Nada u Uskrsnuće Zajamčena
|
Ključni redak: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“ Izabrani tekst: |
KADA PROUČAVAMO Ključni Redak naše lekcije prisjećamo se veoma važne istine o tome da je zbog Adamove neposlušnosti smrtna kazna koja je bila stavljena na njega prešla na cijelu ljudsku rasu. Tekst prvog dijela ovog retka u prijevodu Novi Zavjet živim riječima naglašava tu činjenicu, i glasi: „Svi umiremo jer smo Adamovi potomci.“ Daljnje proučavanje Božje Riječi otkriva da budući je Adam prvobitno bio savršen, to bi onda savršeni čovjek mogao uravnotežiti vagu pravde, i pružiti sredstvo otkupljenja za Adama i njegovo potomstvo. (Rim. 5:12,18,19; 1 Tim. 2:5,6) Tako je naš Gospodin Isus bio poslan od Oca, da ispuni redak, „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Ivan 1:29)
U vezi Isusa čitamo da je bio „svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa.“ (Hebr. 7:26) Kroz svoje čudesno začeće, on nije došao na svijet kao osuđeni grešnik, no ipak je bio od Adamskog ljudskog stabla, „rođen od žene.“ (Luka 1:30-35; Gal. 4:4) On „koji ne upozna grijeha“ ostao je „poslušan do smrti, smrti na križu.“ (2 Kor. 5:21; Filip. 2:8; Mat. 27:33-37) Međutim, Isusova smrt nije bila kraj lekcije. On je zatim kroz moć Božju bio podignut iz mrtvih. „Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu!“ (Rim. 8:34)
Luka 24 poglavlje pruža detalje glede Isusovog uskrsnuća, i o njegovim različitim pojavljivanjima onima kojima je služio za života. Izvještaj navodi da se pojavio Mariji Magdaleni, Ivani, i Mariji majki Jakovljevoj. Nakon toga uskrsli se Gospodin susreo i s drugima, kao što su dvojica učenika na putu za Emaus, koji su bili nesigurni i zbunjeni glede izvještaja o tome da je on bio zaista podignut iz groba. (Luka 24:13-32) On je podijelio s njima mnoge važne lekcije. „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.“ (redak 27)
U drugom retku naše pouke, Pavao kaže, „Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1 Kor. 15:20) Postoji važna istina koju treba razmotriti kada čitamo da mrtvi „spavaju“ u grobu. Čak je i Isus „spavao“ u smrti dijelove tri dana, i zatim je ponovno ustao. (Luka 18:33) Smatrati smrt kao spavanje je ispravna misao u svijetlu mnogih Biblijskih obećanja koja ukazuju na vrijeme kada će se dogoditi „buđenje“ iz smrti. Takvo gledište jača našu vjeru u Boga, i utvrđuje našu nadu za mrtve. Zadnji dio našeg Ključnog Retka nam govori: „tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“ Te riječi pružaju „dobru vijest“ glede obećanja o potpunom uskrsnuću i obnovi u savršen ljudski život za sve čovječanstvo koje od srca posluša pravedne zakone Mesijanskog kraljevstva.
U Božjem planu, Isus je bio „prvorođenac od mrtvih.“ (Kol. 1:18) Iako Sveto Pismo govori o drugima koji su prethodno bili probuđeni iz smrti moći Božjom, oni su svi ponovno umrli. Isus je bio prvi koji je doživio uskrsnuće u punom i trajnom smislu. On je bio „uskrišen od mrtvih,“ Pavao kaže, i „više ne umire.“ (Rim. 6:9) Kakva je predivna nada u budući život pružena kroz smrt našeg Otkupitelja i očitovanje Božje moći u uskrsnuću njegovog „jedinorođenog sina.“ Svi zaspali u smrti biti će podignuti, i imat će priliku živjeti zauvijek na obnovljenoj, savršenoj zemlji—obećanje dano od Boga kroz „sve njegove svete proroke.“ (Djela 3:20, 21)