Onaj Koji Dolazi
|
Ključni redak: „I oni koji su išli naprijed i oni koji su slijedili, vikali su, Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodinovo!“ Izabrani tekst: |
UZ IZJAVU IVANA Krstitelja da je Isus bio „Janje Božje,“ on je također propovijedao Židovima, govoreći, „Pokajte se! Jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ (Mat. 3:2) Isus je koristio tu istu temu o kaljevstvu dok je naučavao, i isto tako u usporedbama koje je izgovorio. On je uputio svoje učenike da slično tome objavljuju u svem Izraelu da se približilo kraljevstvo nebesko. (pogl. 10:6,7) Na kraju Isusove službe „kraljevstvo nebesko“ zapravo je došlo Židovskom narodu u tom smislu što im je bilo ponuđeno. Današnja pouka govori o toj formalnoj ponudi kraljevstva od strane Isusa i odbijanju Židova kao naroda da to prihvati.
Učenici su već neko vrijeme prepoznali Isusa kao Mesiju, i oni su željeli imati udjela u slavama njegove vladavine kao novog kralja Izraela. Premda mnoštva generalno govoreći nisu doživljavala Isusov položaj do te iste mjere, no ipkak su ga visoko cijenili, govoreći jednom prilikom, „Zar će Krist kad dođe, činiti više čuda nego što ih ovaj čini?“ (Ivan 7:31) Zabilježivši Isusovu propovijed na Gori, Matej piše, „A kad je završio svoj govor, narod je bio zadivljen njegovim učenjem, jer ih je učio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao njihovi pismoznanci.“ (Mat. 7:28,29)
Jednom prilikom, mnoštva su tražila uhvatiti Isusa i silom ga učiniti svojim kraljem, no on se povukao od njih, znajući da još nije bilo pravo vrijeme. (Ivan 6:15) Ali, sada, u kontekstu naše pouke iz Marka 11, umjesto povlačenja, Isus preuzima inicijativu i šalje dvojicu od svojih učenika da pronađu magaričino mladunče za njegov ulazak u Jeruzalem. Već je dugo bio običaj kraljeva da na takav način jašu na svoju krunidbu. Sada je bilo pravo vrijeme, i mnoštva su ušla u duh te prigode. Scena koju su promatrali značila im je ništa manje nego činjenicu da je on sada bio spreman preuzeti službu Izraelskog kralja.
Nema sumnje da su srca Apostola morala biti ispunjena sa uzbuđenjem, dok su i oni, razmišljali o blizini slave njihovog Učitelja, i njihovog udjela u njoj. U svem tom komešanju oko njih oni vjerovatno nisu mogli shvatiti važnost njegovih ranijih riječi o tome da on mora biti razapet i otići u „daleku zemlju“—samo nebo—da primi vlast od svog Oca, i da se kasnije vrati i uspostavi kraljevstvo koje će blagosloviti Izrael i cijeli svijet.
Mi znamo, da je Isus bio u potpunosti svjestan da je predstavljanje sebe kao kralja bila simbolična gesta, osmišljena da ispuni proročanstvo i da ostavi Izraelski narod bez isprike. Da narod zajednički ustane u jedinstvu kad je on ulazio u grad, prizna ga i pozdravi ga kao kralja, tada bi zaista bili na liniji božanskih zahtijeva da prime najveći od svih blagoslova. Međutim, Gospodin je znao, da su proročanstva već objavila da on treba biti „prezren i odbačen“ od svog vlastitog naroda. (Iza. 53:3) U danima koji su slijedili to se odbacivanje počelo odigravati. Tužan, Isus je plakao nad gradom govoreći, „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila! A vi niste htjeli. Evo vaš se dom napušta i ostavlja vama.“ (Mat. 23:37, 38) Apostol Pavao nam kaže sa sljepoća Izraela nije trajna. Njeno će se podizanje dogoditi kada nevjesta Kristova bude bila upotpunjena i oni zavape k velikom Izbavitelju. (Rim. 11:25-32) Stoga, hvalimo Kneza Mira i kličimo „Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodinovo!