrani tekst:
Amos 6:4-8; 11-14

KAZNENI SUD koji je Bog objavio preko proroka Amosa bio je najprije protiv Izraelovih susjednih neprijatelja, zatim Jude, i na koncu protiv deset sjevernih plemena Izraela. Kao što je bilo citirano u našoj prijašnjoj pouci, Judu su očekivale kazne uglavnom zbog toga što su napustili svoj savezni odnos sa Bogom. Kazne protiv desetplemenskog kraljevstva Izrael bile su osim toga posljedica njihovih grijeha pohlepe, sebičnosti, i hladnoće srca, i fokus su naše današnje pouke iz Amosovog proročanstva.

To je bilo vrijeme u povijesti sjevernog desetplemenskog kraljevstva kada su mnogi postali bogati i utonuli u život lakoće i luksuza. To samougađanje rezultiralo je njihovom ravnodušnošću prema uvjetima siromašnih. Takvo je bogatstvo vjerovatno donijelo osjećaj položaja i zadovoljstva, međutim Amosove su riječi bile, „Jao bezbrižnima.“ (Amos 6:1) Savez Zakona je zahtijevao da svaki Izraelac obrati pažnju na potrebe svojih bližnji u svakom aspektu života. Još jednom, međutim, nesavršenosti i želje tijela zaslijepili su mnoge s obzirom na njihovu obavezu i obećanje da će držati Božje zapovijedi. Njihovi su ih vlastiti postupci osudili jer se nisu „razboljeli zbog propasti Josipove (Izraela).“ (Amos 6:6)

Naš Ključni Redak pokazuje hladnoću njihovih srca. Oni ne bi ni pomislili da jure konjima ili oru volovima po liticama zato jer bi to rezultiralo sa ozlijeđenim životinjama i osobnim gubitkom. Iako nikada ne bi učinili bilo što tako iracionalno što se tiče njihovog osobnog bogatstva i posjeda, no kada se radi o primjenjivanju Božjih načela u odnosu s njihovom braćom Amos kaže, da su te iste pohlepne osobe „pretvorili pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin.“

Pohlepa i sebičnost karakteristike su palog tijela. Za one koji posjeduju bogatstvo to često stvara ravnodušnost s obzirom na potrebe siromašnih. Kod siromašnih to često stvara ogorčenost i bijes prema bogatima. Za svijet je takav stav možda i razumljiv. Za izabranog Izraelca, međutim, to je bilo kršenje njihovog saveza s Bogom. Amos pita „Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?“ (Amos 3:3) Pohlepni se i sebični zasigurno nisu željeli „dogovoriti“ s Bogom, pa su stoga zavrijedili da ih zadesi kazneni sud.

Kao što je Bog držao tjelesni Izrael na uzvišenijem standardu od onog u svijetu, on slično tome drži nas, duhovne Izraelce, na uzvišenijem stupnju očekivanja. Bog nas je podsjetio da su iskustva Izraelaca bila pralik, ili primjer, da nam pomogne izbjeći pravljenje istih pogreški koje su oni pravili. (1 Kor. 10:6) Pavao nas podsjeća da su oni koji su vođeni duhom Božjim sinovi Božji, ne sluge kao što su bili Izraelci. (Rim. 8:14) Bog je kaznio Izrael za njihovu trajnu korist. Slično tome, on kažnjava nas, kao što otac kažnjava svoju djecu, da bi smo mogli rasti u pravednosti. (Hebr. 12:5-8) On nas tješi da nas neće ostaviti niti napustiti u takvim iskustvima, i da nam neće dati iskustva koja ne možemo nositi. (Hebr. 13:5; 1 Kor. 10:13)

Takvo uplitanje u naše živote od strane Nebeskog Oca učinjeno je sa svrhom da razvije u nama karakter koji je u skladu sa „plodom duha.“ (Gal. 5:22-25) Budemo li se vjerno razvili na takav način, bit će nam data prednost da pomažemo u blagoslivljanju svih plemena zemaljskih kao Kristova nevjesta u dolazećem Božjem kraljevstvu. (2 Kor. 11:2; Otkr. 19:7; 21:2-4)



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“