Isus Se Moli Za Učenike
|
Ključni redak: „Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, kako bi svijet uzvjerovao da si me ti poslao.“ Izabrani tekstovi: |
NAŠ JE GOSPODIN pozvao one koji bi bili njegovim učenicima da ga slijede, navodeći, „Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka uzme svoj križ, i neka me slijedi.“ (Mat. 16:24) Ako smo to učinili našim glavnim životnim ciljem, mi znamo da to zahtijeva da svakodnevno dajemo naše sve u službi Gospodinu, i kao njegovi učenici, mi moramo nositi naš križ žrtve i patnje. Ako, u tim stvarima, vjerno slijedimo Učiteljeve stope, Bog je obećao nagradu, kao što je Pavao govorio: „Ako trpimo, s njim ćemo i kraljevati.“ (2 Tim. 2:12)
Isus je položio svoj život za svoje prijatelje, svoje neprijatelje, i za cijeli svijet. Prije nego se pomolio za svoje učenike, što je sadržano u našoj pouci, dao je ovu važnu izjavu: „Zapovjed vam novu dajem: da ljubite jedni druge; kao što ja uzljubih vas, da i vi ljubite jedni druge.“ (Ivan 13:34) Apostol Ivan je kasnije pružio još konkretniju i praktičniju izjavu te zapovjedi, govoreći nam da „smo i mi dužni za braću živote polagati.“ (1 Ivan. 3:16) Primjenjena u to vrijeme bila je to primjena božanske ljubavi kako je bila pokazana u Isusovom životu i smrti. U poslušnosti Isusu, i pod izravnim utjecajem pomazanja Svetim Duhom, učenici su na Pedesetnicu počeli djelo polaganja svojih života u službi i ljubavi za braću. (Ivan 16:13; Djela 2:1-4)
U našoj pouci, mi nalazimo ove riječi Isusove molitve za njegove učenike: „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.“ (Ivan 17:9) Ovdje zapažamo da se Isus ne moli za svijet čovječanstva u to vrijeme zato što je znao da djelo Evanđeoskog doba nije trebalo biti obraćenje svijeta – to treba biti djelo kraljevstva. Umjesto toga, Isus se molio za „njih“ – svoje učenike, posebno jedanaestoricu, koji su uskoro trebali biti „poslani“ kao Apostoli. U retku 20, mi vidimo da je Isusova molitva također uključivala njegove vjerne učenike kroz cijelo sadašnje doba. „A ne molim samo za ove nego i za one koji će po riječi njihovoj uzvjerovati u mene.“ On se molio za sve one koji budu bili njegovim sljedbenicima kroz cijelo doba, zato što je znao da će na svakoga od njih doći vremena kušnji i teških iskustava. (Mat. 5:10-12; Ivan 15:18-20)
Božja namjera tijekom sadašnjeg doba bila je pozivanje naroda za njegovo ime. (Djela 15:14; Hebr. 3:1; 2 Tim. 1:9) Svrha ovog poziva je pronaći grupu onih koji nadmoćno pobjeđuju, koji će biti sunasljednici sa Isusom u njegovom dolazećem kraljevstvu. Iz tog razloga mi čitamo, „Oni nisu od svijeta.“ (Ivan 17:16) Sljedeći redak otkriva kako su oni bili pripremani za njihovo buduće djelo. Isus se molio, „Posveti ih istinom svojom: tvoja je riječ istina.“ (Ivan 17:17) Ovdje je Gospodin tražio od svog Oca da „posveti“ – odvoji od svijeta – one koji prihvaćaju poziv Evanđeoskog doba, kako bi bili u potpunosti pripremljeni za buduće djelo kraljevstva. To potpuno odvajanje znači biti „vjeran do smrti.“ (Otkr. 2:10) To ne znači savršenstvo svake misli, riječi ili postupka u životu, budući je to u našem sadašnjem palom tjelesnom stanju nemoguće. Međutim, to znači, da bi oni trebali postići savršenstvo namjere srca. (Ps. 19:14)
To je ono što nas vodi do jedinstva o kojemu se govori u našem ključnom retku. Potrudimo se imati isti um, želju, i stav našeg Učitelja, koji su mu omogućili da bude jedno s Ocem, i vršimo njegovu volju u svakoj okolnosti i iskustvu u životu.