Darovi Duha
|
Ključni redak: „A svakomu se daje objava Duha na korist.“ Izabrani tekst: |
PAVAO SE OVDJE obraća braći u Korint koji su prije bili obožavatelji idola. On podsjeća u vezi onih Kristovih sljedbenika koji su bili primatelji izvjesnih čudesnih darova da su im te moći bile dane iz nijednog drugog izvora doli kroz Božji Sveti Duh. Ti darovi, kada ih se koristi, trebaju služiti kao svjedočanstvo da ojača vjeru potencijalnih vjernika da je „dobra vijest“ Evanđelja objavljivala mogućnost za spasenje cijelog čovječanstva od grijeha i smrti. Oni nadalje trebaju svjedočiti o činjenici da je Krist položio svoj život kao žrtvu, i da je nakon toga bio uskrsnut u slavu i čast, posjednut s desna Bogu. Poziv da se postane sljedbenikom našeg Gospodina, da se vjerno služi njegovoj stvari sve do smrti i da se vlada s njim u Božjem kraljevstvu, bio je još jedan važan aspekt tog svjedočanstva. Stoga, Pavao je rekao da bilo tko tko bi ukazao na Isusa kao „prokletog“ dao bi dokaz da nije bio povezan sa Kršćanskom službom. (1 Kor. 12:1-3)
Naša pouka nastavlja: „Milosni su darovi različni, ali je isti Duh. I različne su službe, ali je isti Gospodin. I različna su djelovanja, ali je isti Bog, koji djeluje sve u svima.“ (reci 4-6) Zatim slijedi naš ključni redak, koji tvrdi da su tijekom apostolskih vremena, svi posvećeni vjernici imali „objavu Duha,“ datu u svrhu pomaganja u izgrađivanju tijela Kristovog. Zaista, neka braća imaju višestruke talente koji mogu biti upotrijebljeni u njihovoj službi Bogu.
Pavao zatim opisuje neke od mnogih darova koje bi oni koji su začeti Svetim Duhom mogli posjedovati. On spominje mudrost, spoznaju, vjeru, moći liječenja, pravljenje čuda, proricanje—to jest, sposobnost da se razjasni Božja riječ. On navodi razabiranje pravednih naspram zlih duhova, sposobnost da se govori različitim jezicima i dijalektima, isto tako kao i dar tumačenja istih da bi slušaoci na njihovom materinjem jeziku mogli shvatiti Evanđeosku poruku. (reci 8-10)
Svi ti gore spomenuti darovi bili su pruženi od Svetog Duha, premda su bili raspodjeljeni među vjernicima u skladu s voljom Božjom. Priznanje te istine trebalo je služiti tomu da sačuva primatelje od osjećaja ponosa ili superiornosti u odnosu na druge koji su bez tog naročitog dara. „Jer tko tebe odlikuje? Što li imaš, što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ, kao da nijesi primio?“ (1 Kor. 4:7)
Naša pouka zaključuje s time kako Pavao koristi ljudsko tijelo kao prikaz i jedinstva isto tako kao i različitosti. Ono je jedno, ali se sastoji od mnogo udova. Baš kao što je bilo različitih darova tijekom razdoblja Rane Crkve, posvećeni vjernici su kroz cijelo doba bili drugačiji u različitim aspektima, kao udovi tijela Kristovog. Sa Božjeg stanovišta, to je neophodno za ispunjenje njegovog vječnog nauma. (1 Kor. 12:11,12)
Neka bi smo uvijek cijenili činjenicu da je cijela ta priprema pod božanskim nadgledanjem. Kada je crkva ujedinjena u slavi sa Kristom Isusom, o svima onima koji će biti s njim govorilo se kao o „pozvanima, izabranima i vjernima.“ (Otkr. 17:14)