Čuvajte se Zavodnika
|
Ključni redak: „Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću.“ Izabrani tekst: |
DOK RAZMATRAMO riječi našeg Ključnog Retka, vidimo koliko moramo biti pažljivi na našem putovanju tijesnim putem. Gledajući u Sveto Pismo, mi imamo mnoge podsjetnike o potrebi da se ispitujemo. Pavao kaže, „No neka čovjek ispituje sama sebe,“ i „Sami sebe iskušavajte jeste li u vjeri! Sami sebe ispitujte!“ (1 Kor. 11:28; 2 Kor. 13:5) Potreba za pomnim samoispitivanjem je temeljena na činjenici da, po prirodi, mi spadamo u stanje opisano u Riječi Božjoj—„Nema pravednoga nijednoga.“ (Rim. 3:10)
Također smo bili utješeni, da, „Blizu je Gospod onima koji su slomljena srca, i spasava one koji su duha skrušena.“ (Ps. 34:18) Imajući takvo iskreno žaljenje zbog grijeha, i vjerujući u dragocjenu krv Isusovu, omogućuje nam stajati cijelima pred Bogom. Sa radošću ponavljamo riječi, „Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il‘ nevjesta kad se uresi nakitom.“ (Iza. 61:10) Bog tako pokriva naše nenamjerne, Adamske nesavršenosti posredstvom Kristovog „plašta pravednosti.“
Dok razmatramo ovu pripremu Božje milosti, trebamo imati na umu da naše ostajanje u tom položaju nije po našoj vlastitoj snagi, nego kroz ono što Bog pruža kroz dragocjena obećanja njegove Riječi, i kroz snagu i utjecaj Svetog Duha u našem životu. Zaista, trenutak u kojem se počnemo osjećati samouvjerenima je opasan. „Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ (1 Kor. 10:12)
Kao Gospodinovi sljedbenici, trebamo ispitivati naša srca svakodnevno da vidimo da li je sve u našem životu usredotočeno na vršenje Božje volje. Kada ispitujemo i prosuđujemo stanje našeg srca, posebno bi smo trebali gledati na naše motive, volju, i namjere. Naš bi cilj trebao biti onaj o kojem je pisao Psalmista, „O da bi ti se riječi usta mojih dopale, misli srca mojega, Gospode, utočište moje i Spasitelju moj!“ (Ps. 19:14) Ništa manje od čistoće srca nije prihvatljivo Bogu, i mi moramo stalno gledati na to kao na naš standard.
U našoj je pouci izražena misao da postoji mogućnost otpadanja od Božje milosti. (2 Ivan. 8,9) Trebali bi smo se čuvati onih koji „ne ostaju u nauku Kristovu,“ uključujući i nas same. Apostol Pavao je naglasio takvu trezvenost srca i misli u ovim riječima: „Plašimo se dakle, tada kad traje obećanje da će se ući u njegov spokoj, plašimo se da netko od vas ne bude uvjeren da je ostao u pozadini.“ (Hebr. 4:1) Naša najveća sigurnost je u jasnom shvaćanju naše vlastite bespomoćnosti i ovisnosti o Božjem milosrđu i naklonosti.
Isus nam kaže, „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ On je također rekao o sebi, „sam od sebe ne činim ništa.“ (Ivan 15:5; 8:28) Prema tome neka bi smo se oslanjali na pomoć Boga i njegovog sina, Isusa, u svako doba, i imali na umu riječi, „Pazi na sebe i na nauku, ustraj u tome.“ (1 Tim. 4:16) Budemo li to sve činili vjerno „do smrti,“ čut ćemo riječi, „Dobro, slugo valjani i vjerni…Uđi u radost Gospodara svojega.“ (Otkr. 2:10; Mat. 25:21)