Primite Sveti Duh
|
Ključni redak: „Kad je to rekao, dahnuo je u njih i rekao im: Primite Sveti Duh!“ Izabrani tekst: |
UČENJE O TROJSTVU zbunilo je mnoge iskrivljujući individualnu osobnost Boga Biblije. Za nas Sveto Pismo jasno uči da je Logos—Grčka riječ za „riječ“ ili Božji glasnogovornik—bio prvo i jedino izravno Božje stvarstvo, on je bio njegov jedinorođeni Sin. (Ivan 1:14; Otkr. 1:8) Stvoritelj je poslao svog Sina na zemlju u obliku čovjeka u svrhu otkupljenja čovječanstva od prokletstva smrti koju je prouzročila Adamova neposlušnost. (Ivan 3:16,17; 1 Ivan. 4:9; 1 Kor. 15:22) Bio je dan savršen čovječji život—Isusov—da otkupi život kojeg je prvi čovjek izgubio zbog grijeha—Adama i svega njegovog potomstva. (Rim. 5:12, 15-19) Učenjem da je Isus bio djelom „trojedinog“ Boga se poništava učinkovitost otkupne cijene, i njezine potrebe da zadovolji Božju savršenu pravdu.
Grčka riječ „pneuma“ pojavljuje se u našem Ključnom Retku i ispravno je prevedena u većini verzija kao „duh.“ Riječ pneuma doslovno znači „strujanje zraka, ili dah.“ Sveti Duh također nije dio „trojedinog“ Boga, nego je on njegova nevidljiva moć ili utjecaj—dobro simbolizirano sa puhanjem vjetra, zraka, ili daha. Sveti je Duh u Bibliji opisan kao moć korištena u stvaranju isto tako kao i utjecaj korišten da nadahne proroke davnine da zapišu Sveto Pismo, Riječ Božju. (1 Moj. 1:2; 2:7; 2 Pet. 1:21)
U povezanosti sa recima naše pouke, nalazimo učenike okupljene u sobi nakon što su čuli za Isusovo uskrsnuće sa vratima zatvorenim „zbog straha od Židova.“ (Ivan 20:19) Nema sumnje da su bili u strahu jer su sjetili Učiteljevih ranijih riječi upozorenja da će „dignuti na vas ruke, progonit će vas i predavati u sinagoge i zatvore i voditi vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega.“ (Luka 21:12)
Stojeći sada u njihovoj sredini i osjećajući njihov strah, uskrsli ih je Gospodin brzo umirio s riječima koje je izgovarao i prije, „Mir vama!“ Kad im je pokazao svoje probodene ruke i stranu, prepoznali su ga i radovali su se. Isus je ponovio riječi, „Mir vama,“ i dodao, „Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas.“ Rekavši riječi našeg Ključnog Retka, Isus je nastavio, govoreći, „Ako kome oprostite grijehe, oprošteno im je, a ako ih kome ne oprostite, nije im oprošteno.“ (Ivan 20:21-23)
Prije svoje smrti, Isus je rekao učenicima da ih treba napustiti, ali im je obećao da će se pobrinuti za drugog „Utješitelja“ u njegovoj odsutnosti. Sada je stajao pred njima kako bi im potvrdio da zaista uskoro budu „primili…Sveti Duh,“ Utješitelja kojeg je obećao, i koji im treba doći malo kasnije, na dan Pedesetnice. Također je i dao svojim učenicima zadatak, „tako i ja šaljem vas“ da propovijedaju Evanđeosku poruku, kojeg je i on imao.
Kao Kristovi izaslanici, mi također trebamo biti uključeni u isto djelo u kojem je bio naš Gospodin i njegovi učenici. Isus je dovršio svoje zemaljsko djelo pribavljanja otkupljenja kroz svoju smrt na križu. Međutim, prije djela blagoslivljanja svih naroda na zemlji u kraljevstvu, mi, kao njegova „braća“ trebamo slijediti Učiteljeve stope i imati udjela u njegovoj patnji. Pavao nam govori o toj prednosti—da „u svojoj puti dopunjamo što nedostaje mukama Kristovim.“ (Kol. 1:24) S radošću u našim srcima, i primivši pomazanje Svetim Duhom, budimo vjerni našem zadatku propovijedanja prekrasne poruke Evanđelja Kristovog.