Ljubimo Jedni Druge
|
Ključni redak: „Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.“ Izabrani tekst: |
ONI KOJE JE BOG pozvao imaju priliku „postojanošću u dobrom djelu tražiti slavu, čast i neraspadljivost – vječni život.“ (Rim. 2:7) Ovaj izgled nosi sa sobom mnogo odgovornosti i rada da bi bio ostvaren. Svaki pojedinac koji je tako pozvan treba odložiti palo tijelo i njegove puteve. Pavao nas uči da „odložimo po prijašnjem ponašanju starog čovjeka,“ i da „odjenemo novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ (Efež. 4:22-24) Činiti to zahtijeva mnogo rada i predanosti, do te mjere da moramo žrtvovati sve naše zemaljske interese i životna prava. Ključni dio tog rada je ostvaren kroz razvoj ljubavi jednih prema drugima, kao što je rečeno u našem Ključnom Retku, ili kako Petar navodi—„neprijetvorno bratoljublje.“ (1 Pet. 1:22)
Ljubav prema braći je toliko važna da ju je Isus stavio u oblik zapovijedi: „kao što ja uzljubih vas, da i vi ljubite jedni druge.“ (Ivan 13:34,35) Kao Božja posvećena djeca svaki bi dan trebali učiti o važnosti i vrijednosti ljubavi. Kroz našu ljubav prema njemu mi smo se odazvali pozivu—” da sami sebe ponudite u živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu: to će biti vaše duhovno bogoslužje.“ (Rim. 12:1) Zaista, na kršćane se kroz cijeli Novi Zavjet apelira da pokazuju ljubav. Takvi postupci nipošto nisu ograničeni na materijalne stvari, premda ih mogu uključivati. Pavao kaže da mi trebamo „Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!“ (Rim. 12:10)
Pavao nam u 1.Kor. 13 daje mnoge riječi o ljubavi, sažimajući svoje misli u izjavi, „ljubav nikad ne prestaje.“ (redak 8) U ovom izvještaju Pavao ne nastoji definirati ljubav, nego nam umjesto toga daje mnoga očitovanja koja bi trebala ukazati na njenu prisutnost u našem karakteru. Ti dokazi, dani u recima 4-7, su sastavni dijelovi koji, kad ih se ispravno razumije, čine jednu veliku lekciju o ljubavi koju mi moramo naučiti i primjeniti u našim životima. U kratko, to je pouka o sličnosti Kristu i o sličnosti Bogu, jer to su konačni primjeri tih očitovanja svojstva ljubavi.
Jedan od tih važnih elemenata koje Pavao spominje je da je „ljubav strpljiva.“ (redak 4) To bi nas trebalo podsjetiti na riječi glede našeg velikog primjera, Isusa, „Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.“ (Hebr. 12:3) Ljubav se također „ne hvasta, ne uzoholjuje se“ kaže Pavao. To jest, ona je ponizna i ne hvali se. U Filip. 2:8-13, podsjeća nas se na Isusovu veliku poniznost, i na potrebu da „sa strahom i trepetom radimo na svom spasenju.“ U skladu s misli o poniznosti, „ljubav ne zavidi.“ Ona nije ljubomorna kada drugi napreduju.
U svim različitim očitovanjima ljubavi koja je Pavao pružio u 1 Korinćanima 13, korištena je Grčka riječ agape. Ta riječ definira potpuno nesebičnu ljubav, nezainteresiranu za sebe, poput ljubavi Božje. To je ljubav koja bi nas trebala nadahnuti na spremnu, radosnu žrtvu svakog zemaljskog interesa, nade i ambicije, i koja radosno polaže i sam život za braću. Ona je također vidljiva i po ljubavi prema Božjoj Riječi istine, njegovom svetom zakonu, i želji da se bude na raspolaganju njemu i njegovom narodu.
Dok nastojimo ispuniti riječi našeg Ključnog Retka, neka bi bilo rečeno za nas, „čuvamo sjećanje na vašu djelatnu vjeru, vašu ljubav koja se muči, i vašu upornu nadu u našeg Gospodina Isusa Krista, pred Bogom našim Ocem, znajući dobro, braćo ljubljena od Boga, da vas je on izabrao.“ (1 Sol. 1:3,4)