Bog Se Ne Da Izrugivati
|
Ključni redak: „Pravda nek‘ poteče kao voda i pravica k‘o bujica silna.“ Izabrani tekst: |
PORUKA koju je prenio prorok Amos bila je poruka izvjesne kazne koja treba doći na iskvarenu naciju. Njegove uvodne riječi kao pastira—„Gospod riče sa Siona“—jako dobro opisuju najužasnije zvukove koje može zamisliti onaj tko pazi na stado. (Amos 1:1,2) Koristeći slične riječi, on ih podsjeća na Božje korištenje izabranih proroka da prenesu poruku njegovom narodu govoreći, „Jer, Gospodin BOG ne čini ništa, a da ne otkrije svoju tajnu slugama svojim prorocima. Jedan je lav riknuo, tko se neće uplašiti? Gospodin BOG je govorio, tko nebi prorokovao?“ (Amos 3:7,8) Apostol Petar u Novom Zavjetu, također govori o „ričućem lavu,“ kada opisuje Sotoninu želju da uništi one koje je Bog u sadašnjem Evanđeoskom Dobu pozvao. On kaže, „Budite trijezni, bdijte! Vaš protivnik đavao, kao jedan ričuči lav, kruži, tražeći koga požderati.“ (1 Pet. 5:8)
Petrove riječi bile su upozorenje duhovnim Izraelcima. Amos, međutim, ne ostavlja nimalo sumnje da njegovo proročanstvo nije bilo upozorenje ili još jedan poziv na pokajanje, prenašani toliko mnogo puta u prošlosti tjelesnom Izraelu. Njegovo je proročanstvo bilo kaznena presuda zbog njihovog stalnog odmetanja od Boga. Odredbe Božjeg saveza sa Izraelom bile su jasne. On je samo njih bio izabrao da budu njegov poseban narod među svim drugim nacijama na zemlji. (5 Moj. 7:6) Oni su zauzvrat obećali slijediti sve Božje pripreme i služiti jedino njemu. Međutim oni su svojim postupcima iznevjerili svoje obećanje uvijek se iznova okrećući svojim vlastitim grešnim željama. Oni su ignorirali Božje upute i obožavali idole. (Iza. 2:8) Ono nisu obraćali pažnju njegovim upozorenjima i poubijali su njegove proroke. (Neh. 9:26; Mat. 23:31) Također su ignorirali prirodne katastrofe koje su došle na njih, kako je to opisao Amos, osmišljene da ih vrate k Bogu. (Amos 4:6-10)
U recima današnje pouke, Bog objavljuje da on poznaje srce Izraelaca i da se on ne da prevariti ili pokolebati sa praznim postupcima namjenjenima da pokažu poslušnost. Blagdani i različiti prinosi koji su bili ustanovljeni da daju čast i zahvalu Bogu, više mu nisu bili prihvatljivi zbog njihovih grijeha. On nadalje objavljuje da više neće slušati zvuk ili melodiju njihovih pjesama. (Amos 5:21-23) Amos, potom govori riječi našeg Ključnog Retka. Više od tri tisuće godina ranije, Adamov čin neposlušnosti rezultirao je obećanom smrtnom kaznom za njega i za sve njegovo potomstvo, u skladu s Božjim zakonom pravde. Prorok kaže da se ta ista savršena pravda sada mora zadovoljiti na Izraelu bez obzira na to što bi oni mogli nastojati sakriti ili prikriti.
Ovdje vidimo važno obilježje Božje osobnosti. Ono što on obećaje to će i ispuniti, bili to blagoslovi ili kazne. On zna što je najbolje za njegovu ljudsku obitelj i objavljuje da su njegovi putovi uzvišeniji od naših puteva. (Iza. 55:9) Prema tome naše pouzdanje u njega treba biti potpuno i bez licemjerja samo formalnog služenja njegovim uputama. Apostol Pavao nam izravno govori o tom načelu slušanja Božjeg savjeta: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal. 6:7)
Prihvatimo iskreno Pavlovu uputu u kojoj se on osvrće na nepravednost Izraelaca: „Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ (1 Kor. 10:5,11,12)