Gozba i Post
|
Ključni redak: „A ti, kad postiš, namaži glavu svoju i umij lice svoje, da ne vide ljudi da postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti. Tada će ti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratiti.“ Izabrani tekstovi: |
POSTOJI DOSLJEDNOST koja se odražava u pobožnim pobudama i primjerima zapisanima i u Starom i Novom Zavjetu. Jedan takav primjer bavi se sa prikladnošću pošćenja kao načina da se još više približi Bogu.
Danijel i tri mladića, njegovi pobožni drugovi bili su deportirani u Babilon otprilike jedanaest godina prije naknadnog svrgnuća Jude po kralju Nebukadnezaru. Oni se nisu željeli onečistiti jedući kraljevu bogatu hranu, kada im je ista bila ponuđena kao dio posebne obuke kroz koju ih se pripremalo za veće uloge u Babilonskoj vladavini. Djelujući kao glasnogovornik za četvoricu Hebreja koji su štovali Jehovu, Danijel je zatražio od poglavara eunuha izuzeće od jedenja hrane koja nije bila odobrena od Izraelskog zakona. On je umjesto toga, predložio test za deset dana tijekom kojih bi jeli jedino povrće i pili vodu.
Ta molba bila je odobrena, i premda Hebreji nisu imali totalni post, oni su se suzdržali od konzumiranja delicija posluženih drugima. Na kraju deset dana, izgled njihove kože bio je daleko bolji od onoga nežidovskih zarobljenika koji su jeli kraljevsko meso i pili njegovo vino. Kao posljedica njihove vjernosti pravednim načelima, ukljućujući uzdržavanje od onoga što ih je moglo onečistiti, Bog je blagoslovio Danijela i njegovu Hebrejsku braću s velikom spoznajom, mudrošću i vještinom, koje su oni učinkovito koristili postižući ugled kao vođe u stranoj zemlji. (Dan. 1:3-20)
Kao najveći Božji sluga, Isus se dotaknuo područja koja uključuju davanje milostinje i molitve. Obje te prednosti, izvršene u iskrenosti, Bog će veoma vrednovati. Međutim, Gospodin je također upozorio protiv licemjerstva povezanog sa izvršavanjem dobrotvornih djela u svrhu da pojedinac dobije priznanje od drugih za svoju velikodušnost, ili čak upućivanja molitvi kao ispraznih ponavljanja kako bi se impresioniralo one koji to slušaju. Što se tiče ovog posljednjeg primjera, naš je Gospodin iznio molitvu koja bi mogla služiti kao vodič kojeg bi njegovi učenici mogli slijediti u svom pristupanju Nebeskom Ocu. (Mat. 6:1-15)
U našem ključnom retku Isus ukorava s obzirom na post. On kori one koji bi mogli pokušati izobličenošću svog lica stvoriti žalosno lice kako bi svoje uzdržavanje od hrane učinili očitim drugima kao dokaz njihove odanosti Bogu.
Kao Kristovi sljedbenici, mi bi smo trebali željeti komunicirati s Bogom u duhu svetosti. Učitelj je nakon svog krštenja bio toliko zaokupljen sa razumijevanjem i vršenjem volje svog Oca da se je povukao u pustinju, posteći četrdeset dana i noći. Bilo bi isto tako prikladno i za nas, posebice ako prolazimo kroz posebne kušnje, da povremeno jedemo vrlo jednostavnu hranu, ili čak da se na neko vrijeme suzdržimo od hrane općenito. Takvo privremeno lišavanje tijela nam može dati veće samosvladavanje, dok nastojimo dobiti božanski savjet dok se nastojimo približiti još više našem Stvoritelju. Ako nam je to od koristi, učinimo to privatno a ne u duhu Farizeja opisanom u jednoj od usporedbi našeg Gospodina. (Luka 18:9-14)