Darovi Jezika
|
Ključni redak: „Što dakle? Molit ću se duhom, a molit ću se i umom; pjevat ću hvalu duhom, a pjevat ću i umom.“ Izabrani tekst: |
OVA POUKA poćinje sa dramatičnim očitovanjem Božjeg Svetog Duha koji je bio darovan Ranoj Crkvi. „I kad se navrši pedeset dana, bili su svi zajedno na istom mjestu. I ujedanput postade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću, gdje su sjedili, I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, i sjede po jedan na svakoga od njih. I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kao što im je Duh (Sveti) davao da govore.“ (Djela 2:1-4)
To se dogodilo u ispunjenju obećanja kojeg je Krist dao svojim učenicima nakon svog uskrsnuća a prije svog uzašašća Nebeskom Ocu. On im se je pojavio u nekoliko prilika kako bi ojačao njihovu vjeru dajući im dokaze da više nije bio u grobu. Osim toga, oni su se trebali „odjenuti u silu s visine,“ što bi im omogućilo da izvrše njihov zadatak objavljivanja Evanđelja po svem svijetu. Vjerni Kršćani izvršavaju tu prednost sve do današnjeg dana. (Luka 24:48,49)
U vrijeme kada se ovo čudo dogodilo, pobožni Židovi iz različitih zemalja došli su na vjersko hodočašće u Jeruzalem i bili su upoznati samo sa jezikom njihove nove zemlje. Ipak, kako su Kristovi sljedbenici svjedočili u vezi Isusovog uskrsnuća i Evanđelja o kraljevstvu, njihovi slušatelji bili su zapanjeni da su ti Galilejci, ti neuki Isusovi sljedbenici imali sposobnost da objave takvu duboku poruku, ako koju su svaki od njih bili u stanju razumjeti na njihovom vlastitom jeziku. (Djela 2:5-12)
Apostol Pavao je naglasio važnost javnog objašnjavanja Božjih obećanja i nauma za čovječanstvo na način koji bi izgrađivao druge, dok se suprotstavljao samo govorenju na nepoznatom jeziku kako bi se impresioniralo druge da mu je bila iskazana milost sa tim posebnim darom. Prema tome, svaka riječ izrečena drugima bez tumačenja u korist slušatelja bila bi beskorisna, i dokaz nedostatka pravog duha ljubavi. (1 Kor. 14:1-13)
U našem ključnom retku, Pavao podvlači činjenicu da bi čak i velika prednost i potreba javne molitve trebala biti učinjena u vidu blagoslivljanja drugih. To može biti postignuto jedino kad se izgovorene riječi razumjelo i kada su slušatelji tako u stanju složiti se s duhom molbe.
Premda je kao Apostol, Pavao bio uvelike korišten u objavljivanju mnogih aspekata božanskog plana spasenja, on je također dao prikladan iskaz o tome kako bi se trebalo koristiti svoj dar jezika. „Ali na sastanku crkve volim pet riječi umom svojim reći, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi jezikom.“ (redak 19)
Neka bi smo svi kao vjernici slično tome svjedočili drugima na način koji će im pomoći u razumijevanju Božjeg slavnog plana spasenja da će blagosloviti sve voljne i poslušne pripadnike ljudske obitelji. Potrudimo se svi da naše riječi „budu na uzdizanje Crkve.“ (redak 12)