Jedno Tijelo Jednim Duhom
|
Ključni redak: „Jer jednim Duhom mi se svi krstimo u jedno tijelo, bili Židovi ili neznabošci, ili robovi ili slobodni; i svi se jednim Duhom napojismo.“ Izabrani tekst: |
LJUDSKO TIJELO, kakvo je opisao Pavao, je prikaz tijela Kristovog. Ono je sastavljeno od mnogo različitih udova, ali koji djeluju zajedno na kohezivan način. On navodi: „Jer kao što je tijelo jedno i udove ima mnoge, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist.“ (1 Kor. 12:12)
U našem ključnom retku, Pavao naglašava činjenicu da je svaki ud tog „jednog tijela“ začet od istog Svetog Duha, bez obzira na to bili oni „Židovi ili neznabošci“ po rođenju, ili „robovi ili slobodni.“ Svi udovi tijela su kršteni u Krista, i trebaju gledati na njega kao na svoju „glavu.“ Stoga, njih se treba smatrati odvojenima od svijeta i koji pokazuju jedinstvo odanosti Bogu.
„Jer i tijelo nije jedan ud, nego mnogi“ nastavlja Pavao. „Ako reče noga: Jer nijesam ruka, nijesam od tijela, zar zato nije od tijela? I ako reče uho: "Jer nijesam oko, nijesam od tijela", zar zato nije od tijela: Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?“ (reci 14-17)
Udovi Kristovog tijela se sastoje od onih koji su spremni da Gospodin s njima upravlja, kao što glava upravlja ljudskim tijelom, gdje mozak upravlja a različiti dijelovi tijela se odazivaju na njegovo vodstvo. U onoj mjeri u kojoj ljudski um normalno djeluje, postupci različitih djelova tijela će se izvršavati na ispravan način.
U slici tijela, nije razumno za očekivati da će netko tko je ispravno uvježban koristiti jedan ud tijela da nanese bol ili patnju na drugi dio tijela. Stoga ne bi bilo normalno za nekoga da koristi svoje noge tako da otrči usred prometne ulice, znajući da postoji velika mogućnost da ga tamo udari neko vozilo. Slično tome, bilo bi nenormalno da netko koristi svoje ruke da uzme oštar predmet i stavi ga u neki drugi dio tijela, shvaćajući štetne posljedice takvog postupanja.
„Tijelo Kristovo“ sastavljeno je od mnogih različitih udova, međutim postoji samo jedan duh—Božji Sveti Duh—koji bi se trebao odražavati u svakome od njih. Standard za utvrđivanje da li se taj jedan duh nalazi u svakom posvećenom vjerniku može se pronaći u primjeni sljedećeg kriterija: „Jer ovo mišljenje treba da je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu.“ (Filip. 2:5)
Kada se predamo volji Božjoj, on će nas voditi u mnogočemu—kako provoditi naše vrijeme, način na koji koristimo naše talente, stvari koje govorimo, gdje ćemo ići, i što ćemo raditi. Njegovo vodstvo će upravljati samim našim bićem. Ako smo potpuno dali naše sve u posvećenju, tada će biti istina da smo mrtvi, i da je naš život skrive s Kristom u Bogu. (Rim. 6:3,4; Kol. 3:3) To „pokapanje“ krštenjem u Isusovu smrt znači svakodnevno odricanje od zemaljskih ciljeva, nada i ambicija. Ako smo vjerni u tome, ne samo da ćemo hoditi u novosti života sada, nego ćemo također imati nadu slavne nebeske nagrade u Božjem kraljevstvu. (1 Kor. 15:49,53)