Sud nad Izraelom i Judom
|
Ključni redak: „Ovako govori GOSPOD: Zbog tri i zbog četiri pobune Judine ja neću opozvati svoju odluku: jer su odbacili poučavanje GOSPODOVO, i nisu čuvali propisa njegovih; jer su ih njihove laži zavele, one koje su slijedili njihovi očevi.“ Izabrani tekst: |
VLADAVINA kralja Salamuna donijela je veliki napredak po cijelom Izraelskom kraljevstvu. Tijekom njegovog života mir je vladao unutar granica Izraela, i te su granice bile proširene i uključivale su mnoge susjedne narode. Međutim, s takvim blagoslovima, došle su i mnoge odgovornosti s obzirom na upravljanje tako ogromnog kraljevstva. Salamun je imenovao kneževe i službenike kako bi pomogli u tom poslu. (1 Kralj. 4: 1-21) Osim toga, u nastojanju da zadrži raznoliko stanovništvo zadovoljnim, Salamun si je uzeo žene iz mnogih od osvojenih nacija zajedno s njihovim idolima. Razljućen s tom neposlušnošću, Bog je objavio da će uzeti državu od Salamuna, razdijeliti je na komade, i dati deset sjevernih plemena Jeroboamu umjesto Salamunovom sinu Roboamu. (1 Kralj. 11:9-13, 28-37)
Kasnije, tijekom vladavine drugog kralja Jeroboama, Joaševog sina, sjeverno kraljevstvo Izrael uživalo je u jednom od svojih najnaprednijih razdoblja. (2 Kralj. 14:23-28) On je povratio zemlju koju su izgubili njegovi prethodnici, pokorio kraljevstvo Moaba, i osvojio dijelove Sirije. Čak mu je i Damask, glavni grad Sirije, pao u ruke. U isto vrijeme, dvoplemensko kraljevstvo Juda, pod vladavinom Uzije, također je uživalo veliki napredak. Mnogi ljudi u oba kraljevstva i sjevernom i južnom postali su vrlo bogati, i počeli su voditi luksuzan život. Nažalost, taj napredak donio je kolaps moralnih normi. Veliki ideali i Božje zapovjedi o pomaganju siromašnima, i prakticiranju pravde i ljubavi prema dobroti bili su zanemareni. Bogati su tlačili siromašne. Snaga je bila pravo, i bilo je to vrijeme velike iskvarenosti.
U reakciji na tu groznu neposlušnost Bog je poslao proroka Amosa ne sa upozorenjem, nego sa osudom. Fraza u našem ključnom retku—„Ovako govori GOSPOD: Zbog tri i zbog četiri pobune Judine ja neću opozvati svoju odluku“—navedena je osam puta u prva dva poglavlja Amosovog proročanstva. Izraz „Zbog tri i zbog četiri pobune“ nosi misao ponavljanja—ono što ide prema prekoračenju—grijeha u ovom slučaju. Ovo proricanje brzog suda primjenuje se posebno na Izrael i Judu zato što su oni bili Božji izabran i poseban narod. On je objavio, „Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše.“ (Amos 3:2)
Bog se nije obznanio nijednom drugom narodu, niti sklopio savez s bilo kojim drugim narodom, izuzev Izraela. On je dao svoje zakone jedino njima, i oni su imali posebnu odgovornost da drže njegove zapovijedi, kao što su i obećali kod gore Sinaja. (2 Moj. 19:8) Međutim, umjesto da ih je u srcu Božja naklonost učinila poslušnima njemu, oni su stalno prezirali njegovu naklonost kroz neposlušnost. Oni nisu mogli hoditi u skladu s Bogom zato jer su njihova srca bila u skladu s grijehom i zloćom.
Proričući nevolje koje treba dovesti na Izrael zato jer su zloupotrijebili njihove prednosti i prilike, Bog je htio da znaju jasno da ti sudovi nisu bili stvar nereće ili slučaja, nego božanske providnosti. U toj osudi protiv Izraela i Jude objavljenoj po Amosu , mi vidimo apsolutnu pravdu i sigurnost Božje riječi za one u saveznom odnosu s njim. Kako je utješno, ali također i otrežnjavajuće, znati da nema promjene, niti pomicanja sjene u riječima i obećanjima našeg Boga. (Jak. 1:17)