Služenje Bližnjima, Služenje Bogu

Ključni redak: „Što misliš, koji je od ove trojice bio bližnji čovjeku koji je upao među razbojnike? On je odgovorio: Onaj koji mu je iskazao milosrđe. Tada mu je Isus rekao: Idi pa i ti čini tako!“
–Luka 10:36, 37

Izabrani tekst:
Luka 10:25-37

PREMA KRAJU Isusove zemaljske službe, on se suočio sa povećanim protivljenjem od uglednih Izraelskih vođa. Oni su, na svaki mogući način, tražili načina da ga diskreditiraju zbog njegove popularnosti među običnim narodom.

Jednom takvom prilikom, pravnik koji je bio stručnjak u učenjima Mojsijevog Zakona, nastojao je uhvatiti u stupicu Učitelja tako da ga uključi u raspravu. „I gle, neki je zakonoznanac ustao i upitao ga u namjeri da ga iskuša: „Učitelju, što mi je činiti da naslijedim vječni život?“ A on mu je rekao: „Što je napisano u Zakonu? Što ondje čitaš?“ Čovjek mu je odgovorio: „‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim’ i ‘bližnjega svojeg kao samoga sebe’!“ (Luka 10:25-27)

Naš je Gospodin tada potvrdio pravnikov odgovor kao točan i dodao je da ako bude držao Zakon da bude dobio život. Ovaj je odgovor stavio ispitivača u vrlo složen položaj, jer iako su Pismoznanci i Farizeji izvanjski tvrdili da su držali Zakon, kao nesavršenim ljudskim bićima bilo im je nemoguće činiti to savršeno. Ipak, u nastojanju da se opravda, pravnik je upitao Isusa tako bi mogao biti njegov bližnji. (reci 28,29)

Isus je odgovorio na to pitanje ispričavši usporedbu. Ona je govorila o čovjeku koji je putovao u Jerihon, i kojega su na putu napali lopovi i ostavili ga napola mrtva. Židovski svećenik i Levit prošli su mimo njega a da mu nisu pružili nikakvu pomoć. Tada je naišao Samarićanin, i ispunjen samilošću, pružio prvu pomoć ozlijeđenom čovjeku. Odnio ga je u neko svratište i pobrinuo se za to da mu se pruži briga dok se ne oporavi toliko da se može vratiti svojoj kući. (reci 30-35)

Isus je u našem ključnom retku upitao, koji se od pojedinaca u usporedbi pokazao bližnjim čovjeku kojega su napali lopovi. Kad je pravnik odgovorio da je to bio onaj koji je pokazao milosrđe prema žrtvi, Krist mu je rekao da bi i on trebao činiti slično.

Ova pouka oslikava načelo da je ljubav ispunjenje Zakona, za razliku od njegovanja stava izražene superiornosti nad drugima. (Rim. 13:10) Samarićanin u gornjoj usporedbi je bio stranac, barem kad su Židovi u pitanju, međutim on je bio taj koji je pokazao svojstvo milosrđa koje se zahtijevalo od svih onih koji su se željeli pokazati prihvatljivima Bogu.

Kao vjernici koji nastoje očitovati sveto vladanje, trebali bi smo prepoznati da su djela dobrote i službe, posebno pripadnicima Kristovog tijela, izrazi milosrđa našeg Nebeskog Oca prema nama. (Gal. 6:10) Kada pokazujemo djela dobrote u korist drugih, mi oponašamo Nebeskog Oca. Upravo je njegovo obilno milosrđe učinilo pripremu za naše otkupljenje i pozivanje da postanemo članovima njegove božanske obitelji. „Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar – jer dovijeka traje vjerna ljubav njegova.“ (Ps. 136:1)



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“