Duh Istine
|
Ključni redak: „No govorim vam istinu: za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, utješitelj neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama.“ Izabrani tekst: |
U NAŠOJ ZADNJOJ pouci diskutirali smo o nužnosti Isusovog napuštanja njegovih učenika da bi se njegova uloga kao njihovog „pomoćnika“ mogla ostvariti, i da bi se moglo ispuniti njegovo obećanje o drugom „Utješitelju.“ U današnjoj ćemo se pouci malo pobliže pozabaviti sa tim „Utješiteljem“—Svetim Duhom—drugim važnim darom koji je bio obećan onima koji će slijediti Kristove stope.
Prije dolaska „Janjeta Božjeg,“ Nebeski se Otac isključio bavio sa nacijom Izrael između svih drugih naroda na zemlji. (Amos 3:2) Kroz sistem zakona, vjerskih službi, te ostalih obreda Bog je pokazao predslikom, ili simboličnom ilustracijom, što leži pred sljedbenicima Krista. Apostol Pavao opisuje svrhu tog predodžbenog uređenja, govoreći o Izraelu, „Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena [doba].“ (1 Kor. 10:11 DF)
Sa Isusovim rođenjem, smrću i uskrsnućem vidimo da je započela nova faza Božjeg plana što Izrael nije mogao razumjeti—to je bilo skriveno od njih zbog tvrdoće njihovog srca. Pavao je ukazao da se ta promjena usredotočuje na „tajnu Kristovu.“ On kaže, „da mi je objavom s neba obznanjena sveta tajna, kao što sam vam prethodno ukratko napisao. Dakle, kad to čitate, možete proniknuti u moje razumijevanje svete tajne o Kristu. U prijašnjim naraštajima ta tajna nije bila obznanjena sinovima ljudskim kao što je sada duhom otkrivena njegovim svetim apostolima i prorocima.“ (Efež. 3:3-5; vidi također Rim. 16:25)
Kao što smo već zapazili većini Židova bilo je teško shvatiti tu novu pripremu. Da bi upoznali i služili Bogu oni su ovisili o djelima i obredima Mojsijevog Zakona, i kroz to su uređenje bili njegov poseban narod. Međutim, sada su bili pozvani da odustanu od svog položaja isključive naklonosti između naroda svijeta i da slijede tesarevog sina. Kao narod nisu bili u stanju napraviti taj prijelaz. Oni su odbacili Isusa, a on je, zauzvrat objavio da se njihov dom „napušta i ostavlja [njima].“ (Mat. 23:38)
Zakon, međutim, nije bio dan uzalud. On je bio „odgajatelj“ da pripremi Izraelce za dolazak Krista, i njima je prvima bila dana prilika da budu „proglašeni pravednima zbog vjere“ u onoga kojega su njihovi vođe razapeli. (Gal. 3:24-26) U svom pismu crkvi u Rimu, jasno je stavio pred Židovske obraćenike zahtijev da se bude proglašen pravednim zbog vjere u Krista. On je istaknuo da je njihovo duboko poštovanje oca Abrahama bilo na mjestu, jer je njegova velika vjera nagovještavala vjeru u Krista koja se sad zahtijevala. (Rim. 4:19-25)
Ako je evanđelje o Kristu bilo „tajna,“ tada je trebao biti omogućen neki način da ju se razumije. Ovdje se vraćamo našem današnjem Ključnom Retku, u kojem je Isus obećao „Utješitelja,“—Sveti Duh—koji će biti sredstvo uz pomoć kojeg će se doći do razumijevanja „tajne o Kristu.“ Apostol Pavao je pojasnio značenje tog dara kojeg je Isus obećao dati svojim sljedbenicima nakon njegove smrti: „Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u svetoj tajni, o sakrivenoj mudrosti. Bog je prije vjekova unaprijed odredio taj svoj naum za našu slavu…Nego kao što je napisano: Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što u srce čovječje nije došlo, to je Bog pripremio onima koji ga ljube. A nama je to Bog otkrio svojim duhom, jer duh sve istražuje, čak i dubine božje.“ (1 Kor. 2:7-10)